Hapšenja su obaveza

Među Srbima s leve strane Drine verovatno nema čoveka koji je napravio bržu političku karijeru od Dragana Čavića. U Srpsku demokratsku stranku je ušao kad su mnogi iz nje bežali - 1997. godine kad je prešla u opoziciju. Već sledeće godine je postao poslanik, tri godine kasnije potpredsednik i krajem prošle godine i predsednik Republike Srpske.

Put od “momka koji obećava” do najviše pozicije u njegovom slučaju nisu pratile folklorne balkanske kontroverze. Među analitičarima važi za čoveka koji je najjaču srpsku partiju, SDS, učinio prilično prihvatljivom međunarodnoj zajednici, u Sarajevu za ovog četrdesetpetogodišnjeg ekonomistu pišu da je nacionalista s kojim treba dugoročno računati, jer ima “neverovatan dar procenjivanja reči i vremena” dok u Banjaluci važi za čoveka koji ume na unutrašnjoj političkoj sceni da stiša strasti goropadno zavađenih političkih partija.

Čavić, međutim, ima sve manje vremena da se bavi unutrašnjim stvarima u RS jer je ovo vreme kada se u okviru BiH pokušava bitno oslabiti pozicija Republike Srpske, a sve su učestaliji i zahtevi za njeno ukidanje. Podsećamo Čavića na reči bošnjačkog člana Predsedništva BiH Sulejmana Tihića, koji je na sahrani Alije Izetbegovića rekao da je Republika Srpska greška nastala u Dejtonu i pozvao na ispravljanje te greške - ukidanje Republike Srpske.

- Tihić je, u stvari, poručio da namjera nije umrla, mada je umro čovjek koji je bio sinonim te namjere. A namjera je unitarna i centralizovana BiH, zemlja Bosanaca različitih vjeroispovijesti, država bez entiteta. Odmah sam poručio Tihiću i njegovim istomišljenicima da od te priče nema ništa jer RS nije nastala njihovom voljom i željom već srpskog naroda u BiH. Tu volju i želju srpskog naroda shvatile su i velike sile, koje se danas u opšteprihvaćenom diplomatskom riječniku zovu međunarodna zajednica, i potvrdile legitimitet Republike Srpske u mirovnom sporazumu. Bosna i Hercegovina bez Republike Srpske ne može postojati. To je realnost.

Kakva je trenutno, po vašem mišljenju, ustavna pozicija RS u okviru BiH?

- Bilo je i ima mnogo intervencija u Ustavu RS, što voljom nas samih što voljom visokog predstavnika koji je Ustav mijenjao amandmanima u nekoliko slučajeva. Time su dijelom neke stvari redefinisane, ali je institucionalna supstanca RS nepromijenjena. Sve dosadašnje promjene bile su ugradnja principa koji garantuju nacionalnu ravnopravnost tri konstitutivna naroda i preciziranje nadležnosti entiteta i države.

U toku su promene Ustava koje treba da omoguće, kako se to zove, reformu oružanih snaga u BiH. Hoće li ubuduće postojati Vojska Republike Srpske?

- Hoće. Reforme dijelom radimo zbog nas samih a dijelom zbog međunarodnih obaveza. Te međunarodne obaveze su pristupanje Partnerstvu za mir i cijeli set promjena u ovoj oblasti usaglašavamo sa NATO. To, prije svega, podrazumijeva prilagođavanje organizacije vojski u BiH u jedinstven sistem odbrane. Vrijeme je da u okviru ovih reformi raščistimo i neke apsurde.

Šta konkretno?

- Mi smo imali u ustavima entiteta mogućnost da entiteti proglase ratno stanje. Kome? Najvjerovatnije jedni drugima.

Mudžahedini Vaša letošnja tvrdnja da BiH mnogo gubi na međunarodnom planu zbog tajnih i potencijalno opasnih islamskih organizacija koje su deo svetskih terorističkih mreža izazvala je veliku medijsku pažnju u svetu dok je u Sarajevu oštro napadana. Šta danas o tome možete reći? - Prvo o reakcijama iz Sarajeva. Ništa neočekivano, rekao bih. Indikativno je da je na moju izjavu uslijedio identičan odgovor tri najjače bošnjačke stranke - SDA, SDP, Stranke za BiH. Svi su me pitali kakav su zločin počinile i ništa drugo. Za njih, izgleda, u BiH postoje terorističke organizacije ako djeluju u BiH, a ako djeluju s njene teritorije na druge dijelove svijeta onda nisu terorističke. A izvještaj o mreži terorističke podrške Al kaidi koji je razmatrao jedan američki kongresni odbor obiluje Bosnom i Hercegovinom, ali i Kosmetom. Podsjetio bih da su ove godine uhapšena dva lica sa potjernica Interpola sa bosanskohercegovačkim državljanstvom, po rođenju jedan Egipćanin a drugi Alžirac, zbog pripadnosti radikalnim islamskim terorističkim organizacijama. Takođe, prošle godine Lagumdžija je isporučio Amerikancima “Alžirsku grupu” koji su direktno proslijeđeni u Guantanamo. Pitam: odakle su došli, zbog čega, kakva je njihova uloga u ratu u BiH i konačno, šta rade i danas ovdje? Ali, odgovora nema. Veliki broj mudžahedina je bio angažovan i u ratu? - Mudžahedini su ovdje bili angažovani ne u ratu za nezavisnu BiH, već u borbi za islamsku BiH. Niko se nije pitao sve do njujorškog 11. septembra šta su radili u BiH. Sad se mnogi pitaju, mnogi istražuju, ali nije mali broj onih koji žele da se sve to prećuti, jer će istina o ulozi mudžahedina iz Avganistana, Pakistana, Alžira, Sudana, Irana, Iraka, Saudijske Arabije, Egipta... bitno promijeniti uobičajenu percepciju na Zapadu o suštini sukoba u BiH. Da li je indikativna ceremonija sahrane Alije Izetbegovića? - Sahrana Alije Izetbegovića je odslikavala njegov odnos prema radikalnom islamu. On je za života tražio da se ukopa na šehidskom groblju što se i dogodilo. Šehid je borac poginuo za islam. Prilikom sahrane 150 hiljada Bošnjaka muslimana je klicalo “Alahu ekber”. Tabut (sanduk sa mrtvacem) prenošen je na način kakav se vidi samo pri sahranama u najradikalnijim zemljama islama. Zapitao sam se tada gdje živim, u Evropi ili Aziji. Smatram da niko ovdje, ni Bošnjaci ni Srbi ni Hrvati nemaju pravo ćutati i nositi teret optužbi islamskog kleronacionalizma i međunarodnog terorizma.

I šta će se na kraju dobiti, kako će celi sistem izgledati?

- Imaćemo profesionalne i apolitične oružane snage koje ekonomski možemo podnijeti i koje će biti pod civilnom komandom i kontrolom i parlamentarnim nadzorom. U tom sistemu Vojska Republike Srpske je podsistem, odnosno jedna od dvije vojske pod zajedničkom komandom Predsjedništva BiH. Ona je, dakle, vojska koja se nalazi na teritoriji RS koja u svojim kasarnama i na svojoj teritoriji provodi obuku i sve vojničke aktivnosti uključujući i služenje vojnog roka koje je entitetsko. Pripadnici VRS nose istovremeno oznake države BiH, ali i oznake RS. Postoji entitetski Generalštab, entitetsko Ministarstvo odbrane. Ali, sva operativna komanda nad VRS je u nadležnosti Predsjedništva BiH, Ministarstva odbrane BiH i Zajedničke komande BiH. Ne treba smetnuti s uma da u svakoj od ovih državnih institucija rade i djeluju predstavnici RS i srpskog naroda. Napustili smo, dakle, logiku da je RS naša, a država BiH nije.

Da li uvođenjem poreza na dodatu vrednost na nivou BiH, odnosno jedinstvene uprave za njegovo prikupljanje, Republika Srpska gubi ekonomsku autonomiju, ili kako to neki vole reći ekonomski suverenitet?

- Riječ je o promjeni tehnike naplate koja se sada seli sa nivoa entiteta na nivo Bosne i Hercegovine. I nisam siguran da bi se to moglo nazvati gubitkom ekonomskog suvereniteta. Ali, evo, da to i objasnim.

Mi sada imamo naslijeđeni i, rekao bih, prevaziđeni model poreza na promet. Tu, u pravilu, porez plaća samo onaj ko robu ili uslugu prodaje krajnjem potrošaču - maloprodaja. Dakle, svi drugi veletrgovci i proizvođači poresku obavezu nemaju. Kako u Bosni i Hercegovini svako za sebe prikuplja porez - RS za sebe, Federacija BiH dijelom u kantonima dijelom na nivou svog entiteta, distrikt Brčko opet posebno za sebe - kriminal cvjeta. Dovoljno je robu proturiti nekako u drugi entitet i trag se gubi, poreska obaveza ne postoji i svi gubimo, a samo kriminalci dobijaju. Niču fiktivna preduzeća zbog takve tehnike oporezivanja. Zbog toga je postignut dogovor o uvođenju nove poreske tehnike, porez na dodatu vrijednost. A tu, kao što znate, poreski obveznici su svi, a osnovica je samo novostvorena vrijednost. Drastično se tako smanjuje mogućnost poreskih utaja. Uostalom, sve zemlje Evropske unije koriste tu tehniku poreza na dodatu vrijednost, a usvaja se i u većini zemalja u tranziciji.

U Bosni i Hercegovini će, dakle, postojati jedna zajednička uprava za indirektno oporezivanje i njeno sjedište za cijelu zemlju biće u Banjaluci. Ubrani poreski prihod će se dnevno doznačavati budžetima entiteta i budžetu zajedničkih organa a ovi će ih koristiti prema vlastitim budžetskim obavezama i planovima.

Kako biste ocenili ekonomsku situaciju u RS?

- Imamo stabilnu valutu, porast budžetskih prihoda, stabilnost budžetskih izvora, smanjuju se poreske evazije, inflacija je vrlo niska - ne prelazi dva odsto godišnje već nekoliko godina, banke su konsolidovane i privatizovane, budžetski rashodi pod potpunom parlamentarnom i institucionalnom kontrolom. Problemi, međutim, postoje: nedovoljan rast društvenog proizvoda, stagnacija fizičkog obima proizvodnje, nedovoljno profitno motivisano investiranje, usporena i zakomplikovana privatizacija preduzeća, nasrazmjeran i teško podnošljiv spoljni i unutrašnji dug... Sve to donosi prilično restriktivnu javnu potrošnju. Da budem realan, i pored generalnog poboljšanja od završetka rata do danas, naša ekonomska situacija je u ovom trenutku prilično loša jer su potrebe običnog čovjeka daleko veće od naših mogućnosti. I tako će biti, procjenjujem, još nekoliko godina.

A kako vidite RS na unutrašnjem političkom planu?

- Mi imamo duboku političku podijeljenost, ali istovremeno i političku koncentraciju u stranačke blokove. U osam poslijeratnih godina imali smo izbore sedam puta za različite nivoe vlasti i naučili smo da se vlast mijenja izborima, a ne motkama i na ulici. Važno je, čini se, reći i to da sve političke stranke iz RS imaju izgrađen osjećaj odgovornosti prema temeljnim vrijednostima Republike Srpske što je, u kontekstu stalnih zahtjeva za njenim slabljenjem ili ukidanjem sa raznih domaćih, pa i nekih inostranih adresa, strateški važna činjenica.

Koliko i kako zahtevi Haškog tribunala utiču na poziciju RS?

- Prema zakonima koje smo usvojili, uključujući i Zakon o saradnji sa Međunarodnim sudom, obavezni smo uhapsiti sve optužene i to će nadležni istražni i policijski organi učiniti kada ih pronađemo. To radi i SFOR u vršenju mandata u BiH. Pored tog Haškog tribunala u Bosni i Hercegovini se pri Državnom sudu konstituiše odjeljenje za ratne zločine koje će početi s radom iduće godine. To je jedna strana cijele priče. Druga bi možda mogla biti ono što mi kažu mnogi pravni eksperti, a to je da u radu tribunala ima mnogo pravnih nedorečenosti, pa i eksperimenata koji se primjenjuju u pravnoj praksi. Primjera radi, o Aliji Izetbegoviću kao i Franji Tuđmanu tribunal saopštava tek nakon smrti da su bili pod istragom za ratne zločine. Ovdje se ljudi pitaju nije li neko čekao da umru. Ovo ističem, jer je težina osumnjičenog minorna, a optuženog ili osuđenog ogromna. Odatle se dalje izvlači teza da će praksa tribunala uticati na objektivnu istorijsku kvalifikaciju suštine ovdašnjih ratnih sukoba a među njima i sukoba u BiH. Ovdje očekujem pomoć, pa i zajednički rad sa Srbijom i Crnom Gorom u smislu prikupljanja dokumenata o zločinima nad Srbima.

Sa Srbijom i Crnom Gorom postoji sporazum o specijalnim i paralelnim vezama, postoje li veze?

- Postoje i sporazum i veze. Veze postoje i bez sporazuma, ali ih on čini međunarodno i diplomatski validnim. U praksi, sa relaksacijom bilateralnih odnosa između SCG i BiH, realna snaga ovog sporazuma slabi. NJegova razrada i praktična primjena otežana je i zbog domaćih političkih prioriteta obje strane. Ali, za budućnost imamo dobar okvir i vjerujem da će on biti na dobrobit naših građana dobro iskorišćen.

Postoji i tužba BiH protiv SCG!?

- Što se tiče Republike Srpske, kao konstitutivnog dijela BiH, ta tužba nije validna. Ona nema unutrašnji legitimitet. Parlament RS je donio i posebnu deklaraciju o tome. Mi to ističemo i u svim međunarodnim kontaktima. Na tome postoji apsolutni politički konsenzus svih relevantnih političkih snaga u RS. Vjerujem da je to ozbiljna činjenica koja bi se u daljem postupku morala uvažiti.

U poslednje vreme u Beogradu se sve češće može čuti da ukoliko Albanci imaju pravo tražiti nezavisni Kosmet onda to pravo pripada i RS, odnosno Srbima u BiH. Kakav je vaš komentar?

- Podsjetio bih da je jedan od principa nastanka dejtonske BiH bio i onaj o nepovredivosti granica. Ukoliko se taj princip naruši u slučaju Kosmeta onda se otvara Pandorina kutija na mnogim mjestima u Evropi. To je moja prognoza i moj komentar.