Arhiva

Reciklaža istorije

Vladimir Stanković | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 20. novembar 2013 | 20:49
Reciklaža istorije


Prošlonedeljni predsednički i parlamentarni izbori u Čileu opravdali su jednu od dve prognoze: socijalistkinja Mićel Baćele, lider koalicije levog centra Nova većina, očekivano je dobila najviše glasova, ali joj 46,68 odsto ne obezbeđuje pobedu u prvom krugu. Za 15. decembar zakazan je drugi krug u kome će joj rival biti lider desnice Evelin Matei koja je dobila podršku 25,01 odsto birača. Iz trke je ispalo preostalih sedam kandidata, ali su komunisti zadovoljni pošto bi posle 40 godina u okviru leve koalicije mogli ponovo da uđu u vladu ukoliko, što je praktično izvesno, Baćele odnese pobedu u drugom krugu izbora koji se od svih prethodnih razlikuju po tome što glasanje na njima nije bilo obavezno, što je verovatno uticalo da izlaznost bude malo ispod 50 odsto. Biračko telo iznosi, inače, oko 13 miliona.

U predizbornoj kampanji dominirale su teme o neophodnim promenama. Baćele, po profesiji pedijatar, na bazi velikih studentskih nemira 2011. (globalno lice tog protesta, lepa studentkinja Kamila Valjeho, upravo je izabrana u Kongres) u prvi plan je isticala reformu obrazovanja, promene u poreskom sistemu i novi ustav. Pred optužbama desnice kako želi da odvede zemlju u komunizam odgovara da je njena ideja veća socijalna pravda kao u evropskim nordijskim zemljama. Baćele inače već ima iskustva u rukovođenju zemljom jer je bila predsednik od 2006. do 2010. Posle toga je bila na čelu programa Ujedinjenih nacija za žene. Matei je, pak, bila ministar u dosadašnjoj vladi odlazećeg predsednika Sebastijana Pinjere i prva je žena kandidat za predsednika u istoriji čileanske desnice.

Političko rivalstvo dve žene, skoro vršnjakinje - Baćele ima 62 godine, Matei 60 - na neki način je priča o političkoj istoriji Čilea u poslednjih pola veka. NJihovi očevi, obojica generali, bili su veliki prijatelji i u isto vreme službovali u vazduhoplovnoj bazi Sero Moreno kod Antofagaste, na severu zemlje. Fernando Matei je 1958. imao 32 godine i nosio čin kapetana. Bio je oženjen i već imao troje dece: Fernanda, Evelin i Roberta. Alberto Baćele je takođe bio kapetan, imao je 34 godine i dvoje dece: Alberta i Mićel. Evelin i Mićel su zajedno išle u školu u vojnoj bazi, igrale se ispred kuća koje su bile jedna preko puta druge. Dve porodice su uspostavile veoma prijateljske odnose. Očevi su im imali različite karaktere, ali su voleli iste stvari, pre svega sport, literaturu i klasičnu muziku. Prijateljstvo je nastavljeno u Santijagu nakon što su obojica premešteni u glavni grad. Kada je Matei završio kuću 1967, Alberto je doneo tri sadnice i zasadio ih. Ta tri stabla i dalje stoje kao simbol jednog prijateljstva koje će nestati u političkom vihoru koji će ubrzo zahvatiti Čile.

PROŠLOST
Prve razlike među prijateljima javile su se povodom izbora 1970. Matei je glasao za konzervativca Horhea Alesandrija, Baćele za socijalistu Salvadora Aljendea. Prijateljstvo je preživelo tu razliku ali je došlo do fizičkog razdvajanja jer je Matei 1971. sa familijom otišao u Englesku dok je Baćele ostao u zemlji i postao blizak Aljendeu. Vojni udar 11. septembra 1973. dočekali su u Londonu, odnosno Santijagu. Matei nije imao nikakve veze sa pučistima, ali je ubrzo po povratku iz Londona ušao u vojnu huntu. Baćele je kao i svakog dana, otišao na posao u Ministarstvo odbrane, ali je tamo odmah uhapšen. Držali su ga u zatvoru, kućnom pritvoru i centru AGA (Vazdušna ratna akademija) na čijem je čelu od 1974. bio... Fernando Matei. U knjizi memoara mnogo godina kasnije napisaće da nikada nije sišao u podrum i zatvor uz priznanje da se zbog te činjenice stidi.

Alberto Baćele je umro 12. marta 1974. od srčanog udara. Dan pre smrti bio je saslušavan i mučen. Mićel je bila ta koja je zajedno s majkom identifikovala njegovo telo. Matei nije prisustvovao sahrani, mada je mogao da nađe opravdanje: zatekao se van zemlje. NJegova ćerka Evelin rekla je kasnije kako je smrt Baćelea za nju bila veoma jak udarac.

Mićel je sa majkom bila hapšena i morala je da napusti Čile. Vratila se 1979. posle četvorogodišnjeg egzila. Matei je tada bio član vojne hunte koju je predvodio Augusto Pinoče: zauzimao je mesto komandanta vazduhoplovnih snaga. Smatra se da je sa tog položaja pomogao da se žena i ćerka nekadašnjeg prijatelja vrate u domovinu. Mićel je nastavila studije medicine a od 1980. počela je, naravno u ilegali, i borbu protiv režima. Po uspostavljanju demokratije Baćele je munjevitom brzinom od diskretnog člana Socijalističke partije izrasla u markantnu političku figuru. Na smeni dva veka bila je ministar zdravlja i odbrane a 2006. uselila se u predsedničku palatu La Moneda kao novi šef države. NJena drugarica Evelin je svoju političku karijeru počela 1990. kao član Partije nacionalne obnove. Sretale su se retko a kada se to dešavalo kažu da su pričale uglavnom o ljudskim pravima.



SUDBINA
Činjenica da su ćerke dva generala koje su razdvojili politika i ideologija 40 godina posle vojnog udara kandidati za predsednika Čilea nema logično objašnjenje. Za jedne je to igra sudbine, za druge ironija politike, za treće misterija. Kako god, ministarstvo pravde u septembru je, prvi put od 1973, uputilo javno izvinjenje za presude tokom 17 godina vojne diktature.

Aduti Baćeleove su reforme za veću socijalnu pravdu i besplatno studiranje najdalje kroz šest godina, ali je spremna da prihvati i mešoviti sistem. NJena ideja je da smanji velike socijalne razlike koje Čile svrstavaju na poslednje, 34. mesto među članicama Organizacije za saradnju i razvoj (OECD). Matei, pak, računa na dobre ekonomske rezultate vlade čiji je bila član. Rast bruto nacionalnog dohotka Čilea je od 2010. bio 5,5 odsto, 0,8 procenata više od proseka Latinske Amerike. Inflacija je pod kontrolom, tokom poslednje godine posao je dobilo 150.000 ljudi, nezaposlenost je pala na 5,7 odsto, ali prognoze o privrednom rastu u 2014. su nešto skromnije i kreću se od četiri do 4,9 odsto rasta. Prednost Baćeleove je velika, a i ceo kontinent u skorije vreme naginje levici, ali ipak treba sačekati drugi krug.

Blokada u najavi

Glasanje za svih 120 mesta u donjem domu čileanskog parlamenta i 20 od 38 mesta u gornjem domu, Senatu, nije dalo jasnog pobednika. Koalicija koju predvodi Mićel Baćele nije uspela da osvoji potpunu većinu u Kongresu koja joj je bila potrebna za planirane promene, pa se procenjuje da će opoziciona desničarska Alijansa moći da blokira značajne reforme. Prema izbornim pravilima koje postoje od vremena Pinočeove diktature, partija koja izgubi na izborima dobija polovinu mesta u svakom regionu ukoliko pobednička stranka ne uspe da obezbedi više od dve trećine glasova u parlamentu, prenose agencije.