Država bez teritorije

Često se, kao ključni razlog zbog koga Srbija treba da se odrekne Kosova, navodi činjenica faktičkog stanja, tj. da od 1999. Kosovo i Metohija nije u državno pravnom sistemu Srbije. Da su Albanci bili “mudri” kao što su danas “mudri” neki Srbi, da su se držali faktičkog stanja, da nisu verovali u “Prizrensku ligu”, da su 90-ih pričali da je Kosovo izgubljeno, nikada ne bi došli u situaciju da se nađu pred vekovnim ciljem. Da je Jevrejima bila draža njihova desnica od Jerusalima, danas ne bi ni postojali. Da Jevrejima neko kaže da zaborave na prošlost, na “Zid plača” i temelje Solomonovog hrama, i da treba da se okrenu budućnosti rekli bi mu da nije normalan. Da li bi ikom palo na pamet da preporuči preispitivanje običaja “Kamenovanja đavola”? Naravno da ne bi. Ali da Srbi treba da se odreknu Gračanice, Visokih Dečana, Pećke patrijaršije, da ne treba da propuste priliku da na vreme učvrste svoje pozicije na nezavisnom Kosovu, da ne prođu ili baš da prođu kao Srbi u brojnim hrvatskim “nepogodama” – nekažnjenim, bestijalnim, međunarodno sponzorisanim zločinima – to se već u Srbiji podrazumeva. I kako to da sve što je važno normalnim narodima Srbima nije važno? Kosovo nam ne treba i iz još jednog razloga: “jer će da se pokvare odnosi sa razvijenim Zapadom”. Nama, radi našeg dobra, ne treba Kosovo koje leži na uglju i drugom bogatstvu u rudama i mineralima. Nama, kako čitamo, baš zbog ekonomije i zbog boljeg života ne treba Kosovo!!! E to je zaista prevršilo svaku meru. Još da se otarasimo Vojvodine, Timočke Krajine, Stiga, Mačve, Šumadije..., pa da živimo kao ljudi. Sve od Surčina pa čak do Petlovog brda. Kako će tek tada Zapad da nas voli, i kolike ćemo tek demokrate biti u njihovim očima, da i ne pričamo. Dragan Vidaković, Prilike