Muzej za nostalgičare

Vodopad je i veći i ljepši nego što ga pamtimo. Obnovljen je, proširen i produbljen pre neku godinu, a Jajce je više od deceniju bilo bez ovog zaštitnog znaka, jer ga je vojska države Hrvatske, pod komandom Ante Gotovine, minirala u kasno ljeto 1995. godine.
Obnovljena je prije pet godina i zgrada Drugog zasjedanja AVNOJ-a i u njoj muzejska postavka.



Čovjek od koga je sve počelo je doktor istorijskih nauka, mještanin Enes Milak, koji se, nakon posljednjeg rata, vratio iz beogradskog Instituta za savremenu istoriju gdje je proveo skoro tri decenije.
Nisu, razumije se, mogli pronaći mnogo čega iz originalne muzejske postavke, ali su i replike vrlo vjerne originalima, tvrdi Milak. Jajce su u posljednjem ratu, svaka u svoje vrijeme, držale tri vojske. Ipak, pronađena je recimo originalna fotelja u kojoj je sjedio Tito. Za nju su Muzičkoj školi morali kupiti neke druge stolice kako bi je vratili u muzej. Jedna od peći koja je grijala vijećnike pronađena je čak u Novom Travniku i za njen povratak je plaćeno stotinu evra.

Mi danas ovdje, kaže Milak, ipak imamo vrlo vjernu priču, bez ideoloških primjesa, šta se stvarno događalo tog 29. novembra prije sedamdeset godina. Imamo i više nego što je bilo u ranijoj muzejskoj postavci - to je ovih šest panoa na kojima je prikazan razvoj formiranja narodnooslobodilačke vlasti u svakoj od šest republika, to su uradile organizacije koje u bivšim republikama okupljaju partizanske borce.



Nevelika sala u kojoj su zasjedali vijećnici, a koja je danas centralno mjesto muzeja, zaista djeluje kao ona koju mnogi pamte sa fotografija ili posjeta od prije koju deceniju. Tu su portreti Tita, Staljina, Čerčila, Ruzvelta, ispisane parole Živio Tito, Živio Staljin...faksimili originalnih odluka Drugog zasjedanja AVNOJ-a. Sve je uredno i čisto, blista.

Za one koji vole pikanterije možda će se učiniti zanimljiv detalj kako su posložene stvari u postavci. Recimo iznad panoa koji govori o razvoju narodnooslobodilačke vlasti u Srbiji je veliki portret Staljina, iznad Hrvatske je Tito, Ruzvelt je iznad Crne Gore, Čerčil Makedonije, a iznad BiH parola Živjela Crvena armija, a Slovenije Živjeli SSSR, Engleska i Amerika. Zaposleni u Muzeju tvrde da tu nije bilo nikakve namjere, već da su stvari tako posložili žrebom. Ipak, poneko od posjetilaca i to primjeti.



Već petu godinu zaredom Muzej posjeti godišnje dvadesetak hiljada posjetilaca, iz različitih krajeva bivše Jugoslavije, stariji dovode djecu i unuke. Ubjedljivo je najviše Slovenaca i niko se ne usuđuje da odgovori zašto je baš tako. Slovenija je država koja je, osim BiH, najviše i pomogla u obnovi Muzeja.

Nostalgija je čudo, kaže srednjovječna arhitektica iz Tuzle koja je došla sa grupom baš veselih planinara iz toga grada. Vjeruje da će se priča o drugoj Jugoslaviji sačuvati: Bilo nam je lijepo i ovdje smo da izrazimo poštovanje tom životu, ljudima tog vremena.
Dva mlađa bračna para iz Međumurja, sjeverozapadna Hrvatska, prevalili su ogroman put, slikaju se u raznim djelovima zgrade, a Saša, kako nam se predstavio, vjeruje da će biti sve više ljudi koji se neće sramiti svoje istorije.

U samom Jajcu je posebno zanimljiv Miralem Duranović Učo, odnedavno penzioner, ostaće zapamćen da je prvi čovjek koji je prije koju godinu samoinicijativno doveo svoje đake u Muzej Avnoja i održao istorijski čas. I danas hoda sa petokrakom na kapi i kaže: raduju mi se ljudi, a neljudi nisu važni.

Ova sličica je važna jer možda pruža bar djelimično objašnjenje za stvarnu priču da je obnova Muzeja nastala kao projekat entuzijasta iz nevladinog sektora. Nije to, dakle, bio projekat vlasti bilo kojeg nivoa, ali kad je sve završeno, ipak se uključila opština Jajce i sad pomaže četvoro zaposlenih. Muzej je sad i pod zaštitom Uneska. U Jajcu je čak više od trideset mjesta koja su spomenici pod zaštitom države. Ovaj grad je jedno vrijeme bio i prestonica srednjovjekovnih bosanskih kraljeva.



Vjerujem da Jajce nije slučajno bilo mjesto gdje je održano Drugo zasjedanje AVNOJ-a i što je bio prestoni grad srednjovjekovnih vladara, ima tu neke geografske i prirodne logike, priča Tvrtko Zrile, najpoznatiji ovdašnji turistički radnik, a njegove fotografije i objavljujemo.
U Jajcu, ili kako su ga nekada zvali rodnom mjestu druge Jugoslavije, danas je mnogo praznih kuća i stanova, kako u gradu tako i selu. Cijela opština ima nešto više od 20.000 stanovnika, nešto više Bošnjaka nego Hrvata, dok Srba gotovo da i nema nešto starijeg svijeta koji čuva imovinu koja se, bar zasad, nema kome prodati.

Muzej, mada blista, pogotovo u ovim danima kada se sprema obilježavanje sedamdesete godišnjice Drugog zasjedanja AVNOJ-a, ipak tavori. Enes Milak, najzaslužniji za obnovu, sprema se u penziju i vjeruje da se stiglo do trenutka kada bi valjalo razmisliti da bivše jugoslovenske republike trebaju naći formulu kako da zajednički održavaju ovo mjesto. Vjerovatno bi bilo najbolje da ovo bude referentno mjesto za izučavanje antifašizma, valjalo bi i odluke AVNOJ-a ponovo iščitati u svijetlu ovih najnovijih događaja koji su nas zadesili.
Nema sa prostora bivše Jugoslavije ni mladih ljudi koji izučavaju ovaj period južnoslovenske istorije, a nekad su mnogi ovdje dolazili da pišu diplomske, magistarske i doktorske radove. Iz svijeta ima.

Dvoje mladih, Dragan Nikolić iz Švedske i jedna djevojka porijeklom iz okoline Novog Sada (zagubili joj ime) u Berlinu pišu disertacije o AVNOJ-u. Možda će oni ili neko drugi dati odgovore na pitanja: da li je zajednica naroda, kako je u Jajcu formulisana druga Jugoslavija, bio korijen njenog kasnijeg raspada? Kako je vlast formirana, a jedva je bila oslobođena četvrtina buduće zemlje? Da li je, kako je tadašnja svjetska štampa objavila, zasjedalo 240 delegata, a u sali je bilo 142... I tako dalje i tome slično. Izvjesno je jedino da Pliva i Vrbas koji se u Jajcu susreću privlače sve veći broj nostalgičara. Uredno se to bilježi u obnovljenom Muzeju Drugog zasjedanja AVNOJ-a.