Kalahan štedi reči. Tamo gde bi drugi raskopčali kaiš i dali se u kitnjasto preterivanje, on steže i seče. I, kako to obično i biva s dobrom poezijom, ipak uspeva da kaže više.
Taj lekoviti minimalizam, koji su na drugačiji način baštinili autori poput DŽonija Keša i Gaja Klarka, vidljiv je na celom albumu. Pesma Small Plane prava je oda tom malo-nam-za-sriću-triba pristupa životu. Otpevana Kalahanovim upečatljivim baritonom, ova pesma deluje kao lek za smirenje: „I really am a lucky man/ Flying this small plane“.
Istini za volju, nije sve na ovom albumu posvećeno životnim radostima i malim zadovoljstvima. Ipak je Kalahan jedan od ukletih pesnika, dokazao je to albumima koje je potpisao kao Smog. A đavo u njima može samo da zadrema, ne i da umre. Evo pesme veoma veselog naziva koja to dobro ilustruje - The Spring. Kalahan ovde namćorasto gunđa: „We call it spring, though things are dying“, a onda se malčice ispravlja: „The true spring is in you/ the true spring is in you“...
Ova druga osoba je možda i najveća promena u lirici Bila Kalahana, nekad ponosnog autora cinične rečenice: „Kad sam sam u svojoj sobi, osećam se totalno kao deo zajednice!“ U jednoj od veselijih pesama na albumu, Javelin Unlanding, on kaže: „Don’t die just yet/ And leave me/ Alone alone alone/ On this journey/ ’round the sun“.
Kalahan peva poeziju, pa i njegovoj muzici treba pristupati pažljivo, vagajući svaku reč i uživajući u njoj kao u gutljaju hladnog piva na vreo avgustovski dan. Pesma. Hvala.
Da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Pretplata
Već imate nalog? Ulogujte se