Biti slobodan čovek

Svi mi znamo da je BiH od završetka građanskog rata protektorat SAD i njenih evropskih satelita (Engleska, NJemačka i Francuska), mada oni to do sada nisu jasno i glasno izgovarali, ali ipak se i to desilo nedavno, kada Lajčak izjavljuje: „U sukobu već ima jedan veliki gubitnik, a to je Milorad Dodik i Republika Srpska.“ Da li je namjesnik Lajčak konsultovao nekoga od savjetnika odnosno nadređenih ili je takvu izjavu dao znajući da ima neograničena ovlaštenja u svome protektoratu, to samo on zna. Nezamislivo je da inteligentan i mlad političar kao što je gospodin Lajčak (koga ja posebno cijenim i poštujem) sebi dozvoli da tako olako donosi presude, i to ne samo pojedincu već i međunarodno priznatoj političkoj zajednici – Republici Srpskoj. Koliko poznajem istoriju, ne vjerujem da su takve presude donosili najveći diktatori na svijetu (počev od Cezara, Napoleona, Hitlera, Staljina i dr). Naši namjesnici (predstavnici međunarodne zajednice) to mogu, jer im je dozvoljeno da rade šta hoće, da nikome ne odgovaraju. Dakle, koriste ono što sam svojevremeno čuo kada su u sastavu međunarodnih grupa, Nijemci slali vojnike, a njihov državnik doslovce govorio: „Idete u Bosnu, niko vam ne smije stati na put.“ Uvjerili smo se da su se tako i ponašali. Bilo je slučajeva da oni svojim vozilom nalete na dijete ili drugo vozilo, žrtve su ostajale ubijene, a oni ne bi našli za shodno da bar zaustave i vide šta se desilo. Takvo ponašanje nije zapaženo ni od Hitlerovih vojnika. Rat u BiH je, kao što znamo, izazvao užasne strahote a njegovi tragovi će se vući još pedesetak godina, jer je narod toliko zavađen da se ti zločini neće nikad zaboraviti, i to na sve tri strane, mada su Bošnjaci (muslimani) najveći stradalnici. Gospoda iz međunarodne zajednice koja nam je nametnula taj rat (mada smo mi sami tome najviše krivi), ne samo da nisu ništa učinili da ga zaustave, a mogli su, već su isti svestrano raspirivali i pomagali šaljući naoružanje u BiH i bodreći zaraćene strane. Rat su iskoristili i da izvezu u BiH hranu, lijekove i predmete opšte upotrebe sa isteklim rokovima, jer ih je to daleko manje koštalo nego klasično uništavanje neispravnih proizvoda. Nama preostaje da kao naravoučenije prihvatimo onu narodnu „ne lipši magarče dok trava naraste“ ili da se ponašamo kao Bugari, prema napisu gospodina Radoša LJušić „Šta Srbi imaju da nauče od Bugara“, gdje se govori da mali moraju da budu mudri i da se ponašaju kako to najviše odgovara interesima, jer ne može se glavom kroz zid. Ipak, mislim da čovjek mora da pokaže da je živo biće, da ima svoje ja, da svoje misli i stavove jasno iznese, pa makar zbog toga morao i glavom platiti, jer to je upravo ono što čovjeka razlikuje od životinje. Dragan Vikalo, dipl. pravnik, penzioner, Travnik, Bosna i Hercegovina