Arhiva

Europejci

Ivan Klajn | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 24. maj 2018 | 03:35
U kulturi danas, kao i sportu, sve se upoređuje, odmerava, rangira, takmiči, u želji da se sazna ko je najbolji, ali i koji je najgori. Možda je zato meni pala na pamet nastrana ideja da bi se moglo uvesti i takmičenje za jezičku grešku veka, supergrešku, ukratko onu koja se uprkos svim opomenama jezikoslovaca najupornije održava u pogrešnom obliku. Kandidata ima napretek. Neke od njih mi navodi čitalac D. A.: „pozicija“ (zato što se neko ustručava da kaže „vlast“ ili „vladajuća koalicija“), a latinizam pozicija znači naprosto „položaj“ i ni u jednom evropskom jeziku ne upotrebljava se kao suprotnost pojmu opozicije. Ili „Silikonska dolina“, industrijski centar u Kaliforniji, koja je u stvari „Silicijumska dolina“, jer su joj osnovni materijal čipovi od silicijuma (engl. silicon), a ne silikon (engl. silicone), organska materija koja pevačicama služi za estetske operacije na grudima. Ili oni nadriučenjaci koji naslov NJegoševog speva Luča mikrokozma menjaju po padežima kao da su to dve imenice ženskog roda („autor Luče mikrokozme“, „u Luči mikrokozmi“). Da ne ulazimo u filozofsko značenje ovog NJegoševog naslova, dovoljno je reći da je mikrokozma genitiv od mikrokozam ( = mikrokosmos), tako da bi bukvalan prevod bio „Svetlost (ili zrak) malog sveta“. Meni se katkad čini da je najžilavija od svih grešaka ono „obzirom da...“, koje bar tri puta dnevno čujem na radiju, iako priručnici, rečnici, pa čak i Pravopis, upozoravaju da je jedino ispravno s obzirom da i s obzirom na (nešto). A možda je istini najbliže ona čitateljka koja mi se žalila da gotovo svi u medijima kažu „euro“ umesto evro. Jedno od prvih pitanja Odboru za standardizaciju srpskog jezika, osnovanom 1997. pod rukovodstvom Pavla Ivića, došlo je od Narodne banke Jugoslavije u septembru 2001. i glasilo je: kako u srpskom treba da glasi ime (tada još zvanično neuvedene) valute zemalja Evropske monetarne unije, EURO? Naš nedvosmisleni odgovor glasio je: evro, jer kažemo Evropa, evropski, Evropljanin, Evroazija, Evrovizija, evrokupovi i tako dalje. Mnogi su to prihvatili, ali izgleda da o novoj valuti najviše govore oni koji je najviše i imaju, a oni je zarađuju u „Europi“, u srcu su „Europejci“, dok za pravila o fonetskom razvoju grčkog poluvokalnog „ipsilona“ u slovenskim jezicima ne bi dali ni prebijeni evrocent.