Arhiva

Skok mrtve mačke

Milan Ćulibrk | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 2. septembar 2015 | 19:08
Skok mrtve mačke
Vest da je u drugom tromesečju bruto domaći proizvod Srbije povećan za „fantastičnih“ 2,2 odsto, ako se isključi dejstvo sezonskih faktora, podsetila me je na maj 2013. Tada je Vlada, u kojoj je Ivica Dačić bio premijer, a Aleksandar Vučić PPV, slavodobitno saopštila da je - Srbija izašla iz recesije. I zaista, te godine BDP je povećan za 2,6 odsto, najviše još od 2008. Pa, u čemu je onda problem? Krajem juna 2013. profesor Univerziteta u Teksasu, Janis Varufakis, imao je veoma interesantan, a ispostavilo se i proročanski pogled na našu ekonomsku stvarnost. „Mislim da se u Srbiji dešava ono što ja zovem dead cat bounce, mali oporavak kratkog daha. To je ono kad mrtvu mačku bacite i ona odskoči. Ali, to ne znači da je mačka živa… Imate mrtvu mačku i tačka! I ja, baš kao i vi, mislim da je potpuno neverovatno da je Srbija izašla iz krize dok se čitava Evropa bori sa recesijom… Ne verujem da je Srbija izašla iz recesije“, rekao je Varufakis za KontraPres. I Srbija je 2014. i bukvalno potonula u recesiju. Zato me strašno kopka da li bi i sada bivši grčki ministar finansija uporedio srpsku ekonomiju sa mrtvom mačkom? No, zna se ko je ovde zadužen za prognoze. A još uživa i podršku MMF-a. I gle čuda! U Srbiji je sada MMF garant reformi, neko ko lupa pečat na uverenje da Vlada sprovodi dobru ekonomsku politiku, a ranije su predstavnici MMF-a bili „loši momci“, kojima je samo stalo da Srbija uredno vraća dospele dugove stranim poveriocima. U nekoj šizofrenoj varijanti, ne podseća li promena stava Srba prema MMF-u bar malo na odnos Zapada prema Slobodanu Miloševiću? Pa, nije li za njih do Dejtona Milošević bio „balkanski kasapin“, a nakon toga „garant mira i stabilnosti“? I tako sve dok na Zapadu nisu shvatili da u Srbiji imaju mnogo širi izbor „faktora mira i stabilnosti“, a pride i njihovo održavanje i servisiranje - manje košta! I u NBS su se jako uzmuvali kada su čuli da se Isis sprema da emituje svoju valutu, zlatni dinar. Kud, bre, od toliko različitih imena da baš izaberu dinar? I kako sad celom svetu objasniti da Srbija i Jorgovanka Tabaković sa tim nemaju ništa? S druge strane, ima li ovde ko protiv da i srpski dinar vredi 139 dolara? Samo pri tom kursu dinara bi imalo smisla najavljeno povećanje penzija za jedan do dva odsto, o čemu će premijer Vučić sa MMF-om pregovarati tek u novembru. U avgustu, na plus 38 stepeni Celzijusovih, nikome nije bilo u interesu da dodatno podiže temperaturu tako osetljivim pitanjima. A i da je iko pomenuo penzije možda bi se neko iz MMF-a setio da pita kako je moguće da su prosečne plate u Srbijagasu, uprkos neto gubicima od čak 45 milijardi dinara, za 70 odsto veće od prosečnih zarada u Srbiji? Bilo je burno i na političkoj sceni, ali je postignuto jedinstvo: socijalista i - socijalista! Mislim, Pokreta socijalista i Socijalističke partije Srbije. Najpre je Aleksandar Vulin izjavio da Vučiću uopšte nije potreban Ivica Dačić. A onda je Dačić uzvratio da je Vučiću Vulin još manje potreban! I obojica su u pravu. Vučiću zapravo niko nije potreban. Osim da, kad dođe vreme za to, ima koga da proglasi za krivca što se reforme u Srbiji, ipak, ne sprovode „svom snagom“. Kao da to zavisi od nekog drugog. A svi znaju da se za sve ključne odluke pita samo jedan čovek. I to sigurno nije Dačić. A još manje je Vulin. Mada Vulina treba pažljivo slušati. Sve češće glasno govori ono što premijer misli, a javno ne izgovara da se ne bi zamerio Briselu, Berlinu ili Vašingtonu. Ima, doduše i drugačijih mišljenja. Đorđe Vukadinović smatra da je Vučić procenio da mu je bolje da su i Vulin i Dačić „tu uz njega, nego u opoziciji i da ga kritikuju, a zbog veličine i snage ne koštaju mnogo“. I to je tačno. Vučića oni ne koštaju mnogo. Samo još niko nije izračunao koliko sve to zajedno košta građane Srbije? I kad smo već kod troškova, samo da se predsednik Tomislav Nikolić iz Kine vrati pre nego što ga ambasador u Pekingu Milan Bačević ubedi da potpiše ugovor o gradnji kanala Dunav-Morava-Solun. To bi već bilo previše. Mada ne i nemoguće u zemlji u kojoj se sa nestrpljenjem iščekuje susret Vojislava Šešelja sa učesnicama „Parova“, Macom Diskrecijom i Ivanom Elektrom. S tim što onda to i nisu „Parovi“ već „Trojke“ i to sa fusnotom, da se jasno razgraniči da se ne misli na grčke poverioce - MMF, Evropsku komisiju i Evropsku centralnu banku.