Dejan Anastasijević (1962–2019)

O Dejanu ne možemo govoriti a da ne kažemo nešto i o sebi: na svakog tko ga je poznavao, ostavio je neizbrisiv uticaj. Bio je erudita, briljantan, duhovit i hrabar čovjek. Beskompromisno, izuzetnim novinarskim darom otkrivao je ratne zločine, političke bestijalnosti, kriminalne klanove, vojne, paravojne i protuve svih vrsta. Bio na strani obespravljenih. Takav je ostao do posljednjeg daha. Najprije u Hrvatskoj i BiH, a zatim na Kosovu, Dejan je mnogo puta je mogao izgubiti glavu. Najbliži smrti bio je sa suprugom Lidijom u Beogradu 2007. godine. Geleri bombe postavljene na sims od prozora spavaće sobe promašili su ih za par centimetara. Nalogodavci i izvršioci nikad nisu pronađeni. Ništa od svega ovog nije zaustavilo i uplašilo Dejana. Vrhunski stilista, pisao je za Vreme, Tajm i druge novine, svjedočio u Haškom tribunalu protiv Miloševića, izvještavo iz Brisela, predavao, uređivao sajt Bi-Bi-Sija na srpskom... Istinska spoznaja o posljednje tri decenije na ovim prostorima, nezamisliva je bez njegovih tekstova i javnih nastupa. Među kolegama, uživao je ogromno poštovanje i iskreno divljenje. Družili smo se i zajedno radili gotovo tri decenije. Čvrsto sam vjerovao da će pobijediti opaku boleštinu. Zato me sada ne bi iznenadilo da prođe kroz vrata i da, kad pronađe naočale, preko mog ramena pročita ove redove. Zamišljam kako prevrće očima, daje duhovite i cinične opaske na račun obojice... Iako nije tu, osjećam ga. Veliki novinari poput Dejana nikada ne umiru, samo odu na teren sa koga nam se javljaju u sjećanjima, snovima i mislima. Ritam je dnevni.