Arhiva

Na pirotskom buvljaku

Dragan Jovanović | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 19. novembar 2014 | 21:49
Na pirotskom buvljaku


Bože mili, čuda velikoga! U mom Vidovu pojavio se žuti pekinezer!? Koliko znam, Mokra i Bela Palanka imaju po jednog, ali crnog pekinezera, a ovaj moj nezvani gost je, rekoh, žut, bakrenožut. Da nije zbrisao iz Pirota, iz Niša ili, čak, iz sluđenog Beograda, jer tamo se koliko čujem svašta dešava i ko zna šta se još kuva... Čuj, pekinezer u Vidovu! To vam je kao kada bi se nasred beogradskih Terazija pojavio čopor vukova.

Elem, Peki, tako sam ga nazvao, pojavio se u Vidovu u gluvo doba noći, po mesečini. Cezar i Tara su besno lajali, rikali, bajo, kao lavovi! Pomislio sam da mi se okolo šunjaju lovokradice, šumokradice ili neki od tajkuna koji beži od Vučića. Kad, ono, nije niko od tih lopuža, već, Peki. Zalajao je, onako, meko, urbano. Oh, kako sam se uplašio za Pekija! Bojao sam se da će ga rastrgnuti ovi moji četvoronožni telohranitelji. Ne podnose, bre, ni pudlice na svojoj teritoriji. Kad, gle, šta se dešava?! Cezar i Tara, odjednom, prestadoše da laju, priđoše Pekiju, onjušiše ga i prihvatiše ga, brale! Dopustiše mu, čak, da im jede - granule!? I do svanuća sam razmišljao: kakvu to moć ima jedan pekinezer nad dva šarplaninca? Nikad, bre, nisi načisto, ni sa psima ni sa ljudima...

Nego, u prošlu subotu zapucam iz Vidova za Pirot, naravno, ruskim vozom. Duplo, bre, jeftinije od autobusa. Obavim u mojoj banci, pa, ajd, na pirotski buvljak. Odmah mi zapadne za oko jedna hipi jakna od đavolje kože ukrašena šarama, zlatnim koncem vezena, i, rešim da je kupim Bilji. Ko velim, i Anđela DŽoli se oblači u sekend hendu. Kad, po ramenu me kucka pop Zoki, pirotska legenda! I, šta će da mi kaže? Čujem da ste napisali kako je Isusov grob, ovde, u obližnjem selu Rsovci, u pećinici sa freskom Ćelavog Isusa. Onda napišite i da je Mali Jerusalim staro ime za Pirot!

K.G. Jung, moj guru iz Švice, ovde zacakli okicama: Pirot nije Mali Jerusalim, već je PRAVI Jerusalim! To mi je, svojevremeno, u Cirihu javio Bazilidis, ranohrišćanski gnostik iz Aleksandrije. Sećam se, doslovce, njegovih prvih reči: Vratio sam se iz palestinskog Jerusalima jer tamo nisam našao ono što sam tražio... Bajdvej, u Starom zavetu piše da je i Mojsije pregazio Crveno more kod - PAIROTA! Takav toponim kraj egipatskog Crvenog mora, jednostavno, ne postoji! A Nišava je, kao što znaš, tako crvena posle obilnih kiša...

Gledam čas u Junga, čas u popa Zokija; da se nisu dogovorili da me malo sluđuju? A moja Crna gleda me zblanutog na pirotskom buvljaku, pa kaže: Mani se Junga i popa Zokija! Vidiš li da i Ginter Gras tvrdi da je počeo treći svetski rat, samo što nije siguran u datum kada je ta velika zabava počela. Da li, možda, još NATO bombardovanjem Beograda ili, ipak, ulaskom Rusa na Krim? Mada, po meni, treći svetski rat je počeo u prošli petak kada se Peki u Vidovu pojavio. Mi, životinje, nepogrešivo znamo kada počinju velike nesreće.