Društvo

Povodom oslobađajuće presude u slučaju Ćuruvija: Pozovi N. N. radi ubistva

Dejan Jeremić | 14. februar 2024 | 17:00
Povodom oslobađajuće presude u slučaju Ćuruvija: Pozovi N. N. radi ubistva
EPA / Saša Stanković / STR / AS / ow Slavko Ćuruvija

Kada kažemo javnost, misli se na građane, stručnu javnost i medije kojima oslobađajuća presuda okrivljenima u procesu ne šalje nimalo prijatnu poruku: istina, kao i u svakom ratu, gine prva, logika nestaje tamo gde je istina pokopana.

Ukratko, nekadašnji radnici Resora Državne bezbednosti Rade Marković, Milan Radonjić, Miroslav Kurak i Ratko Romić oslobođeni su krivice za učestvovanje u Ćuruvijinom ubistvu. I tu bismo - kao što je to učinio Apelacioni sud - mogli da stavimo tačku. Iza tačke, međutim, ostale su tri velike, nedorečene tačke koje će istorija kriminala, pravosuđa, tajnih službi, političke volje i moći, sociologije, psihologije etc., u nekoj budućnosti tumačiti.

Pre nego odemo u budućnost, podsetićemo se bliske prošlosti u kojoj se krajem decembra 2013. godine prvi za reč javio tadašnji prvi potpredsednik Vlade Aleksandar Vučić i najavio rešenje ubistva Slavka Ćuruvije. Naveo ga je kao prioritet tadašnje vladajuće garniture obećavajući da će, ukoliko ubistvo ne bude rešeno, on podneti ostavku. Rešeno je tako što nije rešeno, Vučić više nije na istoj funkciji pa ga dato obećanje ni na šta ne obavezuje.

Ovih dana, s pozicije predsednika Srbije, Aleksandar Vučić kaže da je oslobađajuća presuda velika nepravda i užasno loša za Srbiju.

„Čovek je ubijen zločinački i država treba da učini sve da pronađe odgovorne i da ih kazni“, izjavio je. „Teška situacija, veoma neprijatna, užasna za nas“, rekao je Vučić, konstatujući na kraju da „u slučaju da veruje u zavereničke teorije, ne bi isključio da je i ovo još jedna stepenica u rušenju vlasti“.

Kraj njega, onog decembra pre deset godina, stajao je tadašnji specijalni tužilac za organizovani kriminal Miljko Radisavljević, saglasan s onim što je čuo. Najavljeno je i pompezno svedočenje osuđenika Milorada Ulemeka Legije, koji će (ovo nije nevažno) bez ikakvih ustupaka i privilegija reći ko je neposredni izvršilac ubistva. I izgovorio je - Miroslav Miki Kurak, takođe bivši radnik RDB-a.

Pouzdanost tog svedoka merljiva je. Kretala se od tvrdnje da supruga Slobodana Miloševića, Mira Marković, i tadašnji načelnik RDB-a Rade Marković nemaju nikakve veze sa ubistvom, do označavanja tajne službe, na čijem je vrhu bio upravo Marković, kao odgovorne za ubistvo. Od Legijinog apostrofiranja Kuraka kao izvršioca, kojeg Ćuruvijina supruga Branka Prpa nije prepoznala kao lice koje je videla u trenutku ubistva, do njegovog odustajanja da Kurakovo ime na sudu i ponovi. Ovde ćemo staviti tačku na svedoka. I njegovu pouzdanost.

Pošto je prva presuda pala, i suđenje vraćeno na početak, Kurak u sudskim spisima više ne figurira kao izvršilac i umesto njega u toj ulozi novi tužilac navodi N. N. lice. Pa završetku ponovljenog suđenja, saopštena je presuda zbog koje ovaj tekst i nastaje.
„Imali smo naznake da će presuda biti upravo takva, jer je od samog početka proces bio truo. Sve je od početka bilo nakaradno, što budi opravdane sumnje u vođenje procesa“, kaže u izjavi za NIN profesorka prava u penziji Vesna Rakić Vodinelić.

Profesorka navodi da je „sve što je prethodilo optužnici uticalo na to da je ona nedokaziva ili teško dokaziva, uključujući doze neprofesionalizma ili neznanja“, i kako objašnjava „... ili je to amaterizam ili je smišljeno tako da slučaj ne bude rešen“.

U osvrtu na presudu, advokat Rodoljub Šabić ocenjuje da je srpsko pravosuđe poručilo građanima da za ubistvo Slavka Ćuruvije niko nije kriv, i da ta poruka znači da on i nije ubijen, već da ga je samo, kako navodi, pojeo mrak.

Na taj i takav mrak reagovala je portparolka Evropske komisije Ana Pisonero rekavši da EU žali zbog toga što ubistvo Slavka Ćuruvije ostaje nekažnjeno i posle četvrt veka, zbog čega međunarodna zajednica poziva odgovorne institucije da preduzmu odgovarajuće korake kako bi se okončala nekažnjivost za zločine nad novinarima i počinioci priveli pravdi. Pisonero je rekla i da novinari treba da rade slobodno, bez pretnji, progona i cenzure, i da je stav EU u vezi s tim jasan.

Reklo bi se da je u ovom slučaju sve jasno: proces je okončan, presuda je doneta, okrivljeni su na slobodi, Legija služi četrdesetogodišnju kaznu zatvora za niz krivičnih dela u četiri procesa u kojima je osuđen, javnost je obmanuta i zazire, a N. N. lica su zadužena za mrak.