Arhiva

Podeljena opozicija

Nikola Jablanov | 20. septembar 2023 | 01:00
Ben Ali, Mubarak, Gadafi. To je lista autokrata arapskog sveta koji su pod pritiskom revolucija završili svoje dugotrajne vladavine. Prvi je pobegao iz zemlje, drugom sude, a treći je ubijen. Predsedniku Sirije Baširu al Asadu predviđaju slične scenarije. Kako će proći zavisi od njegove želje da zadrži vlast, ali i uspeha protesta. Smrt Moamera Gadafija odjeknula je poput eksplozije širom Sirije, i udahnula je život u proteste koji su počeli da se guše. Jedan od sirijskih tviteraša napisao je: „Gadafi je gotov, sada si ti na redu, Bašire“. Međutim, umesto oružanih sukoba izgleda da Sirijci pokušavaju da se okrenu mirnim demonstracijama. Na čelu se nalazi opoziciona grupa koja se zove Sirijski nacionalni savet. NJihov glavni cilj je da privuku međunarodnu podršku koja je, kako se pokazalo u Libiji, imala ključnu ulogu u zbacivanju diktatorske vlasti. Izazovi pred kojima se nalazi sirijska opozicija su ogromni. Siriju muče isti problemi kao i pre sedam meseci kada su protesti počeli. Opozicione snage su podeljene. Jedni su u egzilu, a drugi u zemlji. Osim teritorijalne podele, sirijske opozicionare dele i bitne ideološke razlike. I pored toga oni su uvereni u svoj uspeh, a najviše zato što su Evropa i SAD pokazale volju da priznaju Savet kao telo koje će odlučivati o budućnosti zemlje. Ono što može da uspori zbacivanje Asada sa vlasti je neodlučnost opozicije kakvu međunarodnu intervenciju žele. Jasno je i demonstrantima da koliko god da su veliki protesti, oni neće biti dovoljno veliki da zbace predsednika sa vlasti. Demonstracije su eruptirale prošlog petka, a aktivisti tvrde da su najveće u poslednjih nekoliko sedmica. U isto vreme protesti su i dalje krvavi, a dosadašnji bilans od preko 3.000 mrtvih svakodnevno se uvećava. Državne snage bezbednosti usmrtile su najmanje 24 čoveka. Broj povređenih i uhapšenih teško da može da se utvrdi. Ono što demonstrantima sigurno ne ide u prilog su i veliki provladini protesti koji su održani prošle nedelje u Damasku, na kojima su vlasti pokazale da imaju veliku podršku u najvećim gradovima, ali i među manjinama koje se najviše plaše odlaska predsednika Asada sa vlasti. Najveću podršku sirijski predsednik ima među hrišćanskom manjinom koja smatra da će posle Asada vlast preuzeti islamističke stranke, koje bi mogle krvavo da se obračunaju sa njima. Najveći problem Asadove vladavine je upravo to što nema nikakvu ideologiju, već se zasniva samo na haosu i pretnjama. To su najbolje pokazali slogani na provladinim protestima gde se uglavnom klicalo ličnom Asadovom kultu. Upravo tu bi mogla da leži prava snaga opozicije u Siriji. Ukoliko građanima ponude neku agendu, sa jasnom slikom o tome kako će izgledati Sirija u budućnosti, njihovi protesti bi mogli da imaju uspeha. Ovako, očekuju ih meseci, ako ne i godine mukotrpne borbe i mnogo prolivene krvi.