Arhiva

Od ameba do Srba

Dragan Jovanović dugogodišnji kolumnista NIN-a | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 29. jun 2022 | 09:20
Od ameba do Srba
Doskora, iz SANU su stizale zajedljive knjižice na račun autohtonista. Jedna od tih brošurica nosila je, još u naslovu da su, po autohtonistima, „Srbi stariji i od ameba“. Ali, gle, u prošli utorak, u Svečanoj sali SANU, profesor Karles Lalueza Foks sa Univerziteta u Barseloni održao je predavanje o „Slovenskim migracijama i genetičkom poreklu balkanskih naroda“. I šta se pokazalo? Da su Srbi mešavina autohtonog balkanskog genoma i genoma Slovena, koji su na Balkan stigli iz Poljske i Ukrajine, posle sloma Rimskog carstva. I dođe mi da patetično uskliknem, kao onaj narodni pesnik: „Bože mili, čuda velikoga!“ Konačno je obnarodavano da su preci Srba starosedeoci Balkana! A kako se, najzad, došlo do ovoga? Željko Tomanović, bivši dekan beogradskog Biološkog fakulteta je još 2018. pokrenuo istraživanja drevne DNK stanovništva sa ovih naših prostora. Povod za to je bilo baš predavanje pomenutog profesora Karlesa Lalueze Foksa, koje je održao u SANU. Do tada su „detaljni genomski podaci Srba i drugih balkanskih naroda, na mapi Balkana bili samo jedna bela površina bez genomske analize našeg srpskog porekla“. Preci današnjih Srba i ostalih balkanskih naroda bili su „autohtona balkanska populacija koja je tu postojala još od bronzanog i gvozdenog doba“. Što će reći, još od drevne vinčanske kulture. Taj autohtoni balkanski genom čini 50 odsto srpskog gena, a ostatak je slovenskog porekla. Do ove, vekovima zakopavane istine stiglo se iskopavanjem 14.000 grobova u Viminacijumu, nekad prestonici Gornje Mezije. Otkriveno je 20.000 skeleta, tako da je to bio dobar početak. „Pored Viminacijuma vršena su istraživanja i u Medijani, Timakumu i na još nekim prostorima Balkana, na osnovu čega je moguće pouzdano utvrditi genetičku strukturu modernog srpskog stanovništva“, kaže Miodrag Grbić, profesor genomike na Univerzitetu Zapadni Ontario u Kanadi. A i Dejvid Rajh sa Harvarda je jedan od autora ovih istraživanja, a pre nekoliko godina proglašen je za jednog od deset najznačajnijih naučnika današnjice. I ne znam da li ste svesni šta sve ovo znači. Autohtonisti su još od Miloša Milojevića prećutkivani ili ćuškani u stranu. Ali, evo, dočekali smo vreme u kome se pokazuje da su Srbi, ipak, jedan od najstarijih naroda na svetu. Nego, može li to da nam se obije o glavu? K. G. Jung, moj guru iz Švice, pušeći njegovu patarensku lulu, zabrinuto vrti glavom: „Bojim se da Srbima, tek sada, može svašta da se desi! I sve više mislim da su se na Srbe, zbog toga, i ostrvili sa svih strana. Jer, svetski vladari iz senke odavno znaju ovo što nauka tek danas otkriva, to jest, da je Balkan kolevka iz koje su se arijevci rasuli na sve četiri strane sveta.“ Ali, šta je, tu je. Naše je da se ne povijamo i da se dičimo vinčanskim pismom najstarijim na svetu. I uživam u tom saznanju, čvrljeći se na Nepobedivom Suncu, u ligeštulu, pored Mokranskog vrela. Nego, Miki Lule me upozorava da nama preti najveća opasnost od nas samih. On kaže: „Će vidiš, u Srbiju će nikne novi Goli otok! Samo ne znam kuj će tamo da zaglavi, da li ovi rusofili, il’ ovi zapadnjaci?“ I tu mi Miki Lule pokvari raspoloženje. Jer, setim se da je Kain, iz zavisti, ubio Avelja, i, gle, Bog mu je to oprostio?! Kao da je hteo da se bratoubistvo širi kod Srba sve do današnjih dana. A moja Crna me smiruje: „Mani se novog Golog otoka! Uživaj u tome što je, eto, i na predavanju u SANU konstatovano da su Srbi starosedeoci Balkana i da im malo fali da budu stariji od ameba!“