Krivo je more

Odluku Arbitražnog suda u Hagu o podeli vodene granice u Piranskom zalivu hrvatski zvaničnici smatraju neobavezujućom do te mere da su iz procesa arbitraže i istupili. Zvanično zbog otkrića slovenačkog lobiranja, a nezvanično zbog činjenice da im odluka nikako ne ide u korist. Slovenija je, naime, dobila oko tri četvrtine površine spornog zaliva, a prvi incidenti se već pojavljuju. U subotu su hrvatski ribari uplovili i ribu lovili do polovine zaliva, na području koje je pod nadzorom LJubljane. Kao što ne treba zaboraviti da je Hrvatska nešto slično učinila 2015, ne treba zaboraviti ni da je Slovenija zbog nerešenog graničnog pitanja 2008. stavila privremeni veto na proces evropskih integracija Hrvatske. Reč je, dakle, i o ratu povređenih sujeta. Nemački dnevnik Velt primećuje da postoji šansa da Hrvatska postane veći problem po komšijske države od Grčke, koja evropski put Makedonije koči zbog banalnog pitanja imena, istovremeno napominjući da se o ovom graničnom sporu unutar EU zapravo vrlo malo zna. Postoje bojazni da će Slovenija granične kontrole iskoristiti kao sredstvo pritiska na Hrvatsku i da će leto možda biti krcato saobraćajnim gužvama. S druge strane, ni Slovenija nije prošla izvrsno – premda ima širi izlaz na zaliv, njen izlaz na otvorene, međunarodne vode umnogome će zavisiti od dobre volje Hrvatske, čije vode opkoračuju slovenački prostor. I, iako je Slovenija prema svim međunarodnim konvencijama oduvek imala nesmetan prolaz, koji je arbitražnom odlukom samo dodatno utvrđen, LJubljana bi više volela da samovolju Zagreba isključi iz svake kombinatorike. Kao naročit uspeh Zagreba izdvaja se nametanje načela katastra kao kriterijuma za razgraničenje na kopnu, što će biti korisno prilikom razgraničenja sa Srbijom na Dunavu.