Nives Celzijus za predsjednicu

Imam jednu dobru i jednu lošu vijest. Pripovijedaju mi prošli tjedan kolege iz 24 sata. U nekakvom je srpskom tabloidu izašla Kolinda Grabar Kitarović u kupaćem kostimu i potpuno je očito da slika nije autentična, da je riječ o fotomontaži, ali pošli se oni napraviti blesavi i nazvali izabranu predsjednicu Republike Hrvatske. “Dobar dan”, kažu, “vidjeli smo u srpskoj štampi vaše slike u kupaćem kostimu pa smo htjeli provjeriti...” “Joj, šta vam je, pa nisu to moje slike”, prekine ih gospođa Grabar Kitarović prezrivo. “Pokazat ću ja vama kako izgledaju moje slike u kupaćem kostimu.” I kojih desetak minuta kasnije dođe njima stvarno na mejl nekoliko fotografija u jednodjelnom kostimu s kosim prugama, s golim nogama i bujnim, kipućim dekolteom i sve drugo što treba. “Ma, daj, serete!”, zavičem ja u nevjerici, a kolega posegne u džep da mi na ekranu telefona pokaže naslovnicu novog broja tjednika 24 express, koji je u međuvremenu, u petak ujutro, i objavljen. Grabar Kitarović zaista je sama poslala novinama svoje polugole fotografije. “Bog te mazo”, uzdahnuo sam preneraženo, “izabrali smo Nives Celzijus za predsjednicu.” Ipak, ovo je dobra vijest. Loša je da osim slike, Grabar Kitarović ima i ton. Koji dan nakon izbora razgovarala je za bosansku televiziju i u odgovoru na samo jedno pitanje izvalila mjeru gluposti koja bi štedljivijim predsjednicima dotekla za čitava dva mandata. Upitana zašto govore počinje obraćanjem “Hrvatice i Hrvati” umjesto “građanke i građani”, gospođa je dakle izjavila kako ona, pod jedan, sve koji žive u Hrvatskoj drži Hrvatima. U pravoslavnom manastiru Krka kod Kistanja toga se trenutka dogodila jedna znanstveno neobjašnjiva pojava, sve su ikone nekako same od sebe, od prve do zadnje, popadale sa zidova. Srbi, naprasita i neugodna čeljad, znam ih ja nekoliko, očekivano su popizdili. Još od Pavelića njih nitko nije nazivao Hrvatima, čak je i nezaboravni Franjo Tuđman imao pameti da to ne čini. Ta stvar zaista je skandalozna, zaziva sramotne, gadne i krvave epizode iz naše suvremene historije, no vrijedi istaknuti kako Grabar Kitarović, ako je išta može amnestirati, ni o Hrvatima samima nema u osnovi bolje mišljenje. Drugi njezin razlog protiv izraza “građanke i građani” meni je možda i porazniji. “Ako kažete građanke i građani i dođete negdje na selo u Hrvatskoj, oni vam kažu: A zašto nas isključujete? Mi nismo građanke i građani, mi živimo na selu”, nastavila je izabrana predsjednica RH samodopadno, sama sebi vjerojatno čestitajući na dosjetljivosti, ni ne kontajući kako se upravo kompromitirala. Jer, i bistriji srednjoškolci, naravno, znaju kako građanin, u prvome redu, nije stanovnik grada, već stanovnik demokracije. Preciznije, građanske demokracije. Vidite, to je i u imenu sistema. Još otprije dva stoljeća, od Francuske revolucije imamo toga građanina, spominju ga i u stihovima “Marseljeze”, a on označava pripadnika zajednice jednakopravnih, gdje svatko može birati i biti biran. Po tome je načelu, napokon, i Grabar Kitarović pobijedila na izborima. Prilično je onespokojavajuće, složit ćete se sa mnom, imati za predsjednicu nekoga tko ne poznaje to veliko dostignuće zapadne civilizacije, jedan od temeljnih, možda i najvažniji politički pojam, osobu koja je, jadna, dobila jedan posao, a ni sama u stvari ne razumije kako ga je dobila. Ustavom RH njezine su ovlasti, srećom, veoma skromne. Ona je vrhovna zapovjednica vojske koja nam zapravo ne treba, nadzire obavještajne službe, ako te razbojnike uopće itko živ može nadzirati, i ima nekakvu, ne naročito jasnu ulogu u vanjskoj politici. Da skratim, ona neće raditi ništa. Na Pantovčaku bi slobodno mogla biti i Nives Celzijus, a građankama i građanima Hrvatske neće biti ni za dlaku bolje ni gore nego što im je sada. Što se mene tiče, Grabar Kitarović mogla bi lijepo napraviti profil na Fejsbuku i Instagramu i idućih se pet godina, za sve koji imaju želje znati kako ona izgleda u kupaćem kostimu, samo slikati ispred zrcala.