Arhiva

Lepe tete izvan klišea

Miljan Paunović | 20. septembar 2023 | 01:00
Marija Magdalena sa roleks satom na ruci, žena iz arapskog sveta sa oreolom i cigaretom, Eva sa vencem na glavi umazana od voća, samo su neke od slika umetnice Biljane Cincarević, koje stavljaju arhetip u savremene okvire, otvaraju mnoga stara pitanja i pokreću nova. Platna sa temom „Holy femininity“ biće izložene od 17. do 28. novembra u Muzeju kralja Petra u Beogradu. Svaka njena nova izložba, pa i ova, puna je provokacije i poruka koje su i svojevrsna kritika ustaljenih društvenih stereotipa. Žene su u fokusu najnovije postavke. One koje su kroz istoriju svojom pojavom, delima i stavovima menjale svet. Na primer Judita koja je odsekla glavu vojskovođi Holofernu ili Eloiza, filozofkinja i muza filozofa Abelara iz 12. veka ili Emili di Šatl intelektualka i pisac naučnih eseja koja je bila saputnica Voltera… Ali, inspiraciju, kaže, crpe i iz savremene realnosti, “iz popularističkog, konzumentskog i estetskog momenta sveta u kome živimo, gledano kroz figuraciju ženskih likova. Iz modnog imperativa kroz medije, zabavu i filozofiju savremenog populističkog shvatanja života” Biljana Cincarević za Nin pojašnjava da su „slike koje čine izložbu ‘Holy femininity’ nastale kao produkt razmišljana kako bi sakralne žene iz prošlosti izgledale danas u modernom vremenu. Ova ulja na platnu mogu se tumačiti kao demistifikacija ili novi oblik sakralnosti, koji žena danas može da ima, odnosno da li ona može da bude produhovljena i prosvetljena, kao žene iz prošlih vekova“. Zato je i pitanje koje otvara novi opus poznate beogradske slikarke i koje ona umetnički varira: kakva je razlika između oreola i okova, i da li oreoli ponekad mogu postati okovi? ŠTRČANJE Žene na platnima Biljane Cincarević su izrazite senzualnosti ali izvan svih klišea. Ipak, „ova izložba, kao i sve ostale, nema nameru da šokira. Naime, ono što me pokreće dok radim jeste prirodnost u pitanjima o filozofiji samog života i smatram da je sasvim normalno da se bavimo ovakvim pitanjima. Još odmalena sam crtala lepe tete u mini suknjama. Ženska figuracija a i univerzalna pitanja o samom čoveku, religiji i prirodi me prate od malih nogu, moja duga razmišljanja kao devojčurka o smislu postojanja kao i posmatranju žena koje su štrčale iz main stream-a. Tema `Holy femininity` je sublimacija duhovno-filozofskih misli koje me prate čitavog života, sa ženskom figuracijom koju inače slikam.“ Istraživanje, igranje, želja za životom i radošću, za novim, inspirišu našu sagovornicu, i, kako kaže, uvek ima šta radi: „Prvu samostalnu izložbu sam imala 1998. Tada je vladao akademizam u umetnosti, moglo je malo da se odskače, ali bila je bojazan da ćete se udaljiti od tog akademizma i proglasiće vas bednim i netalentovanim umetnikom, osuditi za kič, nedoslednost, nekompatibilnost. Mnogi umetnici koji su se oglušili o ta ‘pravila’ otišli su i napravili karijere u svetu, a mi koji smo ostali ovde odlučili smo da nastavimo dalje sa našom skromnom umetničkom revolucijom. Ima i onih koji su digli ruke od svega. Možda je mene na neki način vodio taj srpski inat...“ AKTIVIZAM Kakav doprinos angažovani umetnici daju društvu - navodi nas na pitanje o njihovoj političkoj angažovanosti. „Moja politička aktivnost, još od osnivanja LDP i podržavanje njihovih kampanja, desila se u trenutku kada je Koštuničina vlada donela katastrofalan ustav, kada se zveckalo oružjem, zaoštravali se odnosi sa našim susedima, i tada nije postojala bolja opcija, koja bi rekla ‘ljudi, dajte malo, dosta je sa nacionalizmom i primitivizmom, Kosovo smo izgubili tokom bombardovanja 1999, to moramo prihvatiti, hoćemo mir, koji mora da se gradi’, to se nije čulo. Politički sam se reaktivirala onog trenutka kada je LDP ušao u gradsku vladu, jer se stvarno ne mogu baviti tako dosadnim i odbojnim poslom. Diskutabilno učešće umetnika u politici i stranačkim kampanjama, ali svakako se zalažem za to da umetnici koji otvorenom svešću prate svet oko sebe, moraju dati svoj doprinos u izgradnji našeg društva, kroz aktivizam, umetnost, ili čak politiku.“ Umetnici su revolucionari, tako sebe doživljava i Cincarevićeva, a da bi napravili preokret u svojim glavama, ona smatra da je potrebno izgraditi prvenstveno mir u nama, da bi se on proširio na društvo, na svet: „Država treba da ima jasno definisanu nacionalnu strategiju, nekada je porodica bila glavna u formiranju svesti naraštaja, a danas su to mediji. Sve je film, advertajzing, i to je nešto što hrani društvenu svest. Država treba da se pozabavi time, i da kroz medije približi i infiltrira zdrave poruke, duhovnost, intelekt, moralne vrednosti, i sve one korisne savete koji čuvaju i neguju porodicu i tradiciju, jer su mediji danas najmoćnije sredstvo za sve ciljeve.“ Žene na slikama Cincarivićeve deluju živo, stvarno, ali istovremeno i nedodirljivo, mistično. A gde se dodiruju stvarnost i umetnost? Cincarevićeva kaže da tu granicu bolje poznaje publika, i dodaje: „Umetnik sam koji živi u umetnosti, ona je moja domovina, moja duhovnost se reflektuje kroz sve te žene koje slikam.“ Slike sa izložbe Holy femininity moći će da se vide i kupe u Blic onlajn šopu, ali pre toga, najbolje je pogledati izložbu u Muzeju kralja Petra. Razbijanje tabua Biljana Cincarević razbija tabue. O tome svedoče njena platna sa temom „Holy femininity“ koja će biti izložena krajem novembra. Ali i sve prethodne izložbe, pogotovo „Gospode pomiluj“ iz 2009. godine, koja je podelila publiku na one koji su je hvalili, ali i osuđivali. „Mislim da sam tom izložbom dala veliki doprinos u osvešćivanju društva u odnosu na ulogu crkvene administracije. Ograđujem se od vere, tradicije i Boga, ali u toj izložbi isključivo sam kritikovala crkvenu administraciju. Verujem da sam uticala na to da se društvo zamisli koliko i kako se sveštenstvo danas bavi duhovnim i materijalnim.“ Biljana Cincarević podseća da je, među sveštenstvom, veliki procenat onih koji nisu pastiri stada već hijene koje im odmažu, a za svoje nemoralne radnje provlače se nekažnjeno. Od pedofilije, korumpiranosti, mita, naplaćivanja usluga: „Slušala sam ljude koji su morali da prodaju kravu ili njivu, da bi sahranili nekog svog, jer nisu imali novca za opelo. To je nedopustivo. Biblija striktno kaže da Božije sluge ne smeju naplaćivati usluge. A da ne govorimo o podstrekivanju ultradesničarskih organizacija koje izazivaju nerede, i još mnogo toga što otežava društvu da nađe mir.“