Arhiva

Strogo nekontrolisani vetrovi

Slobodan Ivkov | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 28. jun 2018 | 02:50
Postoje tri teme koje se u stripovima kod velikih svetskih izdavača nekako zaobilaze. Tema invalida, nesporno je teška i zahteva suptilnu, društveno odgovornu, naglašeno stručnu obradu, što pisca - što crtača, pa je nekako i van te tri kategorije. Žak Tardi, na primer, sjajan je primer u ovom pogledu iskrenog, umetnički ubedljivog, a uspešnog stripara. No, jedva nešto više srećemo i sižee koji u prvom planu imaju starost, život, svakodnevicu, interne odnose staraca, njihov angažman... Još manje je onih koji ukazuju na probleme sa kojima se stari susreću i otvoreno govore o neprihvatanju pripadnika „trećeg doba“. O prikazivanju s razumevanjem ili bar s pozitivnim stavom s godinama sve više ograničenih mentalnih ili fizičko-motornih osobina ljudi, čak i kada su likovi bez (izrazitih) telesnih mana - da i ne govorimo. S jedne strane, aktuelno društveno dominirajuća „kultura mode, lepote, zdravlja i mladosti“, te brze (filmske, stripske, svakojake...) naracije i akcije, kao i muke na koje izdavači nailaze u svojim proračunima i tržišnim predviđanjima pre pristanka na produciranje kreiranja neke takve „staračke“ teme i ulaganja novca u objavljivanje, po opisanoj pretpostavci o savremenoj publici, nažalost po stare likove - na kraju ishodi neprijatne zaključke. Druga vrsta lika i njegovog žitija, kojeg, nažalost, čitaoci ne žele baš često da vide u stripu, jesu trudnice u poodmakloj trudnoći, prinuđene na bez izuzetka opore akcije protiv opresivne sredine, ili porodilje sa malom decom koja im prave svakodnevne muke. Te pretpostavke, prema stereotipima, izoluju i osujećuju mlade žene da se samoostvare, a što se čitalaca tiče - priču navodno usporavaju i banalizuju. Treći nepoželjni likovi su politički subverzivni aktivisti sa konkretnim programima protiv državnog poretka. Dakle, ne samo, kao oni, česti u crno-belim podelama simplifikovani negativni likovi terorista ili stereotipnih rušilaca, sa nekim ad hok ili nekonzistentnim podsticajima na delovanje! Na primer, malo je u crtanim pričama autentičnih pripadnika anarhističkih pokreta, jer, takvi buntovnici samo unose uznemirenje među čitalački svet željan reda koji u svom konformizmu i duhovnoj lenjosti ne vide smislene razloge za njihove antirežimske akcije. Pojavio se jedan inteligentni, odlično informisani scenarista Vilfrid koga smo nedavno upoznali preko remek-dela Okean ljubavi, koje zaslužuje poseban osvrt. Lupano je ispleo izvanrednu priču, sa sve tri pomenute vrste likova, uz kompleksnu, dvostruku porodičnu intrigu. Ne zna se u početku ni ko je otac deteta trudne žene koja je iz Pariza došla da uz mnoge muke živi u provinciji, ali, ispostaviće se - ni nje same. Iako se kao glavni akteri nameću tri starca od preko 80 godina, od kojih je jedan anarhista sa tvrdim jezgrom, bazama i mrežom slabovidih subverzivnih ispisnika u Parizu, koji deluju od neoluditskog pokreta 1954, kada su kao mladi uništavali automatske mašine u fabrikama i od demonstracija protiv desničarskog OAS-a tokom rata za nezavisnost Alžira (1954-1962), preko 1968, sve do sabotiranja svakojakih desničarskih partijskih okupljanja, diskriminacije manjinskih grupa i aktuelnih sukoba sa policijom zbog globalizma, državne kontrole i korporacijskog kapitalizma. Kroz sve, varira se tema odnosa starih i mladih, pa kritikuju farmaceutske kompanije koje se kao tumori šire svetom, propagira povratak iz grada u selo (ali ne idealizujući ni ruralnu, mahom ksenofobičnu sredinu), tu su i ekološke teme... Uz pomoć crtača, koji je mnogo više od, po današnjim standardima, konfekcijskog stripara, no i pored izvanrednog kadriranja bez nekih izrazitih likovnih dometa ili inovacija - svemu se daje (polu)karikaturalni ton. Ipak, ispod je veoma ozbiljna priča! Naš izdavač je četiri albuma spakovao u dva toma, što je odlično rešenje! Tvrd povez, pun kolor, velik format i odlična štampa oko 250 strana. Provereni stripski prevodilac Branislav Glumac je malo „ublažio“ originalan naslov Les Vieux Fourneaux, koji u francuskom žargonu označava „Matore prdo...“. Enivej i bajdvej, veliko osveženje na srpskom tržištu!