Arhiva

Savet protiv sebe

Katarina Preradović | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 4. mart 2015 | 19:23
Savet protiv sebe


Pisano u inkvizitorskom tonu, ostrašćeno, saopštenje ne bi zasluživalo odgovor da ne stiže sa najmanje očekivane adrese - ozbiljne i važne institucije kakva je Savet za borbu protiv korupcije.

Šta je naljutilo Savet? Ne sadržaj teksta objavljenog u NIN-u već to što ne znaju odakle nam njihov izveštaj. Ono što mi, u medijima, zovemo ekskluzivom - doći prvi do informacije ili izveštaja i objaviti ga, Savet naziva nelegalno pribavljenim dokumentom, kao da se radi o državnoj tajni ili kao da je novinar počinio krivično delo - provalio u prostorije Saveta i ukrao izveštaj. Ono što i mnogo manje medijski pismeni ljudi od članova Saveta znaju - da je izvor informacije za novinara svetinja uvek i svuda, nepoznato je članovima ovog tela, koji zahtevaju da to bude predmet istrage. Iako nije precizirano na kakvu istragu misle, čini se da predlažu informativni razgovor u MUP-u, na kome bi novinar trebalo da otkuca izvor.

Ne demantujući nijedan podatak iz teksta I ministarski prsti u medijima, jer je sve autentično preneto, Savet olako optužuje redakciju NIN-a za eklatantan primer tabloidizacije medija i senzacionalističkog i neodgovornog novinarstva, koje ne služi na čast izdavačkoj kući. Ako pretnje istragom i uvrede nisu nepoštovanje slobode medija, ne znam šta jeste.

Kao što je premijerov pokušaj da umanji značaj izveštaja o medijima putem lične diskreditacije autora, koje naziva Šešeljevim i Radulovićevim savetnicima neprimeren i predstavlja nedopustiv pritisak na Savet, izuzetno važno telo za koruptivno društvo kakvo je naše, nedopustiv je i pokušaj Saveta da diskredituje autora teksta i čitav NIN, samo zato što smo radili svoj posao. I to vrlo profesionalno. Isti aršini morali bi da važe i za premijera i za Vladin savet, koji pretenduje da brani medijske slobode.

Da se Savet u svom izveštaju osvrnuo i na medije u kojima je imao najviše prostora za iznošenje svojih stavova i izveštaja, video bi da je NIN pri vrhu te liste. Ne samo u vreme Verice Barać, već i poslednjih godina pa i nedelja.

Zato se čini da je ovo telo ozbiljno pobrkalo prioritete - nije njegov posao da čuva ekskluzivitet svojih izveštaja i njihove promocije, već da omogući da njihov sadržaj prodre do najšire javnosti, tačno interpretiran, baš kako je to učinjeno na čak pet strana u poslednjem broju NIN-a.

Teško mi je da poverujem da iza ovakvog saopštenja stoje višegodišnji saradnici Verice Barać, koja je istinski razumevala značenje slobode medija i koja je prva, i ispred Saveta i kao pojedinac, poštovala i živela sve vrednosti za koje se zalagala.