Nema ga, nije ga ni bilo

„Jezički unitarizam bi bio kada bi, na primjer, Crnogorci morali govoriti ekavski ako bi im to neko naređivao iz Beograda. Ili kada bi iz Hrvatske tražili da se u Bosni mora govoriti glede, kolovoz i slično, ili da se u Beogradu ne smije govoriti ekavski nego ijekavski. Toga nema, nije ga ni bilo. I dalje je Crna Gora potpuno prepoznatljiva što se tiče jezika, i Hrvatska, i Srbija, i Bosna, što znači da je taj naš zajednički jezik od samog starta policentričan i kao takav standardizovan.“ „Vijesti“ kažu da je Kordićeva na budvanskoj pjaceti dočekana ovacijama. U crnogorskom parlamentu ne bi bilo tako, sudeći po vesti od samo nekoliko dana ranije: Veselinka Peković, poslanica opozicione partije SNP, rekla je da se u školama forsira naziv predmeta „crnogorski jezik“ i novi udžbenici, suprotno dogovoru po kome bi se koristili dosadašnji udžbenici a u nazivu predmeta bi uz „crnogorski“ bila dodata crta i još tri prideva – srpski, bosanski i hrvatski. Premijer Igor Lukšić, naprotiv, smatra da je u školama sve u redu. Ko zna šta li bi on rekao da je čuo odgovore Snježane Kordić na druga postavljena pitanja: o crnogorskom jeziku, o uvođenju dva nova slova, o nacionalnom identitetu... Te odgovore pogledaćemo sledećeg puta.