Arhiva

Spreman sam i za svađu sa Dodikom

Branislav Božić | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 29. oktobar 2014 | 21:08
Spreman sam i za svađu sa Dodikom

Foto Siniša Pašalić

Univerzitetski profesor iz Banjaluke, lider Partije demokratskog progresa (PDP) Mladen Ivanić pobedio je na minulim izborima u utrci za poziciju srpskog člana Predsedništva Bosne i Hercegovine. U javnim nastupima je poznat kao čovek koji nije sklon prejakim rečima, izbegava svađe i veruje da je kreiranje društvenih procesa mnogo važnije od bučnih saopštenja i izjava. Za NIN se otvorio.

Različito se ocenjuju rezultati ovih izbora - od ocena da je Republika Srpska opasno polarizovana do toga da je to prilično dobra situacija jer ko god vlada ima vrlo jaku opoziciju.

Nema polarizacije, nema podela na ključnim vrednostima. Tu, pre svega, mislim na teritorijalno očuvanje RS i njene ustavne pozicije. Ima, dabome, različitih viđenja kako na izazove koji su pred nama odgovoriti. Ali prava, oštra podeljenost, koncepcijske razlike između Stranke nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i partija oko njih i nas u Savezu za promene postoji na unutrašnjem planu i to na dve stvari: funkcionisanje institucija i ekonomske prilike, koje su više nego loše, gotovo dramatične. Ne vidi se nikakva dugoročnija vizija, već samo mnogo galame i otaljavanja posla. O razmerama korupcije da i ne govorim.

Koliko je to rezultat globalne ekonomske krize, a koliko, kako kažete, nedostatka vizije?

Ne zanemarujem ja ni uticaj svetske ekonomske krize, ni neke nasleđene probleme, ali masa je tu gluposti koje je ova vlast napravila u proteklih devet godina. Potpuno pogrešnom, katastrofalnom fiskalnom politikom uništili su domaću ekonomiju. Podigli su doprinose i poreze na plate sa 52 na 68 odsto, oporezovali su dividendu i samo na te dve mere, da ne govorim o drugim, napravili pomor - seriju bankrota, obeshrabrivanje preduzetništva, odbili potencijalne investitore. Rad je do te mere poskupio da je broj radnih mesta drastično pao. Evo, recimo pre deset godina RS je imala 310.000 zaposlenih i 178.000 penzionera. Danas je 250.000 zaposlenih, isto toliko i penzionera. Sada se budžet finansira sa 26 odsto iz kredita, a bilo je samo osam odsto. Sve je ovde u silaznoj putanji.

Zar RS nije bolji deo BiH, kako tvrdi dosadašnja vlast?

Bila je kada su oni pre devet godina preuzimali vlast, ali to više nije. Prepolovljen je, gotovo uništen mali biznis, pa i mnoga srednja preduzeća. Stalno podizanje poreza sad odavde tera i uspešne. Evo, 19 ozbiljnih preduzeća iz Srbije svoje sedište je preselilo iz RS u Federaciju BiH. Vlast pokušava da kaže da je to zbog tržišta, ali nije; tržište je ovde jedinstveno, ali porezi i još neke stvari nisu i ljudi beže tamo gde im je isplativije raditi. Ovo je sramota, jer smo imali obrnutu situaciju. Oni su samo opterećeni budžetom, a ne opštom ekonomskom slikom. To je elementarno neznanje.

Ipak, u minuloj kampanji ekonomske i socijalne teme su bile u drugom planu, više se govorilo o ugroženosti RS, o nekim tajnim planovima za njeno ukidanje ili obesmišljavanje. Je li ugrožena?

RS je bila, jeste i još dugo će biti pred različitim izazovima i tu opuštanja ne sme biti. U ovom trenutku ne vidim nekakav ozbiljan zahtev iz sveta koji je usmeren protiv RS. Ona postoji već 23 godine i ko to više može ukinuti? Toliko se u međuvremenu promenila i geopolitička slika sveta da ne vidim da iko relevantan može i reći da bi trebalo ukidati RS. Onih koji vole da se zovu analitičari i eksperti za ovo ili ono uvek će biti i oni će pričati svašta, ali to ne sme i ne može biti predmet ozbiljne politike.

Zašto onda dosadašnja vlast u RS toliko insistira na tome?

Tako je lakše vladati. Kad vidite da ljudi nisu zadovoljni životom, kad ne umete naći rešenje za njihove nevolje, onda je tu poznati obrazac: traženje unutrašnjih i spoljnih neprijatelja.

Ipak, cela opozicija je u kampanji, a i znatno pre nje, proglašavana izdajničkom, optuživana da sa stranim centrima moći priprema utapanje RS u unitarnu i centralizovanu BiH. SNSD je išao sa platformom da su oni jedini pravi branioci RS.


Istovremeno smešno, glupo i tragično. Pa na našim listama - SDS, PDP i NDP - jesu ljudi koji su četiri godine proveli u rovovima, invalidi koji su ostali bez delova tela i da njima neko kaže da su izdajnici. I to ko kaže, možda Milorad Dodik koji je rat sa porodicom proveo u Beogradu. Evo, reći ću, prvi put, da sam morao smirivati neke ljude sa liste moje partije - a invalidi su ovog rata - da ne odgovore na te prozivke na jedan mnogo opasan način. Vreme im je da spuste retoriku, da ne vređaju, da ne ponižavaju ljude.

I za vas su rekli da ste istovremeno kandidat Sarajeva i međunarodnih centara moći. Niste se trudili da na to odgovarate.

Svašta su govorili. Imali su većinu medija. Ne zameram ja privatnim medijima, oni imaju pravo da kreiraju uređivačku politiku, iz ovih ili onih razloga, kako oni smatraju da je najbolje. Ali javni radiotelevizijski servis, RTRS, tragično je radio, stavio se u službu jedne strane, ili još preciznije jedne male grupe iz političkog establišmenta. Ipak smo ojačali, a Dodik znatno oslabio i videćemo kako će se izvršna vlast formirati. A sad da odgovorim. Treba pročitati knjigu Pedija Ešdauna i videti ko mu je pravio smetnje u njegovim namerama da centralizuje i unitarizuje BiH. To su SDS i moja partija i mi pojedinačno iz opozicije. Nama je ta međunarodna uprava smenila skoro 200 ljudi, jer nismo bili kooperativni. A Dodiku i njegovoj ekipi nisu smenjivali ljude. Kod prenosa nadležnosti s entiteta na nivo BiH, za svaki od njih glasali su poslanici SNSD. Poznat je slučaj 22 zakona koja je nametnuo visoki predstavnik. Za zakone, da bi dobili legalitet i legitimitet, glasali su poslanici SNSD, a protiv SDS i PDP. Klasična zamena teza.

Jasno je, ipak, da Dodik i vi morate sarađivati, kao predsednik RS i srpski član Predsedništva BiH. Pale su mnoge teške reči.

Ja sam spreman na saradnju, ali i na svađu ako treba. Dužni smo radi RS da napravimo kompromis, da pronađemo najbolja rešenja. Između nas postoje neke manje i veće razlike. Recimo, verujem da RS treba biti otvorena, ravnopravna u međunarodnim odnosima i da je sve proces koji se strpljivo i često mukotrpno kreira. Ako Dodik nastavi stilom koji je obeležio ovu kampanju - ne samo prema nama iz opozicije već i prema nekim međunarodnim predstavnicima - onda je RS u velikom problemu. Jer su arogancija, primitivizam i neznanje koje on s vremena na vreme pokazuje potpuno strani međunarodnoj sceni. I još: ne može diktatorski definisana vlast, s ozbiljnim elementima kulta ličnosti, biti prihvaćena u svetu. On to zna i zato se boji međunarodne scene.

U delu javnosti se stvorio utisak da Dodik igra na rusku, a vi na zapadnu podršku.

To je samo još jedno spinovanje. Mislim da smo mi u specifičnoj situaciji i da ne treba da se inatimo i svađamo s bilo kim. Moramo gledati svoj interes i izvlačiti maksimalno moguće sa svih strana, a ne ponašati se u skladu sa tipičnim balkanskim glupostima - oštre podele na Istok i Zapad. Što se ruske priče tiče, o tome ne govorim, iako sam sa njihovim najvišim funkcionerima bio mnogo češće i razgovarao mnogo duže nego Dodik, pogotovo u vreme dok sam bio ministar inostranih poslova. Ali to nisam nikad upotrebljavao u domaće svrhe, nego za očuvanje RS. Tako je jedino normalno i pristojno; drugačije je nepristojno.

Da li vas je iznenadio poziv patrijarha Irineja, uoči izborne ćutnje, da se glasa za Dodika i njegove saradnike?

Cela javnost u RS je bila iznenađena, mi iz Saveza za promene i sad smirujemo ljude, pre svega radi ugleda i značaja SPC za očuvanje srpskog naroda. Verujem da je reč o neobaveštenosti. Sad nakon ovoga svi ćemo se morati baš svojski potruditi, svi političari i svi ljudi iz Crkve, da to ne donese podele na terenu među ljudima i - da se više nikad oni ne mešaju u naše političke borbe.

Još nisu utihnule teme o tome kakva će biti BiH u budućnosti. Predsedništvo je mesto odakle se mogu raspaliti ali i smiriti strasti.

Biće kao u fizici: rezultanta različitih koncepcija će završiti negde na rešenjima koja imamo sada. Kao što se zna, Bošnjaci bi unitarnu i što više centralizovanu BiH, Hrvati bi svoj entitet, a Srbi da se osamostale. Svakom njegove ambicije izgledaju normalne. Ali, svet ne funkcioniše tako. Dejtonski sporazum je međunarodni ugovor i moguće ga je menjati samo istim takvim ugovorom.

Ipak, dolaze neki signali i iz sveta da je vreme da BiH umesto dejtonske prihvati neku briselsku logiku. Šta bi to moglo biti?

Mislim da to nije ništa dramatično. Jedino možda treba reći da postoji jedna inicijativa Berlina za celi zapadni Balkan, koja bi trebalo da se obelodani početkom novembra. Tu, koliko znam, postoje i neke preporuke za BiH. Možda bude i nešto novo, ali ne očekujem ništa dramatično loše kad je u pitanju RS.

Možda budu zahtevi za dodatnu centralizaciju, nove prenose nadležnosti...

Ne verujem, ali videćemo. To oko prenosa nadležnosti je malo više galama nego što je stvarno. Nikom nije drago što se to dogodilo, ali objasnio sam ko je za to glasao. A sad da to malo objasnim i kao ekonomista. Budžet BiH je oko milijardu maraka, a RS je nešto preko dve milijarde; kad tu dodate opštinske budžete, pa javne fondove kojih na nivou BiH nema, onda dolazite do toga da RS raspolaže sa 4,5 milijarde maraka javnih prihoda. Vidite kolika je razlika. E sad, od te milijarde koliko BiH ima, RS daje 350 miliona, a ljudima iz RS koji rade u zajedničkim institucijama za plate i doprinose vraća se oko 200 miliona maraka. Dakle, BiH nas neto košta 150 miliona maraka. To je s ekonomske strane cela priča. Usput, deo prenesenih nadležnosti se praktično gasi, odumire zbog neefikasnosti; recimo Komisija za koncesije na nivou BiH nikad nije dala nijednu koncesiju, a entitetske rade. Ima još primera. Naravno, deo prenesenih nadležnosti možemo vratiti, ali ne galamom i pretnjama, već pametno, tiho povlačiti poteze u pravo vreme.

Šta hoćete da kažete?

Moramo ponešto učiti i od drugih. Nadam se da neću biti pogrešno shvaćen, ali da bih bio ilustrativan, verujem da RS treba da radi samo ono što je Slovenija radila u SFRJ. Koristili su zajedničku državu koliko su mogli, gledali su svoja posla i - kad su se namestile međunarodne okolnosti - ostvarili su svoje želje.