Arhiva

Večni Karađorđe

Radmila Stanković | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 10. januar 2019 | 02:14
Liči na vrhunski cinizam da ga je nekoliko odigranih likova partizana dovelo do uloge Karađorđa, jedne od najkontroverznijih ličnosti u istoriji Srbije. Reditelj Đorđe Kadijević jednostavno objašnjava da je Marka Nikolića gledao u nekim partizanskim filmovima i da mu se učinilo kako bi uz dobru šminku, frizuru i visoke potpetice, bio baš nalik Karađorđu. I kada su ga seljaci videli na setu, kostimiranog, visokog (čizme su mu na visinu od 180 cm. dodale još 18 centimetara) i krupnog (tri džempera je imao ispod kostima), počeli su ničice da padaju pred Voždom! Vrsni reditelj Đorđe Kadijević načinio je Marka Nikolića Voždom Karađorđem u filmu Karađorđeva smrt, a Mihajlo Vukobratović ga je izabrao da se proslavi u liku Dragiše Popadića sa nadimkom Giga Moravac, u TV seriji Bolji život, scenariste Siniše Pavića. I tu su dva vrha njegove filmske i televizijske karijere, uz lik Stefana Nikolića u filmu Dnevnik uvreda 1993. Zdravka Šotre, po scenariju Gordana Mihića. Naravno, odigrao je ovaj glumac više od stotinu uloga pred kamerama i na pozorišnim scenama. Igrao je klasičan repertoar, bio je junak u mnogim filmovima i televizijskim serijama. Ipak, ovaj član Drame Narodnog pozorišta, na toj sceni je odigrao svoju životnu pozorišnu ulogu u komadu Zagonetne varijacije francuskog pisca Eriha Emanuela Šmita, u režiji Božidara Đurovića. Igrao je ovu predstavu (sa kolegom Borisom Pingovićem) od 2. maja 1998. do 15. juna 2015. godine, tačno 293 puta! Rođen u Kraljevu, Marko je bio zadojen glumom u stomaku svoje majke Leposave Pepe Nikolić, glumice tamošnjeg profesionalnog pozorišta. Brade i perike su mu bile igračke, majka ga je dovodila u pozorište još dok je bio u kolicima. Voleo je muziku i košarku, svirao je gitaru, pevao, imao svoj bend u Kraljevu. U košarkaškom klubu Sloga trenirao je tih dečačkih godina LJubodrag Duci Simonović, njegov drugar koji će postati slavni košarkaš, a Marko je ipak odlučio da bude glumac. Dva puta je pao na prijemnom ispitu, u Beogradu i Novom Sadu, ali imao je nepodeljenu podršku majke koja ga je bodrila: „Sine, ti sutra moraš da budeš Lorens Olivije!“ Otac, šumarski inženjer, bio je daleko od te umetničke priče živeći život sa obe noge čvrsto na zemlji. Marko Nikolić je retko govorio o onome što radi, nerado tumačio ono što igra, nevoljno se upuštao u objašnjenje likova koje je oblikovao. Kada bi s povodom morao nešto da kaže, bio je jednostavan i jezgrovit: „Mi dramski umetnici imamo stresan posao kao i hirurzi, piloti, advokati ili sudije. Živi kontakt sa publikom, gde se sve dešava u trenutku i ne može da se vrati, jeste ono stresno kod nas. Nikada nisam imao tremu, ali da mi je neko merio puls, bilo bi strašno!“ Miran i blag, umeo je da okuplja oko sebe prijatelje i kolege, plenio je neposrednošću i jednostavnošću. Umeo je da prepričava zabavne detalje sa turneja, gostovanja, iz glumačkog bifea, da zapeva dok prati sebe na gitari. Bio je dragi kolega o čemu su svedočili glumci proteklih dana. Dragan Bjelogrlić je tu ljubav prema Marku sažeo sa velikom toplinom u svojoj izjavi za Blic: „U filmu Boško Buha Marko je igrao našeg komandanta Puškara koga smo svi zvali ćale. U Boljem životu igrao je mog ćaleta, legendarnog Gigu. Kada smo snimali Senke nad Balkanom, dugo smo pričali kako je odnos Bobe i Gige bio nešto najlepše što smo on i ja napravili u svojim glumačkim kreacijama. Kad god bismo se sreli, udario bi me blago po potiljku, kao Giga Bobu. Bio je moj glumački ćale. Bio je divan, topao čovek, lepo je pevao, svirao gitaru, više je voleo da priča o pecanju nego o glumi, voleo je žene i žene su volele njega. U svim mojim rediteljskim projektima ostvario je divne uloge. Otišao je rano, mogli smo još malo da se družimo i radimo.“ Za to što je uradio, Marko Nikolić je primio brojna glumačka priznanja - Rašu Plaovića i Pavla Vuisića - kao najznačajnija za oblast pozorišta i filma. Pre nepunih godinu dana, već vidno bolestan, u Predsedništvu Srbije, na svečanosti povodom Dana državnosti, iz ruku predsednika Srbije primio je Zlatnu medalju za zasluge u oblasti kulture i umetnosti. Iz tri braka imao je troje dece.