Arhiva

Topovi koji ne pucaju

Ivan Klajn | 20. septembar 2023 | 01:00
“Već duže vrijeme”, piše mi Dušan Babić iz Sarajeva, “u reklamnim spotovima na RTS-u množina od laptop se izgovara laptopovi. Isti ovaj, po meni rogobatni oblik čuo sam i u Dnevniku RTS-a, u prilogu o Internet parku. Zar nije ispravnije kazati laptopi?” Nastavak -ovi ili -evi javlja se pre svega u množini jednosložnih imenica, ali i u mnogim dvosložnim (kalemovi, vitezovi, prstenovi, slučajevi itd.). S te strane, množina laptopovi ne bi trebalo da nas zabrine. Ona je svakako podstaknuta osećanjem da je reč u engleskom složena (kao i drugi kompjuterski termini tipa desktop, palmtop), usled čega je menjamo kao top – topovi. Problem počinje kad se upitamo da li je laptop i u srpskom složenica, budući da “lap” kod nas ne znači ništa, a “top” je samo onaj iz koga se puca. Isto pitanje može da se postavi i za mnoge druge danas popularne pozajmljenice, zabeležene u “Rečniku novijih anglicizama” V. Vasić, T. Prćića i G. Nejgebauer. Od hard-disk, veb-sajt, het-trik, drim-tim, snek-bar, seks-šop, pa i od trosložnih kao flopi-disk, kompakt-disk, džambo-džet i četvorosložnih kao video-bim, video-spot, množina će svakako biti s dužim nastavkom (hard-diskovi itd.), pošto su to polusloženice, u kojima oba dela imaju svoj akcent. Šta da radimo, međutim, s rečima kao imejl, vorkšop, skejtbord, milkšejk, flešbek, lajfstajl, didžej, vidžej i sličnima? Wih pomenuti rečnik piše sastavljeno, ali u zagradi daje izgovor sa akcentima na oba sloga, što po Pravopisu ne bi bilo dopušteno. Da li se zaista izgovaraju s jednim ili sa dva akcenta zasad je nemoguće reći, jer su tek odskora u opticaju. Iz istih razloga ne znamo ni da li im je množina na -ovi (-evi) ili na -i. Utisak je da duža množina ima prednost, jer bi većina ljudi rekla “Slao sam ti i-mejlove” (a ne imejle), “naši di-džejevi” (pre nego didžeji), “ukusni milk-šejkovi” (a ne milkšejci). U NIN-u broj 2999, direktorka jedne osnovne škole rekla je Sandri Petrušić: “Mi preuzimamo odgovornost, ne čuvaju nam decu bodigardovi po kafanama.” Možemo raspravljati da li nam je stvarno potreban anglicizam bodigard za telohranitelja, ali on se može javiti iz stilskih razloga – i kako onda glasi množina? Mi danas imamo reč bodi, ali samo kao vrstu ženske odeće, imamo i gard, ali kao odbrambeni stav u boksu, ne u engleskom značenju “čuvar”. To znači da reč u srpskom nije složena, pa bismo očekivali da množina bude bodigardi. Slične nedoumice će se javiti i za druge višesložne imenice kao evergrin, masterklas, bordingpas, mauntinbajk, juzernejm, koje rečnik Vasić-Prćić-Nejgebauer, kao i u prethodnom slučaju, piše sastavljeno ali sa po dva akcenta. Superstar i mikročip svakako će imati množinu superstarovi, mikročipovi, jer je tu prefiks dodat uz već postojeće jednosložne imenice star (starovi) i čip (čipovi). Ali od interfejs, gde “fejs” ne znači ništa u srpskom, hoće li biti interfejsi ili interfejsovi (pomenuti rečnik dopušta oba oblika)? Sve ovo je znak da se naša gramatička pravila donekle menjaju pod uticajem mnogobrojnih anglicizama. To ipak nije razlog za uzbunu, kao što bi pomislili puristi, jer je sličnih, pa i većih promena bilo u ne tako davnoj prošlosti. Poznato je da se izvorne srpske reči ne mogu završavati na grupu od dva suglasnika, sa izuzetkom četiri: st, zd, št i žd. Kad su se javili grecizmi čija se osnova završava na dva suglasnika, srpski je tu grupu “razbijao” ubacivanjem nepostojanog a, npr. socijalizam, ritam, metar (dok je u ruskom, gde takvo pravilo ne važi, ostalo socializm, ritm, metr). Počeli smo da “razbijamo” i latinske reči, pa tako imamo akcenat ili objekat (pored akcent, objekt), ali u tome nismo istrajali, usled čega je danas mnogo više reči sa očuvanom latinskom grupom: student, dirigent, takt, koncert itd. U međuvremenu pojavile su se stotine i hiljade pozajmljenica kao romb, smaragd, bazalt, disk, indeks, konkurs, cink, senf, šank, šund, princ, kramp, marš, alarm, film, sport, puding, lift, žanr, bicikl... Pred tom najezdom nekadašnje pravilo je naprosto prestalo da važi, i danas su u srpskom na kraju reči moguće iste dvosuglasničke grupe kao i u drugim evropskim jezicima.