Arhiva

Nedostavljena pisma

Mića Vujičić | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 25. januar 2018 | 04:16
Reditelji Dorota Kobjela i Hju Velčman, čiji je film S ljubavlju, Vinsent: misterija Van Goga na bioskopskom repertoaru, ispričali su priču o životu i smrti slavnog Vinsenta van Goga (1853–1890), koristeći slike i umetnikova pisma. Na velikom platnu, pokrenuli su polja žita i pustili da progovore lica s danas najskupljih portreta, poput doktora Gašea. Animirali su likove, enterijere, eksterijere; pretvorili ih u biografsku animaciju i odlučili da se posluže mehanizmima trilera. Za realizaciju takvog projekta bilo je potrebno šest godina i sto dvadeset pet stvaralaca iz celog sveta koji su živeli i radili u Gdanjsku, Vroclavu i Atini. Među njima bili su Vladimir Vinkić, Biserka Petrović i Nađa Jovanović, umetnici s naših prostora. Sve ličnosti igrali su pravi glumci, na posebno izgrađenim setovima. Materijal je kasnije bio kombinovan s kompjuterskom animacijom. Pomerili su se oblaci, konji, ptice... Načinjeno je šezdeset pet hiljada frejmova: svaki potez četkice pratio je tehniku slikanja Vinsenta van Goga. Ideja je izazvala veliku pažnju medija i publike, ostvarenje je nominovano za nagrade Zlatni globus i Oskar. Na velikom platnu, iza nanosa boje, naziremo vešto skrivena lica glumaca Daglasa Buta ili Sirše Ronan, dok Arman Rulen, sa željom da uruči nedostavljeno pismo, rekonstruiše dramatične događaje što su doveli do Van Gogove smrti. Sreće se i razgovara s ljudima čija bi svedočenja mogla da rasvetle poslednje trenutke velikog i teškog života. Sumnja da je slikar ubijen, uvlači nas u misteriju S ljubavlju, Vinsent poput vrtloga, nalik oblacima s pejzaža. Tada razmišljamo o odnosu krimića i prirode – pitanju koje je postavio Pavao Pavličić u svojoj knjizi posvećenoj kriminalističkom žanru. U opisima lova na ubicu, on vidi nespojivost ove dve stvari: krimić radi s konačnim veličinama, priroda je beskonačna i neodređena. „Ukratko rečeno, kriminalistička priča u prirodnome ambijentu ne djeluje prirodno.“ No, to je tek jedna od misli s kojima izlazimo s projekcije, iz žitnih polja u gradski metež.