Ćutanje „Hrvatske riječi“

Kada sam se pre tri godine oglasio u „Subotičkim novinama“ sa kritičkim osvrtom na pisanje „Hrvatske riječi“ (Subotica), onda su mi iz „Hrvatske riječi“ odgovorili da treba da pišem njima ako imam primedbi na njihov rad. Posle toga dva puta sam im pisao i nikada to nisu ni objavili ni odgovorili. Evo pisma koje sam im poslao 15. avgusta i na koje su se opet oglušili: „Hrvatska riječ“ je dosledna u svojoj nedoslednosti. Srceparajući članak o tek diplomiranom policajcu Nikoli Tuzluku iz Vršca koji se bojao da ga neće primiti na Kriminalističko-policijsku akademiju u Beogradu zato što je Hrvat, pa je u prijavi dao izjavu da je Srbin, ima samo dve mane. Prvo, onaj načelnik u Pančevu, znači, nije odbio Hrvata nego Srbina. Drugo, ako je onaj načelnik saznao za laž, onda nikako nije smeo dati saglasnost jer kako dati saglasnost policajcu koji laže... Moram vas, takođe, „pohvaliti“ i u vezi s izveštajem sa Olimpijskih igara u Pekingu. Dat je izveštaj za sve hrvatske sportiste i timove, što se tiče sportista iz Srbije pomenuti su samo tamo gde su izgubili u igri protiv Hrvatske. Da li je to informisanje Hrvata u Srbiji? Da li zato dobijate novac iz „državnog proračuna“ Srbije? Pogledajte, na primer, pisanje lista „Mađar so“, baš od danas, 15. 08. 2008. godine. Mr Slavomir Dedić, Sombor