Verovatno dolazi vreme za samostalnost

Prvi je pre neku godinu, tada u ulozi premijera Republike Srpske i lidera najveće političke partije SNSD, počeo priču o referendumu. Mnogi su verovali, kako na domaćem terenu tako i u svetu, da je to samo spinovanje birača i da se, pre svega, zbog pretnji međunarodne uprave neće usuditi. Međutim, sada u ulozi predsednika Republike Srpske, Milorad Dodik je nedavno obezbedio podršku više od tri četvrtine poslanika i Narodna skupština tog entiteta donela je odluku o raspisivanju referenduma na kojem će se odlučivati o pitanju: „da li podržavate nametnute odluke visokih predstavnika, posebno o Sudu i Tužilaštvu BiH’’. Ishod takvog referenduma se unapred zna. I zato neskloni predsedniku Republike Srpske u ovome vide nepotrebnu avanturu, ’’jer epicentar političke krize iz Federacije BiH premešta u Republiku Srpsku’’. Poznato je, cela priča dolazi u vreme kada BiH trese, po nepodeljenim mišljenjima, najveća posleratna politička kriza. Zbog osećaja da su majorizovani u Federaciji BiH, najveće hrvatske političke grupacije pripremaju zasedanje jednog tela koje su nazvali ’’Hrvatski narodni sabor’’ koji mnogi vide kao početak formiranja trećeg entiteta. I dok su se, eto, međunarodna uprava, Brisel i Vašington zabavili o tom jadu, ’’hrvatskom pitanju’’, Dodik je u priču uveo referendum i napravio puni krug kad je reč o svom odnosu sa tim centrima moći. Od nekada ’’najkooperativnijeg srpskog političara’’ stigao je do pozicije da se, veruju upućeni, razmišlja šta s njim uraditi. Prvo upozorenja, a onda pretnje, pa i neka vrsta najava o oštrim merama protiv njega su već stigli. Za političko Sarajevo on je već odavno ’’istovremena politička reinkarnacija Karadžića i Miloševića’’, a bio je samo pre deceniju ’’najrazumniji Srbin’’. Vodeći svetski mediji su, i pored svih planetarno važnih događaja, našli i vreme i prostor, nakon odluke o referendumu, da zavrte priče kao ’’BiH pred raspadom’’, pa ’’moguć je novi rat’’, ’’mora se na vreme upotrebiti čak i vojna sila’’ i sve u tom stilu. Na sve to on sam deluje mnogo mirnije nego što bi se to moglo očekivati: ’’To se smišljeno plasira kako bi se na nekim starim stereotipima izazvala reakcija moćnih. Kakav rat, kome normalnom to pada na pamet. S čim, s kim, možda sa košarkaškom ekipom. Ovde NATO ima potpunu kontrolu svega onoga što je sila. Vi ni danas u BiH ne možete imenovati ministra odbrane bez njihove saglasnosti. Dakle, ništa od toga, a oni koji prizivaju tu intervenciju moćnih kao da ne razumiju da mi ovdje, a i svijet, nismo kao prije dvadeset godina, sve je drugačije. Razumijem ja da su mnogi umorni od Bosne, ali je za svako rješenje važno shvatiti svu kompleksnost ovdašnjih prilika. Nikakvih pretnji se ne bojim, jer samo hoću da obavljam svoju dužnost u najboljem interesu za ovaj narod.’ Zbog čega referendum ? Pa, ideja i sama suština referenduma je da se odbrane naša prava koja smo dobili mirovnim sporazumom, a to znači da niko ovdje, pa ni visoki predstavnici, ne može nametati rješenja. Ovo nije referendum o statusu Republike Srpske, o secesiji, već jasan otpor svim nametnutim rješenjima i strukturama koje su na osnovu toga nastale, a za koje mi nikada nismo dali saglasnost. A ipak su srpski poslanici svojevremeno u Parlamentu BiH glasali za neke od tih zakona, pa i o Sudu i Tužilaštvu!? Tačno. I tada smo znali da to nije dobro. Mehanizam je bio sljedeći: prvo visoki predstavnik donese zakon, a onda se politička elita natjera da se to verifikuje u Parlamentu BiH. Sve partije, pa i moja, su u tome učestvovale, ali cijeli taj proces je bilo kršenje prava i mirovnog sporazuma. Znali smo da će doći to vrijeme kada ćemo to osporiti i evo došlo je. Prema mirovnom sporazumu i Ustavu BiH, jedini način donošenja takvih odluka je da obezbijedi sporazum strana, a strane su Republika Srpska i Federacija BiH, poslanici u parlamentu BiH nisu strana. Dakle, pravnički, o mnogim prenesenim nadležnostima Republike Srpske, a njeni legitimni predstavnici su Narodna skupština i Vlada, nikada se nije izjasnila. Bilo je to nelegalna i nasilna promjena dejtonske strukture BiH. Kod nekih visokih predstavnika, ne kod svih, nije možda bilo ni zadnjih namjera, ali nasjeli su na političku atmosferu koja se stvarala svih ovih godina u Sarajevu o ’’normalnoj državi’’, a u stvari o što većoj centralizaciji i gotovo neskrivenoj majorizaciji. I šta nakon referenduma, građani vas, recimo, podrže, koji je sljedeći potez? Nismo mi ovdje naivni i nerealni. Znamo da neće toga dana prestati naši problemi, da, recimo, neće sa radom prestati taj Sud i Tužilaštvo, ali sam referendum će dati novu političku snagu da krenemo u njihovo redefinisanje. Mogu da ostanu Sud i Tužilaštvo i da odlučuju samo na osnovu onih zakona koji se donose na nivou BiH, a ne i po zakonima koji se donose u entitetima, nas prije svega zanima Republika Srpska. Tako i kod svih drugih nasilno nametnutih stvari. Ako se to ne prihvati, onda mi nemamo drugih poteza nego da donesemo zakone kojima ćemo onemogućiti primjenu svega toga na prostoru Republike Srpske, dakle svega onoga što je natureno nasilno, mimo ustavnih rješenja. Može li to, onda, dovesti do raspada BiH? Ako se ne prihvata da BiH funkcioniše u skladu sa Dejtonskim mirovnim ugovorom i Ustavom, onda ja ne znam šta bismo mi tu, mislim na Republiku Srpsku, tražili. Ali, nisam ja čovjek nikakvog nasilja, već čovjek mira, razumijem ja i odnos snaga u svijetu. Mi samo pravnim sredstvima tražimo ono što nam pripada i što nam je oteto. Znam da sad mnogi računaju da je ovaj referendum samo uigravanje, proigravanje za neki budući referendum o konačnom statusu, ali to su samo spekulacije nerealne za ovo vrijeme. Znači li to da će nekad doći to vreme? To mi u ovom trenutku ne možemo znati šta će i kako će biti jednog dana. Vjerovatno hoće, ali zašto bi to bio problem. Važno je da niko ovdje ne nudi nasilje. Ovdje je riječ o zamjeni teza, ne radi se o Miloradu Dodiku ili bilo kojem političaru, već o tome da li vi poštujete jedan narod, da li mu na silu otimate njegova legitimna prava, gurate ga u poziciju da bude objekt a ne subjekt politike i svih društvenih procesa. Ja svoju ulogu razumijem i znam da treba da stavim jednu ciglu koja će biti temelj za neko buduće djelovanje, naravno, potpuno svjestan da, zbog međunarodnih i drugih okolnosti u kojima se nalazimo, ne mogu doći u poziciju da sprovedem odmah ono što želim. Znam da ću biti žestoko i osporavan i napadan, ali mi u ovoj generaciji političara imamo obavezu da jasno branimo poziciju Republike Srpske na osnovu prava koje imamo. Naše pravo je, ne znam koliko puta to ponavljam, Dejtonski mirovni sporazum i više nikome nećemo dozvoliti da ga krši. Da li će generacije iza mene smatrati da BiH treba da bude centralizovana i unitarizovana, kao što jedni misle, ili da se Republika Srpska treba izdvojiti, kao što drugi misle, ne želim prorokovati, ali sam veoma siguran šta ja treba da radim. Kakva je BiH, po vama, mislim na unutrašnju strukturu, u ovom vremenu realna i optimalna? Da ne dosadim stalnim spominjanjem dejtonske konstrukcije. Ali, BiH jedino ima smisla kao vrlo decentralizovana sa jasnim teritorijalno-političkim samostalnostima u okviru nje. Na nivou BiH ne bi trebalo da postoji više od dvije-tri, možda četiri nadležnosti koje bi bile opšteprihvaćene, a sve drugo treba da bude predmet koordinacije. Ovo danas, nije ni nalik na to? Da, nasilno je promijenjeno. Podsjetiću, mirovnim ugovorom Bosni i Hercegovini je garantovan samo njen međunarodni kapacitet i teritorijalni kontinuitet. Odmah poslije rata, na osnovu tih rješenja, ona je imala samo tri ministarstva – jednog predsjedavajućeg Savjeta ministara, ministra inostranih poslova i ministra za ekonomske odnose sa inostranstvom. Nijedno ministarstvo koje se bavi unutrašnjim pitanjima, a danas imamo jedanaest ministarstava od kojih se mnoga bave unutrašnjim pitanjima. BiH je po svom karakteru, po dejtonskim rješenjima, federalna-konfederalna zemlja, ali se to stalno mijenjalo i još se radikalnije želi promijeniti. Pod pritiskom sarajevskog miljea, na osnovu lažne priče o Bošnjacima kao jedinim žrtvama proteklog rata, smišljani su i sprovođeni kojekakvi politički projekti, smišljale se tobože nekakve reforme koje su samo služile da se otimaju nadležnosti od Republike Srpske. I šta se dogodilo, BiH je odmah posle rata imala samo šest institucija, a sad ih je čak 87, od Republike Srpske je oteto 56 nadležnosti. U institucijama na nivou BiH vi sad imate čak 22.000 zaposlenih. Čudo, pravo čudo. Ništa od toga nema u dejtonskim rješenjima. I još nešto, SFRJ je pred raspad imala baš toliko – 22.000 ljudi na budžetu i svi su galamili kako je to previše, kako je skupo, a ta zemlja je imala pet puta više stanovnika. Mogao bih da navedem još mnogo ovakvih i sličnih brojki, ali pametnom je dosta. Kako sada dalje, postoje stalni zahtevi da zbog evropskog puta, BiH treba da ’’govori jednim glasom’’ da ’’ima jednu adresu’’? Nama to nije uopšte problem, ali problem su oni koji stvari namjerno iskrivljuju. Zna se, ovdje postoje dva snažna koncepta – jedan koji zagovaramo mi, a to je dejtonski, i drugi koji je unitaristički i centralistički. Mi se slažemo sa onim što je rekao Baroso, nedavno u Sarajevu, o „jednoj adresi“, jer je on objasnio da to nije nužno diranje u nadležnosti entiteta, već da je obezbjeđivanje koordinacije na nivou BiH. Ali to se u Sarajevu ne prihvata. Oni, čim se spomene neko evropsko pitanje, odmah hoće dodatnu centralizaciju, hoće dodatnu instituciju koja je nadređena entitetima. E, to neće ići. Što se tiče koordinacije, ja odmah pozivam da krenemo u tu priču. I još, neće ići više ni lažna obrazloženja raznih visokih predstavnika da kao zbog evropskog puta sami prave zakone i tako prave državu po mjeri jednog naroda, bošnjačkog. Oni na to nemaju pravo ni po bonskim ovlašćenjima. U javnosti se stvorio lažan privid da imaju pravo na sve po tim ovlašćenjima, a u stvarnosti oni imaju samo pravo da donose privremene odluke iz djelokruga Predsjedništva i Savjeta ministara BiH. Dakle, ne smeju ulaziti na teren parlamenta i donošenja zakona, a što se bespravno godinama radi. Ipak, iza poteza međunarodnih namesnika stajali su važni centri moći, isti oni koji ovih dana prete Republici Srpskoj, pa i vama lično, zbog odluke o referendumu. Uostalom, zna se kako su proteklih godina prolazili neposlušni. Opet ću ponoviti - svijet nije isti kao prije dvadeset godina. Pretnji je bilo ovdje i ranije, mnogo više nego u posljednje vrijeme, ali to me uopšte ne opterećuje. Potpuno sam svjestan svoje uloge, svojih postupaka, znam šta radim, savršeno sam miran. Ali, da znate, ni međunarodna zajednica ovdje ne govori jednim glasom. Razumjećete, valjda, da o nekim detaljima ne mogu baš ovako javno. Da li ta i takva ocena dolazi nakon poslednjih vaših sastanaka, a bili ste sa Angelom Merkel, Vladimirom Putinom, briselskim zvaničnicima i gotovo svim liderima u regionu? Ne želim te stvari mistifikovati, ali uporno objašnjavam na svakom mjestu i sve više dobijam podrške za to da unutrašnje stvari u BiH treba ostaviti domaćim igračima. Važno je da nema nasilja, da se poštuju opšti civilizacijski standardi i procedure i da nema favorizovanja nikog u BiH. Pokušavaju sada proturiti nekakvu priču da ja imam neke velike nesporazume sa Amerikancima. Ni Republika Srpska ni ja nemamo nikakvih nesporazuma sa njima u vezi sa tim opštim civilizacijim vrijednostima, mada moram reći da u postojećem establišmentu te velike zemlje postoje ljudi koji su napravili velike karijere baš na Bosni i na onim starim stereotipima o ratu. Ali, i tu se stvari mijenjaju i sve je više ljudi kojima je jasno da cijela ova priča nije crno-bijela. Znači li to da su u pravu oni koji tvrde da ste vi za ove snažne poteze dobili podršku i sa istoka ali i iz nekih krugova sa zapada? Nije vrijeme da se o nekim stvarima baš sad govori, ali ne radimo mi ništa mistično, mi samo branimo svoju legalnu ustavnu poziciju, ne pristajemo da nam se bez naše volje i bez ikakvog pravnog osnova naturaju stvari, branimo se od političkih projekata majorizacije. Na sličnim osnovama je otvoreno i ’’hrvatsko pitanje’’ u BiH. Vama deo opozicije na unutrašnjem planu zamera da ste se na tom planu angažovali više nego što se to očekuje od nekog srpskog političara? Opet je riječ o površnosti i nerazumijevanju. Moje zalaganje je samo djelovanje u onim okvirima koji garantuju ravnopravnost svima. Ako se ruše prava Hrvata kao kolektiviteta, onda mi ovdje logično razmišljamo da su Srbi sljedeći na redu i da odbrana njihovih prava danas jeste suštinski i odbrana naših prava sutra. Dakle, ovo je zajednička borba protiv majorizacije mnogobrojnijih. To ne znači da ne možemo da sarađujemo sa Bošnjacima i njihovim političkim predstavnicima, ali oni moraju da shvate strah malobrojnijih, da izvuku pouke iz SFRJ i da ne traže ništa od onoga što nije moglo u toj zemlji. Velika Jugoslavija se raspala, mala, kakva je Bosna, doživjeće istu sudbinu ako se stvari dobro ne odmjere. I nije tu stvar samo o majorizaciji u institucijama političkog odlučivanja, već tu ima, što se manje zna, i sasvim ozbiljnih namjera da se kradu i ponište identiteti. Gotovo na silu, što javno što prikriveno, gura se ta priča da smo svi Bosanci, da svi govorimo bosanskim jezikom i štošta drugo. Evo, recimo najbolje pisce Andrića i Kočića i njihovo stvaralaštvo prikazuju kao pisano na bosanskom. Prepravlja se istorija i to se pokušava nametnuti kao istina i lobiraju se obično neupućeni stranci da daju podršku takvim projektima. Sve su to ovdje otvorena pitanja koja život čine teškim, ali je to ovdje tako. Sve to što rade nije na korist BiH, pogotovo njene budućnosti, mada je ne sporim pravo da oni vjeruju da rade dobru stvar. Ako Hrvati budu tražili entitet, hoćete li ih podržati? To smo u političkom vrhu odavno jasno definisali. Ako je Republika Srpska u teritorijalnom, političkom i ustavno-pravnom smislu neprikosnovena i neupitna, ako je prihvaćena, onda i o tome možemo razgovarati. Svako zadiranje u interese Republike Srpske je pitanje za nas, onda se skida sa dnevnog reda i nema razgovora. Na toj priči negde je zakočio i popis, za koji nije izvesno kada će biti mada cela Evropa to radi ove godine? Eto dobrog primjera da se stvari objasne. Bošnjački politički predstavnici su prvo osporili da se uopšte popisuje nacionalnost, vjerska i jezička pripadnost ljudi. Kao, to nije evropski standard, a u stvari riječ o prikrivenoj namjeri da se tako sruši cijela ustavna konstrukcija BiH koja, podsjećam, počiva na konstitutivnosti naroda, nacionalnim kvotama, rotacijama i slično. U daljoj namjeri je i pravljenje i te jedne nadnacije, Bosanaca. I tu se strasti rasplamsaju. Sad kao mi tražimo neke kompromise. Mi iz Republike Srpske smo na stanovištu da svim ljudima treba omogućiti da iskažu svoj identitet kako oni to žele i da se to, naravno, mora poštovati. I kada stvari tako kažeš, onda si opet nešto sumnjiv i to sve skupa onda preraste u besmislicu. A suština je popisa da prikaže realno stanje i da posluži za sve ono za šta u civilizovanim zemljama služi. Osumnjičeni ste, ali i Srbija, da u okviru sporazuma o specijalnim i paralelnim vezama proturate nekakav tajnovit i maglovit politički projekat? Gluposti. Radimo samo ono što je predvidio i omogućio mirovni sporazum. Veze su odlične. Na ekonomskoj ravni tu je realizovano ili je u toku nekoliko važnih projekata, mostovi, pa škola, dolazak Hemofarma, Delte, uskotračna pruga između Višegrada i Mokre Gore, i ne mogu svega da se sjetim. Ali najvažniji projekat je bila kupovina ’’Telekoma Srpske’’, a to je, nema se šta kriti, osim što je bio obostrano dobar ekonomski posao, nama pomoglo da ojačamo ekonomski, da se socijalno, ali i politički stabilizujemo. I niko nikom se tu ne miješa u političke odnose. Mi smo imali odličnu saradnju i sa vladama Koštunice i Cvetkovića, i sa predsjednikom Tadićem. Tako će biti i u budućnosti. Običan čovjek je to najbolje osjetio na razne načine, a evo studenti više nemaju status stranaca, u zdravstvu smo takođe stvari doveli u poziciju koja je najbolja moguća za ljude koji su u takvom stanju da moraju tražiti tu vrstu pomoći. Dakle, ništa ni maglovito, ni tajnovito, samo olakšavamo život ljudima. Srbija je, ne znam koliko puta, ponovila da je za teritorijalni integritet BiH i da se zalaže za unutrašnji dogovor tri naroda i dva entiteta. I opet ima onih u Sarajevu kojima je nešto sumnjivo. Da se vratimo na neki način na početak ove priče, spekuliše se o snažnijoj i spektakularnijoj intervenciji međunarodne zajednice u BiH, čak se spominje i vaša politička eliminacija? Ne vidim ja to tako, niti bilo kakav strah imam. Uostalom, nemam ja pravo na strah. Samo sam na čelu ogromne većine onih u RS koji traže svoja prava i to pravnim sredstvima. Ne prizivam nikakvo nasilje. Nema Republika Srpska ni svoju vojsku, ni svoje obavještajne službe, ne radim ništa tajno. E, sad što neki od mene prave političkog monstruma, oni vjerovatno imaju svoj cilj, a to su Republika Srpska i njen status. To što pričaju o kriminalu, pa ja sam na to oguglao. Još su Karadžićevi ljudi govorili ’’Dodik je kriminalac’’, sve u cilju da me politički zaustave, onda su tu priču preuzeli u Sarajevu, a sad, evo, i neki stranci. Ništa od toga nema i ja sam na sve oguglao, jer znam da su u osnovi svega političke kalkulacije. Nema, dakle, povlačenja sa sadašnjih političkih pozicija.