Još nekoliko reči o pogrešnim padežima u jeziku medija, kojima se bavi rad M. Ajdžanovića i S. Stepanova, pomenut u prošlom broju. Katkad se ima utisak da pisci nesvesno teže genitivu, da bi izbegli nagomilavanje glasa -m- koji se javlja u nastavcima većine ostalih padeža: kod imenica -om i -em u jednini, -ima i -ama u množini, kod prideva –om, -em i -im u jednini, -im(a) u množini. U genitivu, naprotiv, nikakvog „m“ nema ni kod imenica ni kod prideva. Možda je u tome uzrok pogrešnih rečenica kao „Ova zemlja može da se pohvali rimskim ruševinama, izolovanom pustinjom, i planinama pokrivenih zelenilom (umesto: pokrivenim zelenilom), „Knjiga u središtu ima potragu za misterioznim rukopisom iz 17. veka o prilikama na Balkanu, zabeleženih rukom italijanskog sveštenika“ (umesto: zabeleženim), „Poznati modni brend prepoznatljiv po specifično američkom stilu, inspirisanog duhom istočne obale“ (umesto: inspirisanom) i slično.
Pisci ovakvih rečenica sigurno nisu neobrazovani, i verovatno im u pisanju ne bi promakle druge padeške greške, nažalost česte u govoru, kao „Za čega ti to služi?“ (umesto: za šta), „On rukuje s mašinama“, (um.: rukuje mašinama), „Predlog koga ste izneli“ (um. koji). Kad su u pitanju duže rečenice, nažalost, pažnja popusti, zaboravi se u kom je padežu bila imenica na koju se pridev odnosi, i eto greške.
Padeži su opšte obeležje indoevropskih jezika. U slovenskim jezicima su se zadržali (osim u bugarskom i makedonskom), u zapadnoevropskim su uglavnom nestali, sa izuzetkom nemačkog. Kako god bilo, jezik koji ima padeže mora ih upotrebljavati, i to po određenim pravilima, ako uopšte želi da omogući jasno izražavanje. Zato potpuno razumem kolegu Vladu Đukanovića, koji je tokom tri nedelje, u svojoj emisiji „Put u reči“ na Radio Beogradu, sarkastično komentarisao onog našeg tajkuna kome su ovde, posle više godina provedenih u Rusiji, oproštene sve optužbe, pa se vratio u Beograd i u jednoj od svojih prvih izjava rekao da mi imamo „suviše tih padeža i mladeža“, da je Vuk Karadžić pogrešio i da bi nam bilo bolje da, kao Englezi, uopšte nemamo padeže. Na sreću, a na njegovu veliku žalost, jezičku normu ne određuju ni velike sile, ni kapital bogataša, nego gramatičari.
Da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Pretplata
Već imate nalog? Ulogujte se