Papska imena, kao i imena starijih vladara, u svakom jeziku se „prevode“ na domaći oblik. Ti oblici nisu uvek isti u hrvatskom i kod nas. U drugoj polovini prošlog veka, po Hrvatima, Vatikan su predvodile pape Pio, Ivan, Pavao, Ivan Pavao I i Ivan Pavao II; mi te iste pape zovemo Pije, Jovan, Pavle, Jovan Pavle. Sadašnji papa je odabrao ime katoličkog sveca koje se među Srbima ne upotrebljava. To je verovatno razlog što u Pravopisu Matice srpske piše „sveti Franjo Asiški“ i „Franjo Josif“.
Mislim ipak da današnjem stanju više odgovara oblik Franja, kako se najčešće ovih dana govorilo i pisalo u medijima. Završno „o“ u ovakvim imenima upotrebljavamo ili za Srbe iz zapadnih krajeva i Crne Gore (Ivo Andrić, Simo Matavulj, Miro Vuksanović...) ili za Hrvate, a papa nije ni jedno ni drugo.
U medijskom jeziku pape se često označavaju prezimenom (Vojtila, Racinger), pa će tako sigurno biti i ovog puta. Avaj, ni tu stvari nisu sasvim čiste. Papa je poreklom Italijan (kao i 60 odsto stanovnika Argentine), nosi italijansko prezime Bergoljo (Bergoglio), ali u Argentini to izgovaraju kao što se piše – Bergoglio. Argentinci nek se ne ljute, ali takav izgovor para uši svakome ko je ikad čuo i reč italijanskog (da li biste glavni grad Sardinije nazvali „Kaglijari“, slikara „Modiglijani“, a nekadašnjeg vođu italijanskih komunista „Toglijati“?). U Rimu sigurno neće izgovarati „Bergoglio“, pa ne moramo ni mi.
Da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Pretplata
Već imate nalog? Ulogujte se