Arhiva

Stajling za kulturu

Radmila Stanković | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 16. januar 2013 | 20:50
Stajling za kulturu

Ko je kadrirao u današnjem Ministarstvu kulture i informisanja?
Ovo Ministarstvo dopalo je Srpskoj naprednoj stranci, sa malim uplivima SPS i stranke ministra Rasima LJajića. Logično je očekivati da su sastav Ministarstva i raspored drugih kadrova na rukovodeća mesta u kulturi, prevashodno delo Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića. Upućeni tvrde da se Vučić time uopšte nije bavio (zanima ga samo Ministarstvo pravde), pa se pretpostavlja da se cela kombinatorika može pripisati Tomislavu Nikoliću. Uglavnom.

Javna je tajna da je Nikolićeva prvobitna ideja bila da ministar kulture bude dramski pisac Radoslav Lale Pavlović. Neki od kulturnih poslenika su ga uspešno odvratili od te ideje, pa je reditelj i pisac Bratislav Braca Petković sa mesta njegovog savetnika otišao u ministarsku fotelju, a Pavlović je postao predsednikov savetnik, a potom i predsednik Upravnog odbora Narodnog pozorišta. Javnost je tim povodom najviše zanimalo otkud u UO Milka Forcan, nekadašnja desna ruka uhapšenog vlasnika Delte Miroslava Miškovića. Zanimljivo je, međutim, da je Živorad Ajdačić, pisac i reditelj (SPS) takođe član ovog UO, kao i član Komisije za sticanje i oduzimanje statusa ustanova kulture od nacionalnog značaja, koju je imenovala Vlada Srbije. Ajdačić je i član Komisije koja odlučuje o dodeli nacionalnih penzija.

Kada je uoči Nove 2013. godine smenjeno nekoliko direktora republičkih ustanova kulture, u delu javnosti je to osuđeno, ali istine radi treba reći da je reč o onima koji su na tim mestima bili i po dva mandata. O svojoj smeni, veoma uspešna direktorka Muzeja pozorišne umetnosti u Beogradu Ksenija Radulović saznala je iz novina, kao i ostali smenjeni. Dokaz poštovanja ove vlasti prema ljudima koji su ostvarili značajne rezultate u ustanovama koje su vodili, jeste primer Radoslava Raleta Zelenovića, direktora Jugoslovenske kinoteke, koji je na tom mestu više od 20 godina. Dakle, počeo je u vreme Miloševića, i ostao tokom svih smena vlasti. Od Kinoteke je napravio najrespektabilniju nacionalnu ustanovu kulture, jednu od pet najboljih na svetu. Nova zgrada Kinoteke, započeta novcem koji je odobrila tadašnja ministarka kulture Nada Popović Perišić, konačno je završena i predstavlja krunu Zelenovićevog uspeha.

Jedna smena je gotovo nezapaženo prošla u javnosti, ali se o njoj govorilo među zainteresovanima u kulturi. Sa mesta direktora Istorijskog muzeja Srbije otišla je vrsna istoričarka dr Ana Stolić, a imenovan je Miroslav Živković. O novim direktoru se zna da je došao iz Radio-televizije Srbije, da je završio organizaciju na Fakultetu dramskih umetnosti, da je brinuo o galeriji RTS, te da je veoma blizak nekadašnjem direktoru Aleksandru Avramoviću (nekada kadar SPS-a, danas SNS-a), koji je, inače, savetnik u Ministarstvu kulture. Sa takvom biografijom, u najmanju ruku je čudno da se Živković nađe na čelu ovog muzeja. Međutim, kako su menadžeri u kulturi postali veoma važni (nema mnogo dokaza da su dosad nešto i uradili), sam Živković objašnjava da je on tu došao upravo u tom svojstvu.

SAVETNICI
Inače, kad smo već kod savetnika, drugi savetnik u Ministarstvu kulture je Vilibald Erić, koji je zadužen za oblast filmskog stvaralaštva. Savetnica u Ministarstvu je i izvesna Slavica Kezunović, magistar dizajna, ali prevashodno stilistkinja supruge predsednika Srbije Dragice Nikolić. Poslednji savetnici u ovom Ministarstvu bili su u vreme ministrovanja Nebojše Bradića reditelj Goran Marković i izdavač Zoran Hamović. Usput, savetnik za kulturu predsednika Rusije Vladimira Putina je Vladimir Tolstoj, uspešan direktor Memorijala u Jasnoj poljani, čukununuk pisca Lava Tolstoja.

Dosta je pažnje privuklo imenovanje profesora dr Radoša LJušića na mesto direktora Službenog glasnika, tim pre što je veliki deo kulturne javnosti peticijom pokušao da izdejstvuje ostanak na tom mestu Slobodana Gavrilovića, funkcionera Demokratske stranke. LJušić za NIN otkriva da je ovih dana povukao poslovni plan za 2013. godinu jer je bio nerealan. Najavljuje, takođe, da će uskoro obavestiti javnost i o honorarima koji su isplaćivani u Službenom glasniku, kao i o poslovanju ove kuće. Obećava nam da ćemo biti iznenađeni!
Ostala su još dva, za širu javnost veoma zanimljiva mesta. Muzej savremene umetnosti, gde direktorka Branislava Anđelković Dimitrijević (na tom mestu je od 2001) i dalje opstaje. Posle raznih licitiranja (pominjao se i uspešan slikar Mane Šakić), čeka se ministar Petkovića da preseče, jer su u javnosti izvikivana i imena onih za koje niko nije čuo, osim ugostitelja!

Drugo mesto je Beogradska filharmonija sa Ivanom Tasovcem kao direktorom od marta 2001. godine. Ovih dana se u kuloarima pominje ime Jovana Kolundžije kao mogućeg zamenika na tom mestu.
Treba li podsetiti da je za sve loše kadrovske poteze u oblasti kulture, danas kao i juče, kriva partijska podela vlasti u kojoj samo stranački vojnici i ljubitelji iste, mogu da se nadaju funkciji. Ponekad su oni vredni i sposobni, često su arogantne i agresivne neznalice i štetočine. Tu nema spasa, sve dok su ministarstva isključivo prćija jedne stranke. 

PRETHODNICI

Postoje podaci koje je teško porediti, ali neke činjenice izazivaju pozornost. Recimo, pre samo dve godine u vreme kada je ministar kulture bio Nebojša Bradić, Ministarstvo kulture i informisanja zapošljavalo je 56 ljudi, danas ih je stotinak. U Ministarstvu kulture (bez informisanja) u vreme kada je ministarka bila Nade Popović Perišić (1994-1998), radilo je njih 24. A kako vreme prolazi, sve je više onih koji javno uzvikuju kako je po rezultatima ova dekanka Fakulteta za medije i komunikacije bila bolja u odnosu na sve koji su dolazili posle nje.