Dok je mesecima ćutao, uživajući u poziciji „protivnika“, narastao je kao alternativa svakoj Tadićevoj grešci. U kampanji je, na svoju nesreću, morao da zauzme stav, podseti ko je i kakva mu je politika. Što je kampanja više trajala, podrška koju je imao je padala, da bi na kraju i njegova stranka i on sam došli do daleko lošijeg rezultata nego što je iko očekivao. Nemajući više nijedan politički potez, posle serije izbornih poraza koje je pretrpeo tokom godina, očekujući nezadovoljstvo i stranke i njenih birača, nije mu ostalo ništa drugo nego da, očajnički – osporava izbore. Čineći to bez uverljivih dokaza, međutim, dodatno je demaskirao sopstvenu političku poziciju, pokazao međunarodnim partnerima ko on zaista jeste, mobilisao Tadićeve i odbio one među sopstvenim potencijalnim biračima koji imaju dovoljno razuma da prozru njegovu opasnu igru. I zato je zauvek izgubio.
Bio bi to Nikolićev problem, naravno i Vučićev, koji, i sam poražen u Beogradu, deli sudbinu svog lidera, donekle njihove stranke i birača, da, upravo neosnovanim osporavanjem legitimnosti izbora, zbog čega je i izgubio svaku šansu za uspeh, nije političku scenu doveo do ruba usijanja. Najavom spremnosti za tuču u drugom krugu, de fakto je svoje uspaljene pristalice upravo na tuču i podstakao. U nedelju nas na biračkim mestima čekaju svakojaki incidenti i sukobi, biće te Nikolićeve tuče, lupanja kutija, svađa, sasvim sigurno, pitanje je samo obima, biće možda i nečeg težeg, a sve to ima potencijal da izazove šire nemire i destabilizaciju. Najviše što je moguće, međutim, jesu višednevne demonstracije, eventualno sa sukobima sa policijom, ali ne i ozbiljno ljuljanje poretka.
Poredak u Srbiji se, naime, promenio 5. oktobra. I zato Toma Nikolić ne može da bude njen predsednik.
Da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Pretplata
Već imate nalog? Ulogujte se