Arhiva

Krivica koju niko nije počinio

Sandra Petrušić | 20. septembar 2023 | 01:00
Od kada je dokumentacija iz afere „vakcina“ počela da curi novinari su se našli u nezavidnoj situaciji – svaki dokument ukazuje na opsežniju krivicu i daleko veću štetu nego što su mogle da naprave samo tri uhapšene osobe, a šta god da iznesu u javnost situacija se ne menja. Istražni organi su više od godinu dana imali na raspolaganju daleko više podataka od medija, a saslušali su 40 osoba. Ako su tačni podaci do kojih je NIN došao, ali ih do sada nije objavljivao jer nije uspeo da dobije definitivnu potvrdu njihove autentičnosti, pa su se pojavili u drugim medijima – da je bar 10 ljudi bilo osumnjičeno – postavlja se pitanje kako se priča na volšeban način svela na troje. Nedavno je ministarka pravosuđa Snežana Malović malo utešila javnost izjavom da istražni organi nisu završili posao i da ne mora da znači da je spisak osumnjičenih konačan. Tačno, ne mora da znači ali nije ni garancija da će afera biti do kraja razrešena, naročito ako imamo u vidu da osim krivične u celoj priči postoji i moralna odgovornost za koju bi neko morao da snosi konsekvence, ako ne na drugi način onda bar tako što će građani o njoj biti upoznati pre predstojećih izbora. Na taj drugi aspekt upozorava i programski direktor Transparentnosti Srbija Nenanja Nenadić: „Problem vakcine se može posmatrati na različite načine: da li je nabavka bila zakonita i, ako je bila, da li je urađena domaćinski. Kada je reč o zakonitosti, nakon što su se pojavili podaci o istrazi i hapšenja, pojavio se jedan novi momenat – da možda nabavka uopšte nije smela da se izvrši od Jugohemije koja nije ispunjavala formalne uslove. Pitanje posrednika je posebno pitanje jer bi bilo najlogičnije da su proizvođači vakcina bili direktni ponuđač. Pošto nisu, to izaziva sumnju, mada samo po sebi to nije kršenje zakona – zakon dozvoljava posrednike.“ Međutim, ono što bi moglo da bude kršenje zakona, a o čemu je NIN pisao u prošlom broju, jeste izmena zapisnika tenderske komisije koji su njeni članovi potpisali 9. decembra 2009. Ukoliko bi se dokazalo da je to tačno, Nenadić kaže da bismo onda govorili o posebnom krivičnom delu – falsifikovanju službene dokumentacije. U tom slučaju krivica bi bila na onima koji su izvršili falsifikovanje, a odgovornost na svima koji su u tom učestvovali. Iz dokumentacije do koje je NIN došao, a koja se odnosi na iskaz Jasne Pećanac Markov, diplomiranog farmaceuta i predstavnika Ministarstva zdravlja u tenderskoj komisiji, dat ovlašćenom licu Ministarstva unutrašnjih poslova, vidi se sledeće. Stručni deo komisije je na dan otvaranja tendera zauzeo stav da je ponuda Jugohemije neprihvatljiva kada su u pitanju doze koje bi trebalo da prime trudnice i deca mlađa od osam godina i u tački 9. zapisnika je konstatovano da se nabavi 2.350.000 doza od Jugohemije, a 650.000 od naknadno izabranog ponuđača u skladu sa Pravilnikom o imunizaciji. Iste večeri (bar tako Pećanac tvrdi u svom iskazu) dobila je poziv od visokog funkcionera Ministarstva zdravlja i tom prilikom joj je rečeno da stručni deo komisije sutra mora da ode u RZZO i izmeni zapisnik, a da pre toga na redovnom sastanku Posebne radne grupe (PRG) za pandemiju zauzme stav da Jugohemijina vakcina ima slična svojstva kao split vakcina. korekcije Na sastanku PRG zauzet je stav da vakcina ima svojstva split vakcine, a predstavnici tenderske komisije su odatle otišli na sastanak u RZZO gde im je tadašnja direktorka Svetlana Vukajlović rekla da razume stručne stavove, ali da ih moraju korigovati. Nakon toga su članovi komisije otišli u odeljenje javnih nabavki i korigovali svoj stav u tački 9. u zapisniku koji je imao isti broj i datum kao zapisnik od prethodnog dana. Iz tako datog iskaza bi se moglo zaključiti da u celoj priči nema nevinih – za Jugohemiju su navijali svi, a ne samo RZZO. Međutim, direktan uticaj Ministarstva zdravlja bi mogao da se nasluti iz želje da se zapisnik koriguje, ali ne i direktan uticaj bivšeg ministra Tomice Milosavljević koji je u vreme otvaranja tendera bio na Ohridu. Prema rečima predsednika tenderske komisije dr Branimira Tiodorovića, Milosavljević je samo tražio informaciju o razlozima zbog kojih je stručan deo komisije tražio poštovanje Pravilnika o imunizaciji, a naknadno mu je poslao poruku preko mobilnog u kojoj ne zahteva ništa direktno – samo podseća na smrtnost od gripa i potrebu da se do vakcine dođe što pre. kon Iako je svaki dokument do kojeg je NIN došao, baš kao i svaki iskaz proveravan kod najmanje dva nezavisna izvora, veoma je teško biti siguran u jednoj toliko velikoj aferi šta je istina i ko kome podmeće da bi sebe izvadio, naročito kada se zna da su u igri veoma moćni igrači. Prema izjavama, neki od njih mišljenje o tome da li Novartisova vakcina ispunjava uslove je promenjeno nakon što im se obratio predsednik PRG dr Predrag Kon. Međutim, Kon se javio našoj redakciji da bi demantovao da se obraćao tenderskoj komisiji – on se obratio radnoj grupi, u kojoj su članovi komisije, što ne menja bitno suštinu: „Materijalna je neistina da sam se 10. novembra obratio tenderskoj komisiji. Bilo je konsultacija, ali samo konsultacija o situaciji u kojoj se našla tenderska komisija, ali je u tome učestvovala cela radna grupa. Nisam se izdvojeno obratio niti sam na bilo koji način autoritativno izneo svoj stav. Razgovarao sam sa svim članovima radne grupe i bio sam i na drugim mestima prisutan gde sam davao objašnjenja Radna grupa je insistirala da se vakcina koja se obezbedi bude registrovana u zemlji, da ima sve sertifikate o bezbednosti, da bude registrovana u Agenciji za lekove koji je vrhunski garant bezbednosti. Posebna radna grupa nije imala dodirnih tačaka sa nabavkom vakcina. To što su neki članovi angažovani za tendersku komisiju je išlo potpuno mimo mene lično kao predsednika i mimo cele radne grupe i na to nismo imali nikakav uticaj“. A na pitanje koliko vakcina je radna grupa predložila i da li je savetovala Vladu da na tajnim pregovorima obezbedi dodatnih 1,5 miliona doza, Kon odgovara: „Zahtevali smo nabavku vakcina u skladu sa planom aktivnosti – 3 miliona doza. O dodatnoj količini je bilo konsultacija, ali je radna grupa to odbila.“ Interesantno je da do sada, ako izuzmemo RZZO, svi akteri u nabavci vakcine odbijaju da su imali ikakve veze sa tenderom ili, ako su imali, da su imali i uticaj na njega. A sam RZZO nije mogao sve to da obavi, čak i da je obmanjivao vladu i sve upletene ili zainteresovane, kako nam danas objašnjavaju. Ni sa hipnozom im ne bi prošlo, a ne samo sa običnom obmanom.