Arhiva

Prošlošću u budućnost

Mihailo Gajić | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 22. februar 2018 | 02:29
Poljoprivreda je naša razvojna šansa! Naša poljoprivreda može da hrani pola Evrope, a hrana u Srbiji zdravija je od one u inostranstvu jer nemamo GMO! Na ovakve i slične izjave možemo često da naiđemo u medijima ili razgovorima. Poljoprivreda u Srbiji zaista može da bude mnogo efikasnija i produktivnija, ali da ona može biti šansa za razvoj srpske ekonomije samo je mit. Mit o poljoprivredi kao adutu za ubrzani ekonomski razvoj veoma je raširen, i to najčešće kod ljudi koji nemaju puno dodirnih tačaka sa njom. Tako jedno skorašnje Libekovo istraživanje među studentima pokazuje da njih 63 odsto veruje da je poljoprivreda razvojna šansa za Srbiju. Da li poljoprivreda u Srbiji može da napreduje, da bude bolja i produktivnija? Naravno. Ali ovo nije čarobni recept za ekonomski razvoj. Pogledajmo samo Dansku ili Holandiju, zemlje koje imaju značajan poljoprivredni sektor, sa visokom produktivnošću i izvozom – poljoprivreda čini manje od dva odsto njihovog BDP-a i zapošljava isto toliki udeo radne snage. Čak i u Poljskoj, koja ima visoku stopu zaposlenosti u poljoprivredi, ovaj sektor čini tek 2,4 odsto BDP-a. U ovim zemljama koje su u evropskim okvirima veliki poljoprivredni proizvođači, dominantno najveći deo zaposlenosti i proizvodnje leži u industriji i uslugama. Ukoliko bi Srbija uspela da se razvije samo uz pomoć poljoprivrede, to bi bio svojevrsni istorijski presedan, jer su se sve ostale zemlje razvile uz pomoć industrije i usluga. Sa druge strane, poljoprivreda u Srbiji kreira 10 procenata BDP-a kao i deo sirovina za prerađivačku industriju, a zapošljava skoro 18 odsto zaposlenih, računajući i pomažuće članove domaćinstva. Jedan od pratećih mitova jeste da je razvoj poljoprivrede moguć bez tehnološke revolucije, koje su prisutne još od kada je čovek počeo da se bavi uzgojem biljaka i stoke. Ovo je naposletku omogućilo da se izbegne maltuzijanska klopka nedostatka hrane za rastuće stanovništvo. Verovatno najvažnije inovacije bile su sintetisanje azota iz vazduha - za proizvodnju veštačkih đubriva - i zelena revolucija za koju je njen tvorac Borlaug dobio Nobelovu nagradu za mir 1970. Tehnološka revolucija današnjice ogleda se pre svega u procesu genetske modifikacije. Iako za sada ne postoje nesumnjivi dokazi o škodljivosti GMO hrane po zdravlje ljudi, Srbija je jedna od retkih zemalja koja je u potpunosti zabranila proizvodnju i promet GMO proizvoda. Ovo ne samo da onemogućava Srbiju da postane članica Svetske trgovinske organizacije, što je obavezni korak pre članstva u Evropskoj uniji, već i smanjuje konkurentnost domaće poljoprivrede. Ako ne možete da za ishranu svinja koristite jeftinu sojinu sačmu od GMO soje, svinjetina će biti skuplja, što će se odraziti na više cene hrane, ali i sirovina, što će imati negativne posledice na prehrambenu industriju. I pored toga, srpska svinjetina nije ništa zdravija od druge, jer se još uvek koristi vakcina protiv svinjske kuge sa živom, pa je zbog toga njen promet zabranjen u EU. Kao prikaz uspešnosti srpske poljoprivrede često se navodi suficit trgovinskog bilansa – iz Srbije se kontinuinirano godinama više izvozi poljoprivrednih proizvoda nego što se u nju uvozi. Međutim, ovo nije posledica visoke konkurentnosti srpske poljoprivrede (kada se uporedi vrednost izvoza po hektaru ili poljoprivrednom gazdinstvu, Srbija se nalazi na začelju Evrope), već posledica niske kupovne moći stanovništva, što ograničava uvoz. Kada bi se potrošnja kvalitetnijih poljoprivrednih proizvoda - citrusa i tropskog voća, kvalitetne kafe i konditorskih proizvoda, te specijalizovanih prehrambenih proizvoda kao što su skuplja vina ili sirevi - približila onoj u drugim evropskim zemljama, trgovinski suficit u poljoprivredi bi iščezao. Unapređenje poljoprivrede sigurno jeste moguće, ali očekivanja da će pomoću poljoprivrede Srbija uspeti da se razvije i dostigne uspešnije evropske zemlje nisu utemeljena. Pored poljoprivrede, neophodno je da se razvijaju i sektori industrije i usluga, što otežava loš privredni ambijent u zemlji. Programski direktor Ekonomske istraživačke jedinice Libertarijanskog kluba LIBEK