Novčić razdora: Srebrnjak kralja Milutina, pronađen u Splitu, poslužio za novu razmenu uvreda

Srebrni novčić srednjevekovnog srpskog kralja Stefana Uroša II Milutina pronađen je tokom arheoloških radova na temeljima građevine na Manušu, nedaleko od Dioklecijanove palate u Splitu. I dok stručnjake očekuje analiza tog i drugih arheoloških nalaza, srpski i hrvatski mediji takmiče se u osmišljavanju što kreativnijeg načina da se omalovaži druga strana. 

Pojedini srpski mediji o ovom događaju su pisali kao o "arheološkom hitu u Hrvatskoj" zbog kojeg će hrvatski istoričari morati da "preispitaju svoje povijesne stavove", dok je u hrvatskim konstatovano da se radi o novčiću "nastranog srpskog kralja". Iako se, naravno, ovim zlonamernim konstantacijama ne mora pridavati veliki značaj, teško je ne primetiri neodoljivu potrebu da se iskoristi svaka prilika da se "jedan uzdigne poniženjem drugog".

U tom pogledu, Hrvoje Klasić, istoričar i profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu, kaže za NIN da se i u ovom slučaju radi o pokušaju stvaranja nove podele.

"Iako nisam stručnjak i ne znam sve o hrvatskom i srpskom srednjem veku, ipak sam se, u poslednjih nekoliko godina, upoznao sa previše hrvatskog i srpskog nacionalizma – bilo da se radi o medijima, nauci ili društvu. Ovaj primer sa pronađenim novčićem samo je još jedan u nizu primera, koji pokazuje da su odnosi između Hrvata i Srba, prema mom mišljenju dva najbliža moguća naroda, takvi da u sitnim razlikama pokušavaju da dokažu da su drugačiji jedni od drugih, a zapravo ih cela prošlost demantuje", smatra Klasić.

Profesor ističe da kada govorimo o vređanju ili preuveličavanju činjenica, sa srpske strane se pronalaženje novčića čita kao "dokaz o srpskoj zemlji".

"Na to mogu odgovoriti – kako bi tek 'šok i neverica' zavladali u italijanskoj prestonici kada bi se, pronalaskom svih novčića u Fontani di Trevi u Rimu, saznalo ko je sve vladao tim gradom. Iz Hrvatske, pak, dolazi ocena da se radi o 'nastranom kralju', što predstavlja pokušaj omalovažavanja i strepnje da se slučajno nešto ne poveže sa Srbijom. U principu, pronalazak novčića se kroz istoriju veže uz putovanja, trgovinu i osvajanja, što samo svedoči o tome da je tuda prošao neko ko ih je imao", ističe naš sagovornik.

Ipak smo povezani nevidljivim nitima

NIN / Zoran Ilić

Klasić navodi da se ovakva vrsta sukoba može naći i u većim istoriografijama i razvijenijim društvima. Primer je Vilijam, koji se smatra osnivačem engleskog kraljevstva. On je rođen i umro je na području današnje Francuske, a zanimljivo je kako se u britanskoj istoriografiji on naziva Vilijam Osvajač, dok se u Francuskoj pamti kao Vilijam Kopile. U tom smislu, kaže Klasić, nismo mi jedini i specifični po ovakvoj vrsti konflikta, podsećajući na slučaj iz 2018. godine, kada je u Hrvatskoj održano evropsko prvenstvo u rukometu.

"Na početku bilo koje utakmice se puštala himna, a pevao ju je neki pevač ili klapa. Međutim, na utakmici na kojoj su se sastali Hrvatska i Srbija himnu je izvodila klapa hrvatske ratne mornarice u uniformama. I to je poruka, koja se u Srbiji naravno čitala kao provokacija. S toga, koliko god pričali da se ne interesujemo više jedni za druge, jer ne živimo zajedno, ipak smo povezani nevidljivim nitima. Ja bih rekao srećom, a neki bi verovatno rekli - nažalost", podvlači Klasić.

Na pitanje da li je istorija prepuštena sama sebi, odnosno da li, osim što je instrument zloupotrebe, manipulacije i lakomislenog poigravanja i ismevanja, ipak postoje odgovorne institucije i pojedinci u obe zemlje koji su spremni da je brane, Klasić ističe da je "protiv teze da istoriju treba ostaviti istoričarima". 

"U poslednjih tridesetak godina, ni hrvatski ni srpski istoričari se nisu baš pokazali u dobrom svetlu. No, to ne znači da ih nema – znam odlične istoričare u Srbiji, koji upravo zbog toga što ne idu uz politički mejnstrim i narativ koji će izazvati veću čitanost i pažnju, sve manje mogu da dobiju priliku da u javnosti kažu svoje stavove. Slično je donedavno bilo i u Hrvatskoj, jer je situacija sa medijima nešto drugačija, što i dalje ne znači da nemamo istoričare kojima je nauka na poslednjem mestu. Ipak, mislim da ćete i kod najosetljivih tema, poput Jasenovca i broja žrtava, od onih dobrih i objektivnih naučnika čuti identične rezultate. Tako bi bilo i sa ovim – ako pitate neke medijaveliste, koji nisu željni senzacije, šta predstavlja novčić kralja Milutina u Splitu, verujem da ćete dobiti potpuno isti odgovor", zaključuje Klasić. 

"Kod novčića je uvek bitan kontekst"

DRUŠTVENE MREŽE / Vikipedija/Javno vlasništvo

Tako za novčić koji je pronađen na Manušu, hrvatski arheolozi kažu da se radi o kasnoj emisiji dinara, kovanoj krajem 13. i početkom 14. veka i da je u pitanju četvrti novčić koji je pripadao srpskoj srednjevekovnoj državi, a da je pronađen na hrvatskom primorju. Dva primerka nalaze se u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika (MHAS) na Mejama. Jedan od njih predstavlja onaj koji je izdala država kojom je vladao kralj Dragutin, brat kralja Milutina.

"Ti su novčići dosta retki na tlu Hrvatske, između ostalog jer ih je Venecija zabranjivala, budući da su kopirali njihove srebrnjake. Za novčiće u MHAS-u nismo sigurni kako su dospeli u Split, jer su označeni kao 'nepoznato nalazište'. O upravo pronađenom novčiću na Manušu više ćemo moći reći kad se očisti i detaljno analizira", izjavio je za Slobodnu Dalmaciju Tomislav Šeparović, kustos numizmatičke zbirke MHAS-a.

Vođa arheoloških istraživanja Nebojša Cingeli dodao je za isti medij da je novčić kralja Milutina pronađen na severnoj strani arheoloških iskopa, na kojem je ranije, između ostalog, pronađen novac cara Trajana, Maksimijana, Licinija I, Konstantina Velikog i Justinijana.

"Kod novčića je uvek bitan kontekst, ali treba biti vrlo oprezan oko datiranja arheologije uz pomoć novčića. Uz 'Milutinov novčić', koji smo prilično brzo datirali jer je srebrnjak, i vrlo je sličan venecijanskom novcu iz tog razdoblja, pronašli smo još desetak rimskih novčića – bakrenjaka koje najprije treba očistiti da bismo ih datirali, te jedan novčić s rupom koji je očito upotrebljen kao medaljon", rekao je Cingeli.

"Na licu novčića, vidljivom na slici, prikazan je Hristos na prestolu sa Jevanđeljem u ruci, dok su na naličju figure Svetog Stefana, zaštitnika loze Nemanjića, i srpskog kralja koji zajedno drže barjak. Srpski kraljevi su kovali velike količine srebrnog novca, počev od 13. veka, a on je cirkulisao ne samo srpskim zemljama, već i na mnogo širem području. Srpski novčići pronađeni su širom Evrope, a ostave koje sadrže više komada srpskog srednjovekovnog novca otkrivene su širom Balkana, u istočnoj i centralnoj Evropi, i naročito na teritoriji Mletačke republike i u drugim italijanskim gradovima, a njihova upotreba na tim prostorima posvedočena je u brojnim onovremenim izvorima“, navela je Fejsbuk stranica ArcheoSerbia, dok su se u komentarima mogle pročitati različite omalovažavajuće ocene, poput "nema novčića sa likom hrvatskog kralja" i "dokaz da su hrvatski kraljevi postojali".