Arhiva

Uragan iz plavog neba

Jasmina Lekić | 20. septembar 2023 | 01:00

Sam protiv Buša, najglasniji vlasnik istine, autor filma “Farenhajt 9/11” koji direktno pljuje američku administraciju i to u godini američkih predsedničkih izbora,čovek neprestano okružen gomilom telohranitelja jer mu je, navodno, život ugrožen... sve to je učinilo da Majkl Mur (50) bude ako ne najveća a ono izvesno glavna zvezda ovogodišnjeg Kana. Osim toga, Mur je ovde uveliko poznat i priznat, kao uostalom i u celom svetu, posle ogromnog uspeha njegovog prethodnog filma “Kuglanje za Kolumbajn” - specijalna Zlatna palma, Oskar - kao neko ko ima petlje da Americi kaže gde se tačno nalazi i ko njom vlada nazivajući i ljude, i pojave, i događaje pravim imenom.

Film “Farenhajt 9/11” gađa nepogrešivo u cilj: hteli ste, gospodine predsedniče, rat i evo dokle smo stigli...naše majke plaču a ceo svet nas mrzi.

Recimo odmah da je “Farenhajt 9/11” odličan film. Ne samo zbog onog o čemu je već i zbog načina na koji je sklopljen-u jednom komadu, ničeg suvišnog, u igri je uvek oštra ali i logična zapitanost, slikama se autentičnim dokazuju tvrdnje, povremeno je čak i vrlo duhovit. Počinje istorijskom krađom elektronskih glasova u Floridi, znači predsedničkim izborima koje je Buš Mlađi pokrao uz pomoć brata. Američka javnost je u tom trenutku podeljena ali se sve jače čuju protesti zbog takvih izbora, izbora kakvih Amerika nikada nije imala. I šta Buš Mlađi čini? Umoran od kritika, uzdrman što ga već na prvom koraku toliko ne vole, on odlazi na dugi, dugi odmor u Teksas. Osam meseci igra golf na svom ranču. U jednom susretu sa lokalnim novinarima kaže: “Ne morate biti u ofisu da biste vodili poslove. Nemate pojma koliko se toga može uraditi putem mejla, faksa.”

U Murovom filmu vidimo zatim Buša Mlađeg u momentu napada na STC 11. septembra u devet i pet ujutru. On je tad na Floridi, u jednoj maloj školi, na času crtanja. Osmehuje se neodređeno učenicima kad mu neko šapuće da je udarena jedna kula bliznakinja. Ne miče. Nekoliko minuta kasnije opet mu neko javlja da je pogođena i druga kula bliznakinja, on se i dalje ne pomera. Gleda prazno. Da li čeka da drugi obave njegov posao? Ili jednostavno čeka da dođu po njega? Ili možda nešto drugo čeka? Vreme prolazi, Buš Mlađi sedi mirno u tamo nekoj maloj školi na Floridi dok špic Menhetna gori. O čemu je tad mislio? To nikada nećemo znati, kaže Mur. I zato ostaju spekulacije...

Odmah posle napada na Ameriku, kad su svi letovi otkazani, iz NJujorka volšebno avionom odlaze članovi diplomatskog kora i biznismeni iz Saudijske Arabije. Ko im je to dozvolio i kako je to izvedeno, do danas se ne zna. Ali, dogodilo se to u času kad se na svim vestima širom sveta moglo čuti samo jedno ime, ime najpoznatijeg čoveka Saudijske Arabije, Osame bin Ladena. Odmetnutog arapskog sina. Da li je Bušu Mlađem odgovaralo da Amerika bude napadnuta? Iz onoga što Murov film nudi, ispada da jeste. Posle dugog odmora, došlo je vreme za akciju. Da predsednik pokaže zube na domaćem terenu i šire. Amerika se dovodi u stanje najvećeg straha a sloboda se čini dalekom. I zato ona mora da uzvrati udarac. Prvo Avganistan, zatim Irak. Traži se Bin Laden, traži se Sadam Husein, traži se oružje za masovno uništenje. U filmu jedan upućeni sagovornik Majkla Mura objašnjava, pored ostalog, da svakog dana na Menhetnu ima više policajaca nego što ih je ukupno poslato u Avganistan da nađu Bin Ladena. Film dalje slikama dokazuje blisku i srdačnu povezanost saudijskog kralja sa Bušom Starijim pre svega, ali i Mlađim Bušom, te njegovom administracijom: o nafti je reč i o jako velikim poslovima, onim kad milosti nema niti iko na nju misli. I to je, po Majklu Muru, jedina istina.Otud je, jasno, sve drugo laž. Regrutovanje američke omladine, uglavnom sirotinje, da ide u rat za slobodu i demokratiju tamo gde je niko nije zvao. Kraj? Ne, još nema kraja...

U susretu s novinarima Mur je rekao da će njegov film biti prikazan ovog leta širom Amerike i to u konačnoj verziji viđenoj u Kanu ali da ima odrešene ruke od producenta da unese izvesne izmene i dopune pošto se situacija oko Iraka komplikuje što može uticati na politička zbivanja “kod kuće”. Upitan da komentariše Bušovu izjavu o američkim vojnicima koji su zlostavljali iračke zarobljenike - To su ljudi bez karaktera, Mur je trenutno pobesneo: “On nekom da priča o karakteru, on koji je na prevaru i laž postao predsednik i započeo rat? Bez karaktera su Buš, Dik Čejni i Donald Ramsfeld!”

Može li njegov film da utiče na predstojeće predsedničke izbore?

Uvek sam snimao filmove kakve bih sam voleo da gledam petkom uveče u bioskopu. Da su zanimljivi, svakako zabavni, da teraju na upitanost, na razmišljanje. Tačno tako sam snimao i “Farenhajt 9/11”. U svakom slučaju, s takvom željom. Ako bi moj film naterao ljude da se zapitaju kakvog predsednika imaju - Britni Spirs, videli ste, uopšte nema dileme, ona veruje Bušu-mislim da je to dovoljno. Međutim, problem s tim izborima će biti u tome što je Amerika i dalje potpuno podeljena, mi smo fifti-fifti zemlja, ali je njihova strana mnogo disciplinovanija: republikanci će ustati u šest ujutru i poći na izbore a povešće još i desetoro sa sobom. Naša strana, moja strana, iako ja nisam član Demokratske stranke, nekako je ležernija, mi samo znamo da Buša Mlađeg nećemo i time smo zadovoljni. Dakle, glavni zadatak je da nas što više izađe na izbore.”

Okružen je telohraniteljima, da li se plaši za život? Majkl Mur uz smeh kaže: “Verovatno da Kanski festival zna više od mene, čim mi je dao toliko telohranitelja. Šta da kažem? Da živim u stalnom strahu, neću. Da se bojim, nije tačno. Da se ne bojim, nije tačno. Ako mi se nešto desi za dve nedelje vi novinari ćete, znam ja vas, i sam sam bio nekad novinar, pisati : Ah, strašno, jadan čovek, razgovarali smo s njim pre dve nedelje u Kanu i bio je tako zabavan, rekao je čak i da se ne plaši ubistva...”