Od spektakla do rezultata

Mada su „Srbi u hrvatskoj vladi” povremeno znali da se nađu i u doba režima pokojnog predsednika Franje Tuđmana, današnja politička situacija u Hrvatskoj i ostatku bivše Jugoslavije pokazuje da su vremena za takve dekorativne eksperimente prošla. Dr Slobodan Uzelac, redovni profesor fakulteta za defektologiju Sveučilišta u Zagrebu i raniji zamenik ministra nauke, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske specijalizovao se, uz ostalo, za fenomenologiju poremećaja u ponašanju, a po zvanju je socijalni patolog. Wegova specijalizacija interesantna je za svako društvo u tranziciji, a pogotovo za ona koja smatraju da im na putu u bolju budućnost neko stalno baca „klipove u točkove”. Profesor Slobodan Uzelac koji, uz to, kao maternje jezike u svoju službenu biografiju upisuje i hrvatski, i srpski jezik, mogao bi, već zbog razumevanja govorne tradicije Srba i Hrvata, da pomogne i u racionalizovanju političkog ponašanja ova dva susedna naroda. Vaš ulazak u vladu spektakularno je doživljen i u domaćoj sredini i u javnosti van Hrvatske. Šta mislite zašto? - Očigledno tu činjenicu ljudi stavljaju u kontekst nedavne prošlosti u kojoj je takvo što bilo gotovo nezamislivo. Meni je ta spektakularnost pomalo strana i neočekivana zato što sam ja kao državni sekretar za pitanja nauke i visokog obrazovanja u protekle četiri godine zapravo radio kao vladin funkcioner, nadam se sa zadovoljavajućom uspješnošću. Neki u prvi plan stavljaju vašu stranačku i nacionalnu pripadnost, a stručnost ostavljaju po strani smatrajući da je „Srbin u vladi” dovoljno dobra poruka Zagreba Evropskoj uniji. – Trinaest godina od završetka ratnih sukoba je dovoljan period da se konačno saberu svi raspoloživi ljudski potencijali i počne zajedno raditi na obostranu korist. Ovo tim više što je svima poznato da današnji hrvatski „Srbi u vladi” niti na koji način nisu bili vinovnici tih sukoba. Štaviše i u njihovo vrijeme činili su sve da do njih ne dođe. Moja je poruka – sakupiti glave i početi konačno raditi pametne i opštekorisne stvari. Pojedini analitičari smatraju da ste rizičan izbor premijera Ive Sanadera i nastoje to da objasne predsedničkim izborima u Srbiji i statusom Kosova. Trivijalno rečeno, očekuje se da uvek budete „na strani Srba”. Kako vidite događaje u Srbiji s mesta potpredsednika hrvatske vlade u Zagrebu? - Mislim da za sporazumno rješavanje bilo kakvoga sukoba vrijeme nikada ne smije isteći. A ako pak poduzete mjere ne daju zadovoljavajuće rezultate, treba ih mijenjati. U konkretnom slučaju, odavno ukazujem na potrebu da sukob oko statusa Kosova valja rješavati ne samo s pozicije države i od nje distanciranoga dijela, nego i stvarajući i koristeći brojne i raznovrsne kanale komunikacije ljudi koji u njima žive. U vladi ste zaduženi za regionalni razvoj. Šta to znači za srpsku zajednicu u Hrvatskoj? - Osim za regionalni razvoj zadužen sam i za povratak i obnovu. Dakako, stvari su međusobno povezane i ne tiču se samo ruralnih sredina. Inzistirat ću na dosljednoj provedbi koalicijskog sporazuma koji u 12 točaka uokviruje naše uzajamne obveze: svih tih 12 točaka treba da doprinesu unapređenju položaja Srba u Hrvatskoj, ali i unapređenju kvalitete života u Hrvatskoj u cjelini. Riječ je o tipičnoj situaciji u kojoj obje strane trebaju biti na dobitku. Radi se o rješavanju stambenih pitanja povratnika, izgradnji infrastrukture, lokalnom i regionalnom razvoju, mjerama socijalne politike, ravnopravnom zapošljavanju ljudi u organima javne i državne uprave, podizanju kvalitete obrazovanja i obnovi spomenika kulture, razvoju institucija civilne samouprave, saniranju posljedica rata u smislu zaštite žrtava rata i progona zločina, reformi pravosuđa, unapređenju radne i socijalne politike, regionalnom i ruralnom razvoju, te suradnje susjednih zemalja, poglavito Hrvatske i Srbije i unapređenju položaja manjina u njima. Da li je vaše potpredsedničko mesto „izmišljeno u zadnji tren”, kao neka vrsta ukrasne funkcije koja ne zahteva odgovornost nego samo prikladnu nacionalnost? - Ne očekujete valjda da potvrdno odgovorim na vaše pitanje? Meni lično ne treba, niti bih pristao na neku ukrasnu funkciju, tim više što imam divnu profesiju i nažalost sve manje vremena da se njome bavim. Ovdje se, prije svega, radi o teškom i odgovornom poslu u čije će obavljanje trebati uložiti puno truda i umjeća. A istina jeste da je taj posao dopao mene u zadnji čas i to zato što su, kako je poznato, koalicioni pregovarači najviše vremena, gotovo sve, potrošili na definiranje sadržaja koalicionih sporazuma, pa ga nije preostalo dovoljno za raspoređivanje ljudi po tim zadacima. A mogao bih se složiti s vama da ovim pitanjima u prošlim mandatima nije pridavana odgovarajuća pažnja zbog čega je, uostalom, i izvršena korekcija u organizaciji vlade i njenih resora. Može li vaš izbor u vladu da se dovede u vezu sa nekom vrstom reciprociteta na koji je službeni Zagreb često upozoravan iz Beograda, na primerima gospođe Ivane Dulić kao potpredsednice Vlade Srbije, ali i gospodina Olivera Dulića kao šefa parlamenta u Beogradu? - Nemam o tome nikakve informacije, ali ako je primjer Srbije bio model za potrebu sličnog ponašanja u Hrvatskoj nemam ništa ni protiv takve interpretacije. Dobre primjere je uvijek dobro slijediti, bez obzira radite li to zato što vam se radi ili zato što vas je na to netko naveo. Da li nova vlada u Zagrebu, po vašoj proceni, može da donese bolje četiri godine svim građanima Hrvatske, pa tako i Srbima koji su se ovde vratili, u odnosu na politike koje su ranije vođene? - Kad ja u to ne bih čvrsto vjerovao ne vidim niti jedan drugi razlog zbog kojega bih pristao učestvovati u vladi. Može li se danas u Hrvatskoj biti političar srpske nacionalnosti, a da vas to automatski ne stavlja pod neku vrstu političkog povećala? - To zaista jeste prepreka za naše uspješnije javno djelovanje i njegovu percepciju u hrvatskoj javnosti, ali ta prepreka postaje sve manja i manja. Tome smanjivanju naročito pogoduje nastojanje da naše srpske probleme, pa čak i one koji su baš tipično samo naši, nikada ne rješavamo izolirano od opštih društvenih problema.