Pismo Lajčaku

Kao čovjek sa bogatim iskustvom, kao dijete cijeli Drugi svjetski rat proveo po logorima, skrivao se po šumi, u zemunicama, a nakon Drugog svjetskog rata proveo osam godina u dječjim domovima, danas diplomirani pravnik – penzioner, gotovo svake noći sanjam bježanje od ustaša, nakon čega se budim sav u znoju. Vjerujte mi da mi se to dogodilo i noćas, i upravo zbog toga sam odlučio da vam napišem ovo pismo. Vi govorite da Srbi, tj. njihovi predstavnici nisu ponudili niti jedan dokaz da su vaše mjere uperene protiv Republike Srpske, tj. Srba. Ja to ne znam, ali znam da ste vi, kao dobar diplomata i političar, vješto izbjegli da date nama građanima odgovor na pitanje koje se samo po sebi nameće, a to je da li će se na nivou ministarskog vijeća i parlamenta BiH moći donositi odluke preglasavanjem jednog od njenih konstitutivnih naroda ili ne. Ako smatrate da neće, onda treba da to jasno kažete. U tom slučaju, ako biste vi to jasno rekli, siguran sam da biste imali punu podršku svih građana u BiH, bez obzira na vjeru i naciju. Vi kažete da su se dva naroda potpuno zadovoljila, tj. jednoglasno prihvatila ove odluke. Upravo to je u BiH najpogubnije, jer se jasno vidi da su dva protiv trećeg. To nam se desilo, vi to dobro znate, i 1992. godine, što je jako dobro za ove narode, ali ovdje treba graditi uslove da sva tri naroda imaju jednaka prava na prostoru cijele BiH, jer je to jedino garant za budućnost naše djece, unučadi i svih budućih pokoljenja. Možda vi to još uvijek niste dovoljno shvatili. Nepobitna je činjenica da ovdje žive tri nacije (pored ostalih), tri različite vjere, gdje su ljudi još uvijek okrenuti „svome narodu”, tj. prema Beogradu i Rusiji, Zapadu i Rimu, te Turskoj – islamskim zemljama. To je najbolje Ivo Andrić opisao u svojim djelima (mislim u romanu „Travnička hronika”). To je tako stotinama godina i ko zna dokle će tako biti. Imajući tu činjenicu u vidu, lako je zaključiti da je čarobni štap za nas sve Bosance i Hercegovce odlučivanje dogovaranjem, tj. konsenzusom. Ne znam šta je u tome loše. Ja znam da vi nećete povući svoje odluke. Mislim da je to dobro, jer morate sačuvati autoritet visokog predstavnika i zemalja koje stoje uz vas. Ipak, budući da tvrdite da te odluke nisu uperene protiv bilo kog naroda u BiH, ponovo ponavljam da bi bilo dobro da u sadašnjim uslovima dok traje razgovor pravnih eksperata, dodate samo jednu rečenicu „da se odluke neće moći donositi bez saglasnosti predstavnika sva tri naroda”. Vama zbog toga neće „pasti kruna sa glave”, a time ćete još više povećati svoj autoritet i dobiti povjerenje svih dobronamjernih građana BiH. Dragan Vikalo, Travnik