Arhiva

Vojska budućeg sukoba

Branislav Božić | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 15. oktobar 2014 | 21:23
Vojska budućeg sukoba


Američka Centralno-obaveštajna služba nedavno je obelodanila da je Bosna i Hercegovina, u odnosu na broj stanovnika, u vrhu liste zemalja po broju svojih državljana u redovima ekstremističke Islamske države. Bolje obavešteni, dabome, nisu bili iznenađeni, ali su i oni, kao i običan svet, preneraženi činjenicom da su svetski mediji ovu vest plasirali mnogo dramatičnije i upadljivije nego domaći.

Za politikologa DŽevada Galijaševića ni tu nema iznenađenja, jer se problem sistematski prikriva, ili se o njemu govori samo kad se i koliko se mora. Galijašević je u široj javnosti zapamćen kada je neposredno posle rata u Bosni i Hercegovini pokušao, kao predsednik opštine Maglaj, da iseli prvu vehabijsku zajednicu koja se smestila u srpskom selu Bočinja na obroncima Ozrena. Tada nije dobio ni dovoljnu podršku međunarodne uprave koja je nakon Dejtona stigla u BiH. Od tada je napisao nekoliko knjiga o pozicioniranju Al kaide u BiH, opasnostima koje će ona doneti u budućnosti. Stariji čitaoci će se verovatno setiti ovog čoveka koji je kao mlad, pre tridesetak godina, pokrenuo slučaj Moševac, i koji je o jadu zabavio partijski i državni vrh SFRJ.

Zašto javnost u BiH podatke o učešću svojih državljana na tom usijanom ratištu nije dobila od domaćih bezbednosnih agencija?

Pa, oni se uglavnom bave kreiranjem lažne predstave o stanju i delovanju radikalnih islamista. Mislim da je vreme da neko odgovara u tom aparatu, jer nisu oni plaćeni da izigravaju ideološke centre i propagandnu mašineriju tih pokreta. Pogotovo što se broj mladih Bošnjaka koji tamo ratuju stalno povećava, sada ih je na različitim stranama više od 370. Najviše ih je u Frontu al nusra koji je pod komandom Al kaide. Ima ih i na drugim stranama: recimo u NATO u Iraku četrdesetak, kod Bašara al Asada dvanaest. Svi skupa su na pogrešnoj strani, jer kad je rat besmislen i pogrešan, sve strane su pogrešne. Međutim, učešće naših državljana u ratu u Siriji i Iraku svedoči o stepenu fanatizma i organizovanosti radikalnih islamista ovde.

Kako biste opisali sadašnji stepen organizovanosti i fanatizma, kako kažete?

Stvarna i stalna pretnja od terorizma u BiH potiče od Al kaide. Ova teroristička organizacija je, uz pomoć Alije Izetbegovića i njegove Stranke demokratske akcije (SDA), napravila snažan prodor u bošnjačko društvo - u političke stranke, nevladine organizacije, Islamsku zajednicu BiH, ali i strukture državne moći u Sarajevu, posebno u obaveštajno-bezbednosni i pravosudni aparat zemlje. Al kaida u Federaciji BiH raspolaže sa više od 5.000 radikalnih islamista koji su stalni izvor terorističkih pretnji. Iako su oni poznati bezbednosnim agencijama u BiH, oni su ovde zaštićeni u svakom smislu, tako da su nesmetano stvorili najveći islamistički pokret u Evropi, sa više od 100.000 pripadnika i simpatizera. To je vehabijski pokret. Tačno je da nisu svi pripadnici tog pokreta teroristi, ali svi poznati teroristi u ovoj zemlji dolaze isključivo iz tog pokreta. Upozoravam da ovi ljudi na području BiH osnivaju svoja preduzeća i nevladine organizacije, a onda u njihovo ime kupuju kuće, zgrade, pa i čitava naselja, da bi u njima nastanili fanatizovanu armiju svojih sledbenika - a to je, zapamtite, vojska budućeg ratnog konflikta.

Sećamo se koju godinu posle rata da ste, kao prvi čovek opštine Maglaj, pokušali da raselite prvu vehabijsku zajednicu u BiH, u selu Bočinja na obronima Ozrena. Nije uspelo, zašto?

Jednostavno, američke službe su tada htele da Bočinja ostane mali kalifat - država za sebe, van ustavnog poretka zemlje. Pokušao sam i rekao sam Amerikancima i tim islamistima neka to rade i prave u svojoj kući, na nekom drugom mestu, jer to selo je pre rata imalo oko 3.000 stanovnika, isključivo Srba. Islamska država, u tuđoj kući - to mi nije delovalo u duhu islama. Sad je takvih oaza veliki broj.

Gde sve?

Ima ih s obe strane entitetske granice i na takozvanim linijama razgraničenja. Poznata su cela naselja koja funkcionišu potpuno izvan ustavnog poretka zemlje, za njih jedino važe neka njihova stroga islamska pravila. Evo samo nekih: Gornja Maoča (između Srebrenika i Tuzle), Donja Bočinja (između Maglaja i Zavidovića), Gornja Dubica (kod Kalesije), pa Ošve (između Maglaja i Tešnja), ali tu su i delovi naselja Mehurići kod Travnika, Kamenica kod Teslića, Šerići (Zenica)... Još valja reći i to da je ovaj vehabijski pokret ovde, po mom mišljenju, napravljen delom i kao projekt američkih tajnih službi. Pogotovo to važi za najveću zajednicu u Maoči. Oni su se odazvali Amerikancima i uz njihovu pomoć su i otišli u formacije koje su se borile protiv Asada, ali mnogi od njih su prešli u formacije Islamske države i sad su u sukobu sa Amerikancima.

Otkud to, kako kažete, partnerstvo zapadnih službi i tih ovdašnjih vehabijskih zajednica? I da li je tu i objašnjenje da mudžahedini, borci u bosanskom ratu, nisu napustili ove prostore, a po Dejtonskom mirovnom ugovoru su morali?

Reč je o partnerskom odnosu koji datira od vremena sovjetske intervencije u Avganistanu. Taj odnos se nastavio u Iraku, a kulminirao kroz takozvano Arapsko proleće. Radikalni islamisti - među njima, dakle, i vehabije - predstavljaju američku geopolitičku pešadiju u islamskom svetu. U BiH, oni su faktor nestabilnosti društva i problem koji se jednostavno mora rešavati uz pomoć američkih službi, a to znači da se nikad do kraja ne reši. Mi smo ucenjeno društvo: muslimane kompromituju pred Evropom, a Srbima i Hrvatima su realna pretnja i opomena.

Zna se da veliki broj Bošnjaka ne podržava ove grupe, jer je tu reč o sukobu dva sistema vrednosti. Može li doći do nekog, uslovno rečeno, unutarbošnjačkog sukoba?

Mislim da je mala mogućnost dok postoje neki isti politički ciljevi. Recimo, pokazalo se u bliskoj prošlosti da Hamas, Fatah, Hezbolah, Al kaida, Lakar e talibah i drugi mogu zajedno funkcionisati i ratovati bez sukoba. Razne grupacije tih ekstremista zajedno sa mnogim političkim partijama, delovima raznih državnih službi, teže potpunoj dominaciji u celoj BiH, i to ih drži i može dugo držati na okupu. Ali to im nije jedini cilj; žele i snažnije otvaranje muslimanskog pitanja u Crnoj Gori i Srbiji i dalje. Tvrdim da postoje politička ambicija i cilj, dakle celovit projekt, da se sva ta takozvana islamska ostrva povežu u jednu teritorijalnu celinu, da se onda povežu sa Turskom, a preko nje sa celim islamskim svetom. Taj plan je nekada bio poznat kao zelena transverzala. Ovo što se događa u poslednje vreme u BiH u tesnoj vezi je sa Zukorlićevim postrojavanjem mladića u uniformama Handžar divizije, predvođenim hodžama.

Imamo, dakle, ako vas dobro razumemo, regionalni problem; traži li to i regionalnu akciju?

Pretnja je, pre svih, globalna, a to znači i regionalna. Logično, i odgovor bi trebalo da bude takav. Ali, nije sve tako jednostavno. Znaju se i sve dileme kako se boriti protiv terorizma. Strategija Evrope se, pre svega, zasniva na prevenciji terorističkih napada putem pojačanog delovanja obaveštajnih službi i aktivne međunarodne razmene obaveštajnih podataka, a zatim i sprečavanjem pranja novca i presecanjem kanala kojima pojedinci, organizacije i države finansiraju teroriste.

Nažalost, borba protiv terorizma se mora prilagoditi i minimumu zajedničkih interesa velikih sila koje slede logiku vlastitih ekonomskih i drugih interesa, vrlo često izazivajući nestabilnost u celim regionima i na kontinentima.

Nadam se da naš region neće, bar u dogledno vreme, biti ponovo poligon za takve vrste sukoba u kojima bi ova teroristička struktura mogla uzrokovati nepopravljive posledice. Imajući sve ovo na umu, zemlje regiona, sve službe, pravosudni sistemi i svi drugi, ne smeju biti pasivni, jer ekstremne grupe rastu i postaju sve agresivnije.