Ispravno bi bilo mAzut, mAzuta kao mAmut, mAmuta. Market i supermarket su engleske reči, pa bi bilo normalno da zadrže naglasak na prvom slogu osnove (mar), kao što činimo za reket, basket, ofset, gedžet, tablet i slično.
Produženo „e“, istina, imamo i u anglicizmima kao budžet, budžEta ili tiket, tikEta, ali oni su primljeni u vreme naših dedova (koji čak nisu znali ni da se izgovara „badžet“!), kada su malobrojne engleske reči dolazile preko francuskog i nemačkog. Danas (zar ne?) svi perfektno govorimo engleski, pa zašto bi se onda market i supermarket povodili za parketom ili kvartetom?
Imenica s latinskim završetkom -um u srpskom ima preko trista ako računamo i stručne termine, a bar dvadesetak su u širokoj upotrebi (datum, forum, monstrum, plenum, minimum, referendum itd.). Ni jedna jedina nema dugo „u“. Moj pokojni prijatelj i saradnik Milan Šipka prvi je u svom „Pravopisnom rečniku“ (Prometej, Novi Sad 2010) pored normativnog akcenta album, albuma na „a“ dopustio i pomereni akcent albUma, albUmi. Kad sam ga upitao zašto je to učinio, odgovorio je sa uzdahom: „Svi tako govore.“
U pravu si bio, Milane. Svi tako govore, i tako će govoriti i dalje. U današnje vreme, sa ovakvom kulturom i ovakvom prosvetom, naivno je pomisliti da saveti i preporuke jezikoslovaca mogu nešto da promene. Zato ni ovaj napis ne treba shvatiti kao savet ili pouku, nego pre kao usamljeni glas protesta.
Da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Pretplata
Već imate nalog? Ulogujte se