Arhiva

Čije pivo, tog i Guča

Ruža Ćirković | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 11. avgust 2005 | 01:00
Čije pivo, tog i Guča

Po čemu će biti zapamćena ovogodišnja Guča? Po velikoj saobraćajnoj nesreći i – usred Srbije pod šarkom obolelim šljivama – po pivu. Kojem? Pa kako kojem? Onom iz Apatina.

Da je Guča stvarno brend koji zaslužuje materijalnu podršku Vlade Srbije i kapitalnog ministra Velju Ilića za domaćina, pokazao je opšti grabež za profit od tog festivala koji neki sanjaju kao srpski Vudstok, sa odgovarajućom zaradom. Da je Guča SRPSKI brend, dokazala je opšta svađa kojom su neumorna pesma i igra, iće i piće završeni. Naročito piće.”Imamo i mi advokata” se podrazumeva.

Ni sve moždane vijuge ovog novinara nisu dovoljne da pouzdano zaključi ko je zakuvao celu stvar. Samo pivo nije bilo kadro. Ipak, jedno je jasno. Ovogodišnja Guča nikome nije donela očekivanu zaradu, Da jeste, niko ne bi ni primetio da “ugovore nisu poštovali svi pomalo”. Ovako, kad para nema, tu je tužba. Molim. Prvi su se tužbe prihvatili ugostitelji iz Guče. Oni su prvi sabrali rashodnu i prihodnu stranu. Propast. Stvar će do kraja terati i producentska kuća D media iz Beograda i njen klijent Radio-televizija Srbije. Ako do suda stvarno dođe, neće proći bez Adama Tadića, direktora Doma kulture u Guči. Taj je, navodno, sve zakuvao. Dve strane se ne slažu ni oko čega. A oko ovogodišnjeg broja posetilaca naročito. Ugostitelji i D media tvrde da ih nije bilo više od

100 000. Ovi prvi valjda znaju po prometu. Jer je Organizacioni odbor sa predsednikom opštine Slobodanom Jolovićem na čelu prvo hteo da naplaćuje ulazak u Guču, pa kad su videli da je to nezakonito, onda su naplaćivali parking. I tako rasterali posetioce, kaže ugostitelj iz Beograda Slobodan Đorđević koji “ulazi u Guču”, ima tri ugostiteljska objekta i sedam godina tamošnjeg iskustva. Tadić tvrdi da ih je bilo oko pola miliona. “Mogu oni da pričaju šta hoće.”

Gledaoci, koji više vole udobnost fotelje u svojoj dnevnoj sobi nego malo srpskog brenda uživo, i sami su mogli da zapaze kako nešto nije u redu. U petak nije bilo prenosa, završnica u nedelju počela je pošto su neizbežne gučke prangije već otprangijale svoje.

PREVARANTI: “Mi smo prevareni”, kažu u producentskoj kući “D media” iz Beograda. “Oni su prevaranti”, kaže prozvani Adam Tadić. “ Mi smo američkog producenta iz Los Anđelesa ubedili da za nesrazmerno mali honorar krenemo u jednu priču koja će biti zanimljiva celom svetu, Guča je trebalo da bude srpski Vudstok, a da ne izgubi nijednu čar, draž i lepotu, te naše nesrećno – srećne Srbije, kakva god da je”, kaže za NIN Veljko Vladanović iz “D media”. “ Nemaju oni pojma. Nije to seosko prelo nego ozbiljna manifestacija”, kaže Tadić u odgovor na prigovore da je odbio da završna priredba u nedelju počne sa petnaest minuta zakašnjenja. “Pojedinci, organizatori lokalnog karaktera su umislili, što je bio problem ove zemlje 50 godina, da je centar čovečanstva i svega kod njih i da se zahvaljujući njihovim mozgovima, pameti, snazi, lepoti i čari, događa Guča”, kaže Vladanović. “Oni misle da je Guča zbog njih ovde. Nije. Guča je zbog ovog naroda koji je došao na Sabor”, odgovara Tadić.

“Ma oni su se upleli u začaranu mrežu marketinga i, nažalost, od festivala uspeli da naprave klasičan promašaj”, ne odustaje Vladanović.

Ovih je međusobnih optužbi toliko da bi malo bilo nekoliko strana NIN-a. Vladanović je svetski ljut, Tadić će se ljutiti sutra, kad se malo odmori od svega ovoga. Oko čega su utrošili ovako lepe reči jedni na račun drugih? Oko reklama. Radio-televizija Srbije, klijent D media, nije htela da prenosi događaje na bini Sabora u Guči dok se iz vidokruga njenih kamera ne uklone bilbordi “najveći u Srbiji” kojima se reklamira apatinsko “jelen pivo”. “Mi smo otkupili kompletna audio-video prava od organizatora festivala, kao i prošle godine, zasad je tajna koliko smo za to platili, ali naš novac i sekundaža RTS-a vrede sigurno sedam puta više nego ono što je platio najveći sponzor, a to je bila Apatinska pivara. Za tolike pare se podrazumeva da dobijemo što smo ugovorili”, kaže Vladanović. “Oni su nama za taj prenos platili – nula. Šta vam je? Nula, nula i ove i prošle godine. Mi smo njima dali prenos, oni uzimaju snimak, prave program , snimaju DVD i CD, a trebalo je da mi uzmemo pare od naših sponzora čije reklame je oni trebalo da emituju. Oni nisu emitovali reklame naših, nego svojih sponzora”, otpisuje Tadić. 'D media' tvrdi da joj ugovor garantuje pravo na čist snimak, i to izgleda ni u Guči nisu sporili – bilborde oko bine su kasnije skinuli. “Tačno je da mi od tog snimka u drugoj fazi želimo da napravimo proizvod koji će biti DVD, CD , ali je to u Srbiji zaista neprofitabilan posao. Jer, već na samom festivalu prodavani su za po 100 dinara diskovi. Organizator je i tu zatajio”, kaže Vladanović. “Oni ni prošle godine nisu ispunili ugovor sa nama. Trebalo je da nam isporuče DVD, CD I VHS snimke, isporučili su nam samo VHS. To je od prošle godine, a o ovoj godini da i ne pričam”, počinje da se ljuti i Tadić. On tvrdi da je za ovu godinu pravo distribucije DVD i CD ugovorom podeljeno. “Ali mi imamo prihod nula. I ove i prošle godine.”

“Mi smo na šteti. A da ne pričam da su nam i reportažna kola u četvrtak oštećena kad je nestručno postavljeni bilbord Telekoma drugog sponzora organizatora srušio vetar”, kaže Vladanović. Po njegovom mišljenju, sve su upropastili lokalni interesi, ne neko sa strane, a izlaz bi bio u tome da organizaciju ubuduće “radi konzorcijum ozbiljnih firmi, koje će imati interesa, ali će Guči pružiti vrhunsku organizaciju”.

KAD JE JELEN PRIDAVIO LAVA: Da marketinški haos bude potpun, sem “D media” i Organizacionog odbora, neke vrste sponzorskih ugovora imaju i ugostitelji. Ali pošto je Organizacioni odbor, po principu ko da više, proglasio “jelen pivo” za piće ovogodišnjeg sabora, ugostiteljima je upućeno obaveštenje da je reklamiranje drugih piva nepoželjno. Ali lav je car životinja i ne predaje se tako lako. “Prvo 'lav' je za sponzorstvo jednog Egzita dao 300 000 evra, a Apatinska pivara ne znam

35 000 ili 38 000 evra. I za to hoće celu Guču”, kaže Slobodan Đorđević, vlasnik firme “Marlet” koji nije hteo da skine reklamu piva “lav” sa čijim proizvođačem ima ugovor. “Jurili su me sa inspekcijom da mi reklamu skinu, pa su odustali jer sam zvao policiju da zaštiti moju imovinu”, kaže Đorđević. “Mi nismo uklanjali reklame. Inspekcija je napravila zapisnike i sve to ide dalje svojim tokom”, kaže Tadić. “Neka, neka, logično. Ali ja sam zato podneo tužbu. Jer ne mogu oni na mojoj privatnoj imovini. Oni mogu da izdaju neke javne površine, pa da na njima propisuju šta može, šta ne može. A te opštinske odluke mislim da su totalno nezakonite, da ti u mom dvorištu zabranjuješ šta će biti, kako će biti”, kaže Đorđević, a u takvom mišljenju ga učvršćuje i činjenica da zahtevi ugostiteljima da ne ističu reklame drugih piva “čak ni pepeljare sa takvom reklamom” nisu potpisani, nego upućeni iz opštine samo onako. “Inspekcija je utvrdila da ja reklamiram tri marke piva i 'Politiku'. Čak nisu ni znali da je 'Politika' neki medijski sponzor, pa su hteli i njih da uklone”, kaže Đorđević.

On tvrdi da je ugostiteljima naplaćivana taksa po stolu od 500 dinara dnevno. Đorđević na ulasku u Guču ima bilbord. Nije za njega dobio upotrebnu dozvolu. Šta je hteo da okači? “Pa 'lav pivo', zato što su oni jedini hteli da plate njihovu taksu. A njihova taksa iznosi 10 000 dinara mesečno, a za trubu 210 000 dinara za sedam dana.” Saglasnost bez koje nema upotrebne dozvole nije mu dao opet Adam Tadić. “A onda je na mom bilbordu, koji sam ja platio, osvanula reklama Bogoljuba Karića”.

Je li sve ovo sa ugostiteljima i reklamama piva u redu i skladu sa zakonom? “Jeste” , kaže za NIN pomoćnik ministra trgovine i turizma Srđan Srećković. “ Da im je bilo zabranjeno da prodaju drugo pivo sem apatinskog, to ne bi bilo u redu. Ali tačno je da je ostalim proizvođačima bilo zabranjeno da se reklamiraju u Guči, a to nije u sukobu sa zakonom.”

“Ugostitelji iz Guče su svi u takvoj finansijskoj katastrofi da se ispričati ne može”, zaključuje Đorđević i ode da vidi šta će biti sa njegovom tužbom.

Da li lokalni, da li republički, da li svetski i globalni, ne marimo. Veliki su ovde interesi u pitanju. Novčani. Tužićemo se, dakle, još. Da li će Srbija na kraju tih sporova biti više Tadićeva ili Vladanovićeva, sad...