Arhiva

Igračka za predsednika

Sandra Petrušić | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 5. septembar 2018 | 22:00
U veoma delikatnom trenutku po vrhovnog komandanta Srbije, kada mu je vlada potpuno neočekivano uskratila najveći jarbol u Evropi a gradonačelnik još uvek nije pribavio najskuplju jelku na svetu, valjalo ga je nečim grandioznim usrećiti. Ko će drugi ako ne Aleksandar Vulin, ministar odbrane koji je odmah po stupanju na dužnost naložio da se u sve objekte vojske postave njegove fotografije. I koji nije ni trepnuo kada ga je zbog toga prozvao Vojni sindikat Srbije pitanjem da li smatra da je primereno da se bavi kačenjem Vučićevih portreta po zidovima dok su „vojnici koji se leče primorani da kupuju i špriceve“. U istom maniru, ignorišući ljude zaposlene u sektoru kojim komanduje, a koji su na nedavnim protestima obelodanili da su „iscrpljeni i uništeni kreditima koje uzimaju da bi prehranili decu“, odlučio je da vrhovnom komandantu formira enormno skupu konjicu. I ne, nije šala, mada su mnogi relevantni vojni analitičari na pitanje NIN-a šta o tome misle izjavili da to ne može da bude istina. Ili, kako je to precizirao LJubodrag Stojadinović: „Ja sam čuo tu vest ali sam je shvatio na nivou anegdote. Pa radi se o arhiviranom rodu vojske.“ I te kako „arhiviranom“ imajući u vidu da je prestao da se koristi još sredinom 19. veka a da je, kako je to formulisano u Vikipediji, „Prvi svetski rat konačno ukazao na zastarelost konjice u modernom dobu, s obzirom na njene ogromne logističke zahteve, skroz neopravdane u odnosu na njenu borbenu vrednost“. Pritom Vulin čak ne može da ponudi priču o povratku na tradiciju (mada bi bilo zgodno u malo neprijatnoj situaciji u vezi s Kosovom) jer je na javnom servisu profesor na Vojnoj akademiji Slobodan Đukić objasnio da „Srbi nikada nisu bili poznati kao konjički narod, jer i samo Balkansko poluostrvo, planinsko i ispresecano, nije pogodno za masovnu konjicu“. Pa šta će nam onda konjica i to u trenutku kada je pompezno najavljena nabavka plitkih cipela za vojnike, ali tek u trećoj fazi reformi? „Mogu samo da pretpostavim. Možda je ’vrhovni’ komandant bio impresioniran nekom paradnom konjičkom jedinicom koju je video prilikom obilaska zemalja poput Turske ili Rusije i dao nalog da se formira i ovde, pritom ne vodeći računa ni o građanima ni o budžetu. A to i te kako košta, ne samo da je održavanje konja skupo, već su potrebna i ogromna sredstva da bi se razvile i proizvele konjičke uniforme namenjene isključivo za paradu. Čak i hranu za konje ćemo plaćati jer je sa Arapima napravljen nakaradni ugovor o izdavanju zemlje Vojne ustanove Morović u Karađorđevu, po kom vojska dobija naknadu samo ukoliko Arapi imaju profit od zasada na toj zemlji. Ako oni ne sade, vojska ništa i ne dobija. Nekada je mogla da prihoduje izdajući tu zemlju seljacima iz okoline Karađorđeva, danas je prihod nula“, kaže Nikola Lunić, kapetan bojnog broda u penziji. Pomenuti ugovor samo je jedan u nizu kojim građani ne dobijaju ništa ali im se aktuelna vlast divi jer je opet „pribavila stranu investiciju“. Potpisan je u februaru 2013. sa kompanijom Al Rawafed iz Ujedinjenih Arapskih Emirata i odnosi se na „zajedničko ulaganje u poljoprivredno zemljište“ u koje spada i ono u Karađorđevu. Dato je bez fiksne nadoknade, mada su do tada domaći zemljoradnici mesečno plaćali 37.000 dinara po hektaru. Ali što bi naš poljoprivrednik proizvodio hranu i prihodovao kada su belosvetski bogataši obećali „najmoderniju mehanizaciju“ i „najveći prinos u istoriji“. Umesto hrane, četiri godine kasnije stigao je utešni poklon iz Emirata – 15 konja. „Divno“ uskliknuo je Vulin i objasnio kako je to pravi dokaz prijateljstva jer je u arapskoj tradiciji „velika stvar pokloniti nekom konja“. A kada su već tu, eto i prilike da Vučiću pokloni konjicu. Tačno je da je enormno skupa, da joj je potrebna ogromna logistika, ali je isplativa. Za šta, to nismo uspeli da saznamo. NIN je Ministarstvu odbrane uputio pitanje: „Koja je potreba da se formira konjička jedinica, koji će biti njeni zadaci i da li je za tu vrstu zadataka postojalo neko jeftinije ili modernije rešenje“, ali odgovor po običaju nije stigao. Šteta, jer je prosto nezamislivo da u ne samo sramnom siromaštvu vojske već i u opštem siromaštvu države, taj novac odlazi samo da bi se formirao vod koji će služiti isključivo za paradu, kako sugeriše Lunić. „Samo pretpostavljam da hoće jer ne mogu da vidim nijednu drugu svrhu konjičke jedinice, niti da zamislim da bi ministar odbrane, koji je završio Visoke studije bezbednosti i odbrane, mogao da ima ideju da će ona povećati operativne sposobnosti vojske. Ali s obzirom na to da je diplomu dobio bez prisustvovanja predavanjima, ništa me ne bi iznenadilo. Navešću vam jedan primer, bio sam izaslanik odbrane RS u Londonu i tamo se u vreme njihovog angažovanja u Avganistanu vodila velika polemika o konjičkim jedinicama koje su u sastavu kraljičine garde i koje enormno koštaju. Naime, dok su pripadnici kopnene vojske ginuli u Avganistanu zbog nedovoljnog broja oklopnih vozila, ista ta kopnena vojska je morala finansirati paradne konjičke jedinice. U našem slučaju mislim da bi trebalo dovesti u vezu cenu koju ćemo izdvajati za konjičku jedinicu i standard pripadnika Vojske RS. Prema podacima vojnog sindikata, svakog dana odlaze sedmorica ljudi, a mi razvijamo konjičke jedinice sa svim onim što to nosi sa sobom i time bespotrebno oduzimamo mogućnost da popravimo standard pripadnika VS“, objašnjava Lunić. Da sve to nije šala dokazuje i Pravilnik koji se odnosi na izmene utvrđivanja elemenata formacijskih mesta, koji je objavljen u Službenom vojnom listu 14. juna 2018. Iz njega je jasno da će biti formiran konjički vod sa svim pratećim službama, poput Odeljenja za zdravstvenu zaštitu i Odeljenja za uzgoj i negu konja. Pritom, iako je potrebno osam dana da pravilnik stupi na snagu, već krajem juna su otpočeli testovi na VMA za prijem dresera i veterinarskih tehničara, što jasno govori o potrebi da se konjica formira što pre, a da njen komandir, po činu major, dobije svoju visoku platu, veću nego ona što pripada pilotima ili komandiru voda za razminiranje i uklanjanje neeksplodiranih ubojnih sredstava. „Možete li da zamislite situaciju da ljudi koji se u miru bave poslovima u kojima rizikuju sopstveni život budu manje plaćeni od nekih imaginarnih konjanika? Na društvenim mrežama možete da pratite izjave hrabrih mladih ljudi koji izlaze iz vojske i koji govore o razlozima za to, a koji nisu samo materijalni. Izlaze i zbog javašluka i činjenice da nisu navikli da rade u jednom hohštaplerskom sistemu. I to mogu javno da kažem jer su dovedeni ljudi koji ne znaju ništa o sistemu odbrane a postavljeni su na najviše funkcije i formacijska mesta. Istovremeno su najviši oficiri postali PPP generali: poslušnici, poltroni i politikanti koji nijednom rečju neće da se suprotstave aktuelnoj vlasti iznoseći svoj stručni stav“, kaže Lunić. Ali znaju šta predsednik voli. Recimo, baš veliku paradu koju će održati delom zbog stogodišnjice pobede u Prvom svetskom ratu, a delom i da bi svom uvaženom gostu Putinu pokazao nešto što nikad nije ni video ni imao – najsavremenije naoružanje i najsavremenije kozake.