Arhiva

Opipavanje budućnosti

Mića Vujičić | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 30. avgust 2018 | 02:21
Jedan trenutak sa... – bio je naziv stare rubrike NIN-a u kojoj su beleženi kratki susreti s umetnicima. Iza tri tačke išlo je ime i prezime stvaraoca. Upravo zbog toga pažnju nam je privukao neobičan nadnaslov iz 1958: Jedan trenutak sa četvoro (možda?) budućih. Proneo se glas, negde sredinom leta – pisao je novinar našeg nedeljnika – da u Omladinskoj galeriji Beograda izlažu – pipazoni. Olja Ivanjicki, Vladan Radovanović, Leonid Šejka, Miro Glavurtić („svi mladi ljudi, svi iz ove poslednje posleratne generacije“), čija je težnja „da dođu do nove sintetičke umetnosti u kojoj će pipanje zameniti i uvo i oko“. Napomenuo je da su ranije svoj prvi nastup nazvali Medialna istraživanja i svakog od umetnika zamolio da izloži ekspoze, kredo. U nastavku, u celini, prenosimo reči Leonida Šejke (1932–1970), jer je stubac iz arhive zapravo nastao povodom Šejkine prve samostalne izložbe u Grafičkom kolektivu. „Putevi nauke, filozofije i umetnosti su različiti, ali su pošli od istog stabla (setimo se Leonarda), a isto tako u jednoj sintetičkoj fazi evolucije mogu da se približe i ukrste, i za to postoje predznaci: Ajnštajnove ideje o prostoru i kubizam, psihoanaliza i nadrealizam, nuklearna razbijanja i savremeno evropsko slikarstvo. I nije inspiracija u pitanju, već nužno podupiranje: ako danas nastojanja umetnika budu analogna, recimo, novim shvatanjima o strukturi materije u fizici Hajzenberga... Sa raznih strana se dolazi, ali postoji usmerenost ka istom centru, proces simetričan analitičkom, umesto beskonačnog i besmislenog traženja smisla u konačnom. Naš princip besprekidnih nizova (struktura) gde ostaje samo intenzitet sa gnječenjem i razvlačenjem, koji se u svakoj umetnosti pokazuje na način odgovarajući i jedino mogućan, znači uvod u pripremu ovog procesa. Ovde je spontanost postignuta, iako se umesto korišćenja slučaja i trenutnih impulsa ispituje priroda mehaničkog, višeznačnosti, nabrajanja i sasvim novih (i vrlo starih) oblika konstrukcije. Rezultat ovoga ne mora da bude enigmatičan, već vrlo jasan i razumljiv.“