Arhiva

Prava žena i akcenti

Ivan Klajn | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 6. april 2017 | 00:51
Prava žena
i akcenti
Homonimi su reči istog oblika, ali različite po značenju i poreklu (npr. tuš, sto, biti, poljski). Ako jednako zvuče ali se različito pišu (što kod nas ne biva jer nam je pismo fonetsko, ali u engleskom takvih primera ima na hiljade), zovemo ih homofoni. Ako u govoru nisu jednake ali se isto pišu, onda su homografi. Dva zanimljiva primera homografije u naslovima pronašao je inž. Vladimir Lapčević u istom broju „Politike“, na prvoj strani, 8. januara. Jedan naslov glasi „Prava žena u senci muške politike“, a drugi „Nišani kao faktor nemira na jugu Srbije“. U prvom trenutku se upitate koja li je to prava žena i po čemu je utvrđeno da je baš ona prava, a ne neka druga. Kad pročitate članak, vidite da je reč o pravima žena u društvu. U drugom naslovu pomislite na nišane na oružju (koji nesumnjivo mogu biti faktor nemira), ali se ispostavi da je Nišani prezime albanskog predsednika koji je na svoju ruku došao da poseti svoje zemljake u Bujanovcu. „Možda bi odgovarajuće akcentovanje sprečilo ovakve nesporazume“, piše inž. Lapčević, „ali se u praksi ne koristi.“ Zaista, ne pamtim da sam u životu video neki akcent u naslovu bilo kojih naših novina. Nije teško setiti se zašto je to tako. Za „prava žena“ u smislu ženskih prava trebalo bi staviti dugouzlazni akcent na prvo „a“, takođe i na „e“, a znak dužine, nazvan i genitivni znak (Pravopis, tačka 176) na poslednje slovo u reči žena. Ukoliko je reč o pravoj ženi, trebalo bi prvo „a“ akcentovati kao dugosilazno, a dobro bi došao i kratkouzlazni akcent na „e“. E sad, školovani i obrazovani čitaoče, recite iskreno: da li znate sve te znake i biste li umeli da ih napišete? Pa čak i ako je vaš odgovor potvrdan, ostaje pitanje: koliko bi prosečnih čitalaca umelo da ih izgovori, i da li bi se time izbegla dvosmislenost? Što se tiče albanskog predsednika, njegovo prezime ovih dana prvi put smo sreli u medijima, pa ni sami nismo sigurni kako bismo ga akcentovali. Možda je trebalo ispred prezimena dodati i njegovo lično ime (Bujar). „Predsednik Nišani“ zvučalo bi zvaničnije, ali s obzirom na nediplomatski, da ne kažemo nepristojan karakter njegove posete Srbiji, razumljivo je što novinari „Politike“ nisu hteli tako da ga titulišu.