Arhiva

Konflikt me inspiriše

NIN | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 27. maj 2015 | 20:14
Konflikt me inspiriše

Foto profimedia.rs

Iza naziva pobedničkog Kanskog filma Dipan krije se ime bivšeg pripadnika Tamilskih tigrova, koji beži od građanskog rata u Sri Lanki u društvu jedne devojke i devojčice koje se lažno predstavljaju kao njegova supruga i ćerka. Glavni junak završava kao domar u predgrađu Pariza gde vladaju određena pravila, pa ubrzo postaje deo mreže lokalnih mafijaša. Interesantno je da glavnog junaka Dipana igra čovek koji je kao dečak bio regrutovan u Tamilske tigrove, posle čega je najpre pobegao u Tajland, a zatim u Francusku gde je dobio politički azil i počeo da radi kao domar i portir u hotelu Euro Dizni. Istovremeno je počeo da piše o svom životu, pa je Odijarov film dobrim delom inspirisan njegovim memoarima.

Posle sjajne zatvorske drame Prorok i ljubavne priče Rđa i kost, ponovo ste uradili nešto sasvim drugačije. Šta je bio inicijalni okidač za Dipana?

Za mene su to bili imigranti iz Sri Lanke. Prava početna tačka su ljudi koji prodaju cveće u baštama kafića. Ti ljudi koje nehajno zamolimo da se udalje kada nam priđu i ponude cvet. Oni su tu, svakodnevno, i mnogi od nas ih ne primećuju i ne zapitaju se ko su zapravo ti ljudi, odakle su i zbog čega došli.

Šta je to što vas je kao autora privuklo u ovoj istinitoj priči?

Na samom početku ovog projekta želeo sam da napravim rimejk Pekinpoovog filma Psi od slame. To je bila početna tačka, ali kasnije se sve promenilo. Ovo je usput postalo nešto sasvim drugačije.

Kad ste pisali scenario, zbog čega se niste fokusirali na oblike nasilja već na porodicu?

Sasvim ste u pravu. Ta odluka je zapravo sazrela u meni tokom snimanja. Kad sam počeo da radim sa glumcima, shvatio sam da postoji deo scenarija koji se bavi konfliktom koji je Dipan imao sa gradom, sa urbanom sredinom, pa sam odustao od prethodne zamisli. Ono što je mene najviše zanimalo jeste to da prikažem nastanak te porodice. Ali na to su me najviše naveli glumci.

Teško je odrediti žanr. LJubavna priča je mnogo važnija od delova koji imaju obeležja trilera. Zbog čega insistiranje na tom žanrovskom obrascu?

Mislim da je u odnosu na početni scenario, ljubavna priča počela da raste, a delovi koji su trilerskog karaktera jednostavno su počeli da nestaju.

Dipan je višeslojna priča. Kako ste je strukturirali? Učinili ste to zaista vispreno.

Što se tiče žanra, on počinje kao ratni film, nastavlja se kao socijalna drama i bavi se time kako će se ti ljudi integrisati, a treće bi bio film o osvetniku. Taj deo se bavi konfliktom. Uslovno rečeno ta tri filma unutar filma, povezana su pričom o lažnoj porodici i o tome kako se rodila ljubav. LJubavna priča je ta koja ih povezuje.

Film opisuje jednu veštačku porodicu koja je napustila državu u kojoj vlada nasilje i suočila se sa urbanim nasiljem. Zašto postoji taj prelaz s jedne na drugu vrstu nasilja?

Dok je Dipan bio vojnik borio se za jednu teritoriju, za jedan jezik i određene ideje. Kasnije, odnosno na kraju on postaje osoba koja zna za šta treba da se bori, a to je za svoju porodicu. Za ženu i ćerku koje voli. Nasilje je preusmereno s jedne stvari na drugu. Trebalo je da nazovem film Čovek koji više nije voleo rat.

Posle svih napetosti, na kraju filma imamo srećan završetak. Da li je to rezultat stvarnog stanja stvari ili plod mašte glavnih junaka?

To vam je kao kič slika. To je izraz onoga što su oni hteli da se desi. Oni žele apsolutno normalne stvari. Vodili su veoma neobične živote, a sad maštaju o sasvim jednostavnom životu. Kao porodica sa detetom u središtu.

Sa čime ćete nas sledeći put iznenaditi?

Biće to vestern.

Opet nešto sasvim drugačije?

Ne, ponovo je porodična priča o dva brata.