Arhiva

Dobro nam došli, predsedniče naš!

Zoran Kesić i ekipa Njuz.net-a | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 15. oktobar 2014 | 21:53
Dobro nam došli, predsedniče naš!


Dobro jutro, kevo, šta ima da se jede?
Danas samo punjena paprika od juče i hleb od prekjuče, sine.
Pobogu, kevo, što nisi kupila nešto jutros?
Htela sam, ali nam je zgrada blokirana, niko ne sme da uđe niti da izađe.
Zašto?
Pa Putin nam dolazi, sine, znaš da danas treba da prođe kroz naše ulice, srca i živote.
Pobogu, kevo, pričaš ko da si bila u armiji ili KGB-u s njim.

Rusi su naša braća, sine, a Putin mu dođe kao naš drugi predsednik. Mada bih ja volela da nam bude i skroz naš predsednik, ali dobro je i ovako. O, gospodine, snajperista, izvinte, ja zaboravila na vas, može kafica?
Šta je bre ovo, kevo, ko je ovaj?!
Pa snajperista, sine, biće tu na našoj lođi danas, mora da čuva Putina. Jeste da predsednik ima avion ukrašen dijamantima i auto koji može da izdrži udar atomske bombe, ali snajpera nikad dosta. Šta znaš šta može da padne na pamet nekoj budali, seti se samo kako je komšija Mitar prošle godine vazdušnom puškom gađao predsednika kućnog saveta kad su se posvađali oko toga ko krade sijalice iz hodnika. Kako beše, gospodine, sa pola kašičice šećera, je l da?

Izvini, kevo, a otkad si ti postala tako zainteresovana za međunarodne odnose i vojnu doktrinu? Koliko se sećam, tokom bombardovanja nisam mogo da ti objasnim razliku između aviona i raketa koje ispaljuju.
Pratim ja sve, ministar vojske Gavrić...
Gašić, kevo.
Dobro, Gašić kaže da imamo čime da se ponosimo, da nam je vojska baš jaka. I rekoše na televiziji da bismo mogli, ako ne daj bože zatreba, da razbucamo svakoga u regionu. Osim Rumunije, oni su zajebani, ima ih mnogo. Mada ja ni Bugare ne bih potcenila, istorija nas je naučila...

Dobro, dobro, kevo, ne želim da mi sad analiziraš te gluposti, za pet minuta bi došla do Trećeg svetskog rata. Gde su ćale i sestra?
Otišli danas malo ranije na posao, jedno četiri sata, pošto je zbog Parade malo gužva u gradu, pa da bi stigli na vreme.
Odoh da ispušim jednu na terasi.

Sine, ne možeš na terasu, rekli su da niko ne sme da izlazi danas u toku dana, dok predsednik Putin ne prođe...
Kako, bre, da ne izađem na terasu, pa gde ću da učim danas?!
Pa u sobi, sine, samo pazi onaj veš tamo, nisam mogla da ga razapnem na terasi, možda tek sutra kad prođe predsednik...
Kevo, odma da si iznela veš iz moje sobe, isparava, umalo se uguših jutros. I hoćeš li da prestaneš da zoveš Putina predsednikom?!
Ali on jeste predsednik Rusije, to mu dođe kao da je i naš, mi i Rusi smo...
Dobro, kevo, ne mogu više da te slušam, odo napolje na kafu sa društvom.

Nećeš moći, sine, u naredna četiri sata niko ne sme da izađe iz zgrade dok ne prođe kolona sa predsednikom...
Odoh da spavam. Probudi me u subotu. Ili u ponedeljak. Ili sledećeg meseca. Svejedno je.