Program je sačinjen, s jedne strane, od partitura koje su izvorno namenjene klaviru ali ih je Isakovićeva čula i kao čembalske i prilagodila svom instrumentu (Maksimović, Logar, Starčević, Babić). Svita za klavir Rajka Maksimovića, recimo, dobila je pomalo futurističku - izražajnost budućnosti... U komadima Preludi Giocosi Konstantina Babića intenziviran je utisak humorističnosti i dečje ozarenosti. Postignuto je ono što je interpretatorka nameravala: nove kompozicije, jedino note ostaju iste.
S druge strane stoje tri svetske premijere, sve posvećene Smiljki Isaković. T n je, poput najvećeg dela opusa Dimitrija Golemovića, partitura nadahnuta folklorom, ovde zvukom šargije i saza, pri čemu se autor vodio mišlju Musorgskog, narod stvara a kompozitor aranžira. Saznajemo da čembalo zaista može da simulira zvuk dveju tambura jer je Isakovićeva, intervenišući u originalni tekst, uključila saz (Andrija Sagić), te je poređenje bilo moguće na licu mesta. Četiri lica dr Dil-a Ivana Brkljačića problematizuju uvek aktuelno pitanje kiča, duhovito ali žestoko se razračunavajući sa pojavnostima fenomena Dil(etant)a: Ego(ja), Novac(on), Kič(ti) i Trajna šteta(mi). Plavo i zlatno Aleksandra Damnjanovića za polazište ima prvi stih pesme Manasija Vaska Pope; traga za akustičkim odrazom kolorističkog sadejstva, odnosno, za nijansom koju poznajemo kao vizantijsko plavu, unikatnu u istoriji likovne umetnosti, otelotvorenje konkretnog duhovnog prostora.
Plavo i zlatno, podnaslov ovog resitala, jesu i boje instrumenta Smiljke Isaković, na kome samosvojno i sa mnogo ljubavi doprinosi stvaranju buduće tradicije srpske čembalske umetnosti.
Da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Pretplata
Već imate nalog? Ulogujte se