Arhiva

Tata iz Beograda

Ilija Stamenković | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 18. oktobar 2018 | 00:18
Jedna od četiri firme Branka Stefanovića, oca ministra unutrašnjih poslova Nebojše Stefanovića, nedavno je dobila dozvolu za izvoz naoružanja i vojne opreme od Ministarstva trgovine, turizma i telekomunikacija, otkriva NIN. Reč je o kompaniji Junajted BG. Podatak da je otac ministra policije dobio ovu dozvolu može se pronaći na sajtu Ministarstva, na kojem se objavljuje spisak svih registrovanih lica koja mogu da se bave spoljnom trgovinom naoružanjem i vojnom opremom. Firma Junajted BG se na tom spisku nalazi pod brojem 213 od ukupno 219 registrovanih lica za uvoz i izvoz oružja. U ovome možda ne bi bilo ničeg spornog da bitnu ulogu u izdavanju dozvola za izvoz oružja nema i Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije, na čijem čelu se nalazi Nebojša Stefanović. Pritom, ne treba zaboraviti da je Stefanović ujedno i šef Biroa za koordinaciju službi bezbednosti i da preko te funkcije koordinira radom tajnih službi koje imaju bitnu ulogu u izdavanju dozvola i nadzora u izvozu oružja. MUP u izvozu oružja ima ulogu jednog od državnih organa koji daje saglasnost za izdavanje dozvola, ali je uključen i u bezbednosne provere onih koji bi da se bave spoljnom trgovinom naoružanjem i vojnom opremom. Osim toga, zakon kaže da MUP učestvuje i u nadzoru uvoza i izvoza naoružanja, pružanjem brokerskih usluga i tehničke pomoći. Na činjenicu da je Branko Stefanović povezan sa izvozom oružja prvi je ukazao Vuk Jeremić, predsednik Narodne stranke. Jeremić je predočio da je otac Nebojše Stefanović blisko povezan sa firmom GIM, u vlasništvu Gorana Todorovića, za koga je naveo da zarađuje desetine miliona dolara na prodaji naoružanja Saudijskoj Arabiji. Jeremić tvrdi i da to oružje ilegalnim kanalima završava na ratištima u Jemenu i Siriji. „U poslednjih 20 meseci je iz Srbije u Saudijsku Arabiju izvezeno oružja u vrednosti od 220 miliona dolara. Avioni sa Bliskog istoka i iz zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza sa aerodroma ’Konstantin Veliki’ u Nišu i ’Nikola Tesla’ u Beogradu prevoze oružje proizvedeno u Srbiji na vojne aerodrome u Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, koji se nalaze nadomak granica Jemena i Sirije, gde to naše oružje onda završava ilegalnim kanalima“, rekao je Jeremić. Bivši šef diplomatije nije dugo čekao na indirektan odgovor. Umesto objašnjenja prozvanih, odgovorili su mu beogradski tabloidi, koji se delom finansiraju i oglasima državnih firmi. Oni su izneli kontraoptužbu da je Jeremić povezan sa bivšim ministrom Hongkonga Patrikom Hoom koga optužuju za šverc oružja u Katar i Libiju. Tabloidi su postavili i pitanje Jeremiću da li je zbog toga dobio 200.000 dolara od Ambasade Katara u Berlinu? Veze između Stefanovića i Todorovića se, međutim, zaista mogu pronaći pretragom podataka Agencije za privredne registre (APR). NJih dvojica jesu zajednički osnovali firmu Junajted BG, koja sada ima dozvolu za trgovinu oružjem. Firma je napravljena 4. decembra 2015. zajedničkim kapitalom od po 25.000 dinara Branka Stefanovića i Gorana Todorovića. Todorović je bio suvlasnik do 2. aprila ove godine, od kada je stoodstotni vlasnik firme otac srpskog ministra policije i potpredsednika Srpske napredne stranke. Iako je napustio Junajted BG, Todorović nije potpuno izašao iz biznisa sa Brankom Stefanovićem. NJih dvojica su u januaru ove godine osnovali novu zajedničku kompaniju pod nazivom Vorldvajd konstrakšn and inženjiring kompani. Firma je osnovana na Dedinju, na adresi Šekspirova 15 i njena registrovana delatnost je „kupovina i prodaja vlastitih nekretnina“. U zvaničnim registrima, međutim, nije moguće naći koje je nekretnine kupila, a koje prodala ova firma. Osnivački kapital ove firme je milion dinara. Prvi direktor Junajteda BG bio je izvesni Milisav Živanović, rođen 1967, kojem je, čini se, sve krenulo nabolje u decembru 2015. Tada je podneo registracionu prijavu upisa firme Stefanovićevog oca i postao njen prvi direktor, da bi svega tri nedelje kasnije bio imenovan za v. d. direktora Vodoprivrednog preduzeća Podunavlje iz Kovina. To je pokazala unakrsna provera podataka u APR-u. Ništa u ovom ne bi bilo čudno, da je Podunavlje privatna firma. Međutim, to preduzeće je u stoodstotnom vlasništvu države, Republike Srbije i samim tim to otvara druga mnoga pitanja za Stefanovićevog oca i direktora Živanovića. Činjenica da je Živanović za tri nedelje prvo osnovao firmu Stefanovićevog oca, a onda postao direktor državnog preduzeća, mogla bi da se učini čitaocu kao trgovina uticajem, ali bi pre takvog teškog zaključka trebalo imati na umu civilizacijsku tekovinu kakva je pretpostavka nevinosti. Da bi neko, eventualno, bio proglašen krivim, potrebno je da pre toga bude prvo osumnjičen, pa onda i optužen. Na stranu to što se na čelu policije, koja je prva u redu stavljanja oznake „osumnjičen“, nalazi sin Branka Stefanovića, prezumpcija nevinosti se mora poštovati. Isti princip bi trebalo da važi i za Živanovića, posebno po članu Zakona o borbi protiv korupcije, koji propisuje obavezu prijavljivanja imovine, ali i po članovima istog propisa koji definiše obavljanje drugog posla ili delatnosti u vreme stupanja na javnu funkciju. Nigde se na sajtu Agencije za borbu protiv korupcije ne može pronaći da je još uvek aktuelni direktor državnog Podunavlja prijavio imovinu i prihode. Pri tome je Živanović paralelno obavljao direktorsku funkciju u privatnoj firmi Branka Stefanovića i u državnoj vodoprivrednoj kompaniji sve do 30. oktobra 2017. Tada je zamenjen sa pozicije u Junajted BG-u, ali je sve do danas zadržao funkciju v. d. direktora Podunavlja. U Junajtedu BG zamenio ga je Dragan Avrić, general u penziji, bivši komandant Centralne logističke baze, koji je razrešen sa te dužnosti 2010. Kasnije je i penzionisan. On je aktuelni direktor privatne firme Branka Stefanovića. I Goranu Todoroviću, vlasniku firme GIM, naglo je krenulo nabolje kad je postao poslovni partner Branka Stefanovića. NJegova firma odavno ima dozvolu za spoljnu trgovinu naoružanjem i vojnom opremom, ali poslovni podaci iz njegovih finansijskih izveštaja pokazuju da u tome nije imao naročitog uspeha, sve do 2017. U prošloj godini, naime, prihodi GIM-a narasli su na čak 975 miliona dinara, dok su samo godinu dana ranije bili svega 38 miliona dinara. Teško da u Srbiji ima još neka firma sa samo četiri zaposlena koja je za samo godinu dana uspela da prihode poveća 25,65 puta, ili za 2.465 procenata! Značajna količina izvoza naoružanja nije vidljiva iz finansijskog izveštaja Junajteda BG. Ta firma nije imala prihode ni u 2016, niti u 2017. Rashodi tih godina su im ukupno bili 1.969.000 dinara. Izvoz oružja u Saudijsku Arabiju i promet koji navodi Vuk Jeremić ne može da se vidi iz finansijskog izveštaja Junajted BG-a, ali, imajući u vidu da je tek nedavno dobijena legalna dozvola za trgovinu naoružanjem i vojnom opremom, možda će konkretni podaci biti vidljivi u finansijskom izveštaju za 2018, koji će biti javno dostupan tek sredinom sledeće godine. Ipak, da postoji pojačani izvoz naoružanja u Saudijsku Arabiju iz Srbije ove godine, pokazuje jedno obaveštenje sa sajta Ministarstva trgovine, turizma i telekomunikacija. Oni su nedavno objavili „Informaciju“, u kojoj se kaže da postoji povećan broj zahteva za izvoz (direktan ili preko posrednika) u Saudijsku Arabiju, i da se oni obaveštavaju da je za to potrebno izdavanje sertifikata krajnjeg korisnika. Međutim, ovo Ministarstvo je napustilo raniju praksu objavljivanja godišnjih izveštaja o izvozu naoružanja i vojne opreme, te se na njihovom sajtu ne mogu pronaći precizni podaci za 2017, za razliku od prethodnog perioda. Trgovina naoružanjem i vojnom opremom, kao i kupovina i prodaja vlastitih nekretnina nije jedini biznis oca Nebojše Stefanovića. Pored ova dva biznisa, on je nedavno otvorio i restoran u centru Beograda. Reč je o restoranu Maksim koji se nalazi u Ulici Đure Daničića. Zgrada u kojoj se nalazi restoran je u vlasništvu poznatog biznismena Đorđija Nicovića. Veze Nicovića i Stefanovića datiraju od ranije, budući da je on bio vlasnik privatizovanog preduzeća Jabuka, u kojem je aktuelni ministar policije i jedan od funkcionera SNS-a Nebojša Stefanović bio finansijski direktor od 2008. godine. Formalno, restoran Maksim je u vlasništvu firme Seven stars kompani. Direktor te firme je Slavko Vukajlov, koji se u medijskim izveštajima spominje kao jedan od članova „kriznog štaba DOS“, koji je 5. oktobra 2000. ušao u Beogradsku banku. Firma Seven stars kompani osnovana je u junu ove godine i ona je u vlasništvu još jedne kompanije Branka Stefanovića. Reč je o firmi Junajted BG vorldvajd. Za razliku od Stefanovićeve kompanije Junajted BG, koja je registrovana za nespecijalizovanu trgovinu na veliko, firma Junajted BG vorldvajd ima delatnost iz oblasti konsultantskih aktivnosti u vezi sa poslovanjem i ostalim upravljanjem. Sedište kompanije Junajted BG vorldvajd nalazi se na adresi Kneza Mihaila 33 i prošle godine je poslovala sa gubitkom od 184.000 dinara. Prihodi su im bili 233.000, a rashodi 417.000 dinara. Uprkos tome, firma je u ovoj godini formirala drugu firmu Seven stars kompani sa kapitalom od dva miliona dinara, te se s razlogom postavlja pitanje porekla novca. Jednostavno, ako neka firma ima gubitke jedne godine i skoro nikakav promet, odakle joj onda dva miliona dinara sledeće godine da otvori restoran u centru Beograda? Branko Stefanović nije medijski eksponirana ličnost. Jedino njegovo javno pojavljivanje koje se može pronaći na internetu datira od 25. aprila 2017. godine kada ga je zabeležila kamera portala Puls onlajn iz Pirota. Tada je boravio u ovom gradu i na samom početku govora rekao je da se tu nalazi „u ime državne kompanije Telekom Srbija“. Iz toga se može zaključiti da je Stefanović radio u Telekomu, primao platu u državnom preduzeću i u isto vreme imao još dve kompanije u svom privatnom vlasništvu. U poslednje vreme mu je, izgleda, baš krenulo pa je otvorio još nekoliko privatnih firmi, što sam, što sa partnerima. Ministrov brat ortak direktoru Jugoimporta I rođeni brat ministra policije Nebojše Stefanovića, Nemanja Stefanović, ima vlasništvo u jednoj beogradskoj firmi. Podaci iz baze imovine političara portala Krik pokazuju da Nemanja Stefanović ima 25 odsto udela u firmi Digital print. Zanimljivo je da je jedan od suvlasnika u istoj firmi i sa istim udelom, Jugoslav Petković, direktor državne firme Jugoimport SDPR, koji je najveći srpski izvoznik naoružanja i vojne opreme. Petković je, doduše, preneo upravljačka prava u privatnoj firmi kad je postao direktor Jugoimporta. Kompanija Digital print je registrovana za izdavanje novina, a adresa firme je u Ulici LJutice Bogdana 1, na stadionu Crvene zvezde.