Predsednički vozići

Pored Filipa Vujanovića, kandidata vladajuće koalicije DPS-SDP, u opoziciji će svako svoga imati „subašu” – tri najveće opozicione grupacije, SL, PzP i SNP izlaze sa svojim kandidatom na izbore. Prva predsjednička izborna trka u nezavisnoj prije pleše u ritmu dokazivanja ko će biti lider u opoziciji, nego tancovanja po kolaču višedecenijske vlasti u Crnoj Gori. No, bože moj, paradoksi su se odomaćili u Crnoj Gori, a kad god se opozicija ujedinila, jalovo je zaigrala na terenu. Ovlašnom analizom dolazi se do konstatacije da je Vujanović u startu na dobitku, zbog „pakovanja” glasača u opozicionom biračkom tijelu u tri „vozića”. Ako do drugog kruga i dođe, neizvjesno je, viču ispitivanja javnog mnjenja, ko će biti Vujanovićev protivkandidat, Mandić ili Medojević. Po CEDEM-u vjerovatnoća da će biti drugog kruga iznosi 1:6,5. Martovsko i februarsko CEDEM-ovo (Centar za demokratiju i ljudska prava) istraživanje pokazuje da će Filip Vujanović pobijediti u prvom krugu predsjedničkih izbora. Kandidat DPS-SDP-a Filip Vujanović dobiće 52,8 odsto glasova, predstavnik Srpske liste Andrija Mandić 19,1 odsto, kandidat Pokreta za promjene Nebojiša Medojević 18,1 odsto i Socijalističke narodne partije Srđan Milić 9,8 odsto glasova. Istini za volju, podaci CEDEM-a se poklapaju sa podacima koje ima DPS a na koje je ukazao njegov politički direktor Predrag Sekulić. Politički analitičar i direktor Centra za političku edukaciju Dragiša Janjušević primjećuje da tok predizborne kampanje pokazuje dosta protivurečnosti, nelogičnosti i veliku količinu diletantizma, što, kako će reći, sve zajedno govori o tome da smo društvo koje demokratski ne sazrijeva i nema jednu pluralističku progresiju: „Aktuelni predsjednik sa svojim koalicionim partnerima i dalje igra na kartu podjela koje su trebale biti sahranjene još prije dvije godine; tačnije, u postreferendumskoj fazi. Ali to je izgleda politički profitabilna priča koja i te kako ima svoju prolaznost. Ono što je još interesantno, jeste već viđeno insceniranje nacionalističkih konflikata kakvih je bilo na Cetinju i prije petnaest godina. Interesantan podatak u crnogorskom demokratskom sazrijevanju jeste i činjenica da je Javni servis televizije Crne Gore tek prije nedjelju dana donio pravilnik o medijskom predstavljanju predsjedničkih kandidata.” S druge strane, kako ocjenjuje Janjušević, opozicioni lideri idu u tri kolosjeka protiv predstavnika vlasti, što je velika opasnost da već imamo završenu predsjedničku priču u prvom krugu: “U tom slučaju crnogorska politička scena postala bi farsična do te mjere da bi opozicija bila svedena na puki dekor i ništa više. Svakako da u tom razvoju događaja opozicija ne bi više imala nikakav izgovor, a niti strategiju za buduće svoje djelovanje.” Politička sujeta i još uvijek adolescentni politički rezon onemogućili su da bar prosrpska opozicija krene sa jednim kandidatom u predsjedničku trku. Na ovaj način, jednostavnom logikom, ako napravimo analogiju sa posljednjim parlamentarnim izborima, glasovi Srpske liste i koalicije SNP-NS-DSS, kojih je bilo oko 98.000, moraju se razbiti u dva dijela sa neizvjesnošću koliki procenat glasova odlazi trećem opozicionom kandidatu, u ovom slučaju Medojeviću, kao i na “prinudnu” apstinenciju (kupovina ličnih karata). Vujanoviću CEDEM-ovo istraživanje daje oko 190.000 glasova, a za apsolutnu pobjedu je bar toliko potrebno. Međutim, do cifre koju CEDEM “izbacuje” nije lako doći, jer treba imati u vidu da je na izborima septembra 2006. koalicija DPS-SDP osvojila oko 165.000 glasova. Tada je glasalo oko 346.000 glasača ili oko 71 odsto, a pomenuto istraživanje CEDEM-a ukazuje da će izlaznost na predsjedničkim izborima biti slična, oko 70 odsto, sa još pride petnaestak hiljada novih glasača. Na izborima septembra 2006, tri pomenute opozicione grupacije sabrale su zajedno oko 140.000 glasova. Sadašnje crnogorsko političko tržište ne nudi samo dva polarizovana proizvoda, već četiri opcije koje imaju dvije slične ciljne grupe u biračkom tijelu. Razlog zbog čega bi se ipak desio drugi izborni krug je odluka Albanske alternative, kao i bošnjačkih partija, da daju podršku Medojeviću u prvoj etapi izborne trke. S druge strane, upravo CEDEM-ova martovska istraživanja ukazuju da je najveći trend rasta podrške u posljednjih mjesec dana imao Andrija Mandić sa 4,3 odsto a da je drugi po trendu rasta bio Filip Vujanović sa plus 3,3 odsto podrške, dok je kod Srđana Milića i Nebojše Medojevića registrovan pad podrške u biračkom tijelu Crne Gore. Ruku na srce, Mandićevo glasačko tijelo je limitirano na tridesetak procenata, a sa Srpskom listom jedva da je okupio trećinu Srba iz Crne Gore na posljednjim parlamentarnim izborima, osvojivši oko 50.000 glasova. Nezamislivo je da će Mandić dobiti povjerenje onih koji su glasali za nezavisnu Crnu Goru i ostaje da iščekuje koliki će povratni transfer imati iz Medojevićevog PzP-a ili pak iz koalicije SNP-NS-DSS, koja je na parlamentarnim izborima osvojila 47.700 glasova. A Milićev SNP, iako nekada najjača opoziciona stranka, sada u amanet ima osam poslanika i lelujavi hod između nacionalnog i građanskog koncepta socijaldemokratske provenijencije. Suštinski, jedina mogućnost da Medojević uđe u drugi krug je da odgonetne formulu koju nije uspjela do sada nijedna opoziciona stranka dešifrovati – da uzme bar 10 procenata DPS-SDP-ovog glasačkog tijela, dok će prosrpski glasovi (zbog Medovog pozicioniranja prema Ustavu), koji su otišli na njegovu adresu na posljednjim parlamentarnim izborima i zbog kojih je osvojio bar polovinu od 11 mandata, koliko sada ima u parlamentu, izvjesno vraćaju prosrpskim kandidatima. Istini za volju, ako su manjinski narodi, za razliku od referendumskog scenarija, prepoznali u Medojeviću svog novog liderskog aduta, onda će to predstavljati značajno „parče” njegovog „biračkog kolača” jer Muslimana-Bošnjaka ima od 9 do 10 procenata u biračkom tijelu crnogorskom, dok pomenuta Albanska alternativa ima jedan mandat u parlamentu. Završni promotivni skup predsjedničkog kandidata DPS-SDP-a Filipa Vujanovića, što praksa do sada nije bila, održaće se u zatvorenom prostoru, u zgradi Vlade Crne Gore, u kojoj su i prostorije sjedišta DPS-a. Samo neko „skromno” znamenje!?