Arhiva

Maratonci trče počasni krug

Zoran Kesić i ekipa Njuz.net-a | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 26. april 2018 | 07:16
Maratonci trče počasni krug
Još jedan beogradski maraton je prošao. Na prvi pogled reklo bi se da je bio isti kao i dosadašnji, ali samo na taj prvi i krajnje površni pogled. Ako ste se zapitali kako to da je ovogodišnji pobednik (Kristijan Stošić, 2:45:23) trčao sporije čak i od najsporijeg ranijeg pobednika, ako ste se zapitali zašto recimo Kenijci, kao maltene tradicionalni učesnici, ove godine nisu učestvovali, a i ne samo oni, odgovor glasi - Beogradskom maratonu oduzet je sertifikat Evropske atletske federacije. Razlog - neisplaćene nagrade pobednicima prethodnih godina. Dok se odlazeći, a možda i dolazeći, gradonačelnik Beograda Siniša Mali diči suficitom u gradskoj kasi, dok se najavljuju gondole, jarboli, 54 fontane, dok se novci daju firmama čiji se radovi raspadnu pre nego majstori zamaknu iza ćoška, dok se na novogodišnje jelke, ukrase i lukase troše desetine hiljada evra, Beogradski maraton se briše sa evropske trkačke mape jer nisu izmirene obaveze prema takmičarima i jer više ne ispunjava standarde koji su potrebni. Ali bitno je da je gradska kasa u suficitu. Ili bolje reći: „suficitu“. Jer da li bi bilo ko od nas smatrao da mu je, na primer, kućni budžet u suficitu, a pritom mesecima izbegava da plati račune za struju, vodu, odnošenje smeća, kablovsku televiziju, internet... S obzirom na to da je direktor Beogradskog maratona Dejan Nikolić ignorisao čak tri opomene iz Evropske atletske federacije, nakon čega je i došlo do isključenja, hajde da, na primer, konstatujemo da Srbija nema nameru da plati dugove. Šta nam je onda činiti? Koje još opcije imamo? Za početak, trebalo bi da izgradimo one 54 fontane. Kada budu gotove, trasa maratona treba da obilazi svaku od njih. Možda će to biti malo više od 42 kilometra, možda baš 54, ali trkačima verovatno neće smetati, jer će izgarati od želje da stignu do svake sledeće fontane i vide to novo arhitektonsko čudo. Ovo bi istovremeno bila i sportska i turistička aktivnost, te bi mogla da vrati i strance na Beogradski maraton. Pa ko ne bi želeo da vidi turu od 54 fontane? Pored toga, treba privući Bugare. Ako već Kenijci neće da dođu, ima ko hoće. Tu imamo dve opcije. Prva je da, pored letnjeg, organizujemo i zimski maraton. Bugari su tada ionako u Beogradu, a trasu treba prilagoditi njima, pošto će biti najbrojniji učesnici. Dakle, od jelke na Trgu republike pa svim ulicama koje imaju reprezentativnu uličnu rasvetu, sve do Deda Mraza na kružnom toku na Novom Beogradu, odakle se vraćaju ka centru grada. Sve vreme da im volonteri duž staze dele vruću rakiju i kuvano vino, a satnicu treba natempirati da u centar stignu oko ponoći, na nastup Ace Lukasa i Cece. Druga opcija jeste da tokom uobičajenog Beogradskog maratona duž trase okačimo novogodišnju rasvetu, a Bugari će već sami naći put. Zamislite samo 90.000 Bugara kako ushićeno trčkaraju našim gradom, a nije decembar. Ima li lepšeg prizora? Zapravo, ima. Možemo da se setimo mnogo lepših prizora. Ne, ne mislimo na znojavog Sinišu Malog koji trči. Jedan od tih lepih prizora je Beogradski maraton koji je ponovo pravi međunarodni događaj, na kojem gostuju eminentni trkači iz svih krajeva sveta. Takav lep prizor bi vredelo videti opet. Pa i po cenu da nam se malo istopi taj suficit u budžetu.