Arhiva

Tri lica traže krivca

Batić Bačević | 20. septembar 2023 | 01:00
Tri lica traže krivca
Kako je moguće da se sudbina jedne stranke, koja je početkom maja delovala moćnije, bogatije i svakako stabilnije od Srbije, svela na traženje skrivenih značenja teretnih, egzistencijalističkih pitanja kao što je - ko su vrapci a ko njihovi smrtni neprijatelji iz otvorenog pisma Nebojše Krstića gradonačelniku Beograda Draganu Đilasu? Ili na još opasniju dilemu ili političku intrigu koja glasi – a na čije je kupaće gaće to mislio drugi čovek demokrata u svom saopštenju u kojem je ustvrdio da ovo nije leto u kojem DS treba da bude u kupaćim gaćama. Jedan od najozbiljnijih novinara tvrdio je svojevremeno kako veliki sukobi sa istorijskim značenjem u Srbiji uglavnom počinju na sasvim trivijalnim, banalnim sporovima da bi zatim dobili velike ideološke dimenzije. Isti izvor tvrdio je da je prvi, privatni spor, između Slobodana Miloševića i Ivana Stambolića izbio zbog velike zvezde narodne muzike, pa je narednih meseci doveo do sukoba neslućenih razmera. Sukob u DS, međutim, nije počeo sa vrapcima ni sa kupaćim gaćama nepoznatih boja, ali bi mogao da ima ogromne posledice za stranku. A ni ostatak Srbije neće biti ravnodušan. GOLUBOVI Većina komentatora na medijskim sajtovima, osuđenih na večitu anonimnost, ubeđeni su da je Krstićev blog bila sasvim otvorena poruka Borisa Tadića ambicioznom gradonačelniku da mu je bolje vrabac u Beogradu, dok ih još ima, nego golubovi u Krunskoj, koje će veoma teško uhvatiti. Dva sasvim pouzdana izvora iz stranke, međutim, tvrde kako su Krstić i Đilas zaista razgovarali o sudbini beogradskih vrabaca koji stoje na tankoj žici egzistencije, kao i da su zaključili da treba formirati tim ornitologa i drugih stručnjaka koji bi utvrdili kako se može spasiti ta plemenita vrsta koja je na posebnom udaru ptica sa lošim imidžom u Beogradu, kao što su, recimo, svrake. Izvor procene da bi i svrake mogle da budu na udaru nećemo otkrivati. Iako je ogromna većina posmatrača u Đilasovoj poruci da ovo nije leto koje bi DS trebalo da provede u kupaćim gaćama videla Borisa Tadića u trodnevnoj poseti Visu, blizak Đilasov saradnik tvrdi da je gradonačelnik mislio na čitavu grupu funkcionera koji su bili na neuobičajeno dugom odmoru dok je stranka svakog dana gubila poneki deo vlasti i uticaja. „Koliko znam, napisao je da ovo nije leto u kojem bi funkcioneri stranke trebalo da budu preplanuli, a onda se setio da on ne može da bude preplanuo, pa je zato promenio tu rečenicu i ubacio kupaće gaće. Zaista nije mislio na Tadića jer je on bio na najkraćem odmoru, ali brojni visoki funkcioneri su se ponašali kao da je stranka u najvećem procvatu “, objašnjava izvor NIN-a, kroz osmeh koji nikako ne odaje relaksiranost. Funkcioneri DS-a sa oba bloka će tako reći da su vrapci i gaće samo beznačajne verbalne akrobacije, od kojih preterano slobodni mediji prave senzacije, ali na pitanje šta čeka stranku narednih meseci, gotovo složno odgovaraju da će to biti najteža jesen od osnivanja stranke. Nije samo jasno da li će se te epizoda zvati Jesen patrijarha DS ili Gradonačelniku nema ko da piše. TENZIJE Velika medijska buka o ogromnim tenzijama ili o rascepu unutar stranke nije u skladu sa događajima unutar te stranke, jer u njoj nema sastanaka ni užeg ni šireg Predsedništva niti nagoveštaja sastanaka dvojice čelnih ljudi stranke. „Ništa se ne dešava u stranci, samo su se funkcioneri vratili sa mora pa zovu novinare i objašnjavaju im šta se dešava. Ako mene, koji sam dve decenije u stranci, pitate šta se dešava, ne bih mogao da odgovorim ne zato što ne znam, već zato što veoma dobro znam kako se ovde veoma lako sklapaju i raskidaju savezi. Danas mi deluje sasvim jasno da Đilas i Pajtić žele odlazak Tadića, ali još se nisu dogovorili ko bi mogao da ga zameni. Ali to znači da će već sutra doći do promene“, objašnjava doajen DS koji još nije siguran koja bi grupacija mogla da pobedi na jesen. U međuvremenu je Glavni odbor Demokratske stranke pomeren za nedelju dana zbog konferencije Socijalističke internacionale u Južnoafričkoj Republici, što je bio dodatan povod za raspirivanje tenzija uoči velikog septembarskog obračuna. Saradnici Dragana Đilasa tvrde da on ostaje pri stavu da se neće kandidovati za lidera stranke ako se kandiduje Boris Tadić. Pomenuta dvojica nisu se, prema našim izvorima, videla mesec i po dana, od sastanka na kojem je gradonačelnik Beograda saopštio lideru demokrata da na narednoj skupštini ne bi trebalo da se kandiduje za treći predsednički mandat u stranci. Dvojica prvih lidera su se od tada čula samo jednom, kada je Tadić telefonom izjavio saučešće Đilasu zbog smrti oca, ali su svejedno preko medija slali jedan drugom poruke, koje ukazuju da bi od početnih stavova „ja sam u stranku ušao zbog Tadića“, „ja sam odgovoran za Đilasa“ ta mala, prijateljska borba mogla da se izlije u surovi obračun. Iako branitelji Borisa Tadića ne daju izjave za javnost, jer ne žele da doprinose „tabloidnom komadanju DS“, nije nikakva mudrost da je iz istih krugova plasiran čitav niz „ekskluzivnih“ informacija o novoj stranci Dragana Đilasa i ideolozima te stranke koji su siguran put za fijasko beogradskog gradonačelnika. Pored neverovatnog političkog obrta, u kojem Đilas ima razloga da se žali na medijsko spinovanje, saborci Borisa Tadića spremaju kontraudar na samoj sednici Glavnog odbora, čija će okosnica biti tvrdnja da je Đilas zapravo kandidat vlasti i tajkuna za lidera DS-a. TAJKUNI Prema rečima sociologa Milana Nikolića, strani faktor i poslovni krugovi su veoma uticali da DS ode sa vlasti, a sada se, posebno tajkuni, trude da dovrše DS. „Prvo se strani faktor pre izbora potrudio da skloni DS sa vlasti, jer su im iz opozicije stigla obećanja da će biti kooperativniji oko Kosova, a sada tu bitku nastavljaju domaći tajkuni koji smatraju da bi Srbija bila bolja zemlja ako bi DS bio što slabiji. Koliko vidim, ako bi pobedio Đilas, verovatno bi se od DS-a odvojila neka vojvođanska struja, ako bi pobedio Tadić postoji opasnost da se odvoji i beogradska i vojvođanska struja. Čini mi se da Tadić i dalje uživa najveći autoritet u stranci, zbog čega bi bilo najbolje da se smire malo strasti i da se sačeka povratak na vlast. Valjda su u međuvremenu uspeli da oližu rane i da se ohlade u moru, i sada bi mogli da trezveno razmišljaju o tome“, objašnjava Nikolić. Na drugoj strani demokratskog fronta uvereni su da će članstvo svakim danom biti sve ogorčenije na vrh stranke, koji se kupa i igra košarku, dok oni gube posao. Ozbiljniji izvori iz vlasti tvrde da se ključni čovek za rasplet u DS-u ne zove ni Tadić, ni Đilas, ni Pajtić, već Miljko Radisavljević i da će se stranka modelirati na osnovu saznanja iz Tužilaštva, jer će morati da izbegne medijski stampedo kada krenu da stižu informacije o kreditima, tenderima, vračarskim pašnjacima i ostalim razvojnim poslovima za visoke funkcionere DS-a. KRALJICA Ključ za premoć u DS kao da se nalazi u rukama Đilasa i Pajtića, koji se slažu u tome da stranka mora da doživi velike promene, ali insajderi iz vrha DS, koji su ovog leta naprasno postali najbolji prijatelji sa novinarima, smatraju da je Tadićev blok neuporedivo homogeniji. Od funkcionera DS-a iz severne pokrajine se može čuti da se Pajtić slaže sa Đilasovom ocenom stanja u stranci, ali je spreman da prihvati da Tadić ostane na njenom čelu ako bi se pre toga odrekao većine bliskih saradnika i dopustio da na važna mesta u stranci dođu mlađi, nekompromitovani kadrovi, što bi u prevodu na jezik realpolitike moglo da znači da bi Tadić morao da prihvati ulogu britanske kraljice u Krunskoj, ali nije jasno ko bi u tom slučaju bio premijer ili bar prestolonaslednik. Pajtić je navodno veoma spreman da vidi DS bez Tadića na čelu, ali na drugoj strani, navodno, smatra da je Đilas „suviše tvrd i bogat“ da bi bio novi lider. I dok lider stranke i bivši predsednik Srbije igra košarku sam ili sa pripadnicima obezbeđenja, sudbina stranke kao da se kotrlja između izbornih pobednika koji su zbog te pobede pomislili da treba da se ponašaju kao moderni feudalisti i teških izbornih gubitnika koji traže sabornost stranke pred velikim nedaćama koje joj slede. Na predsedništvu stranke će tako istu težinu imati Miodrag Đidić iz Kruševca, koji je u rodnom gradu zauzeo četvrto mesto na izborima, i Đilas koji je rezultatom u Beogradu spasao stranku od debakla. Na takvu vrstu argumenata Đilasovih saboraca, simpatizeri Borisa Tadića odgovaraju da je stranka uvek kroz istoriju imala najbolje rezultate u Beogradu zbog čega je ta vrsta analize sasvim besmislena. „Demokratska stranka je već ranije delovala kao savez interesnih grupa a ne kao partije snažnog, jasnog ideološkog opredeljenja, zbog čega je iznenadni gubitak vlasti uneo u njene redove veliku nervozu. Očekivalo se da bi stranka na izborima mogla da izgubi deo vlasti, ali niko nije očekivao da će za svega nekoliko nedelja izgubiti vlast na svim nivoima, od predsednika i vlade do opština koje gube svakodnevno. Kada izgubi predsedničke izbore i zatim ne uspe da formira parlamentarnu većinu, Boris Tadić više ne može da računa na status polukrunisane glave, a sporovi i nesporazumi između potpredsednika su prerasli u bitku za čelnu poziciju“, smatra sociolog Zoran Stojiljković, koji napominje da bi samo ozbiljna prekompozicija stranke mogla da joj pomogne da ostane važan faktor, jer se iza njih valja suviše veliki teret spornih privatizacija i ostalih afera da bi stranka mogla da ostane nepromenjena. Jedan od najvatrenijih zagovornika velikih promena u DS-u, koji je sa novinarom NIN-a razgovarao o sudbini stranke, prekinuo je razgovor uz reči da upravo ide kod šefa. Na pitanje kod koga šefa ide, odgovorio je kratko - pa kod Tadića. Do zatvaranja novina se više nije javio. Scenario 1 Tadić ostaje lider U borbi za liderstvo, Tadić kao ključni argument protiv Đilasa koristi tvrdnje da preko njega krupni kapitalisti i Aleksandar Vučić pokušavaju da preuzmu stranku, kao i da je zbog njegovog nedovoljnog zalaganja izgubio u drugom krugu predsedničkih izbora. Stranka na afere i istrage, koje bi dobrim delom bile usmerene protiv značajnih ljudi iz DS, odgovara pričom o političkom revanšizmu i zaoštrava kritiku novih vlasti. Zbog sve gore ekonomske situacije i lomljivih odnosa unutar vladajuće koalicije, nova vlast počinje da radi za opoziciju baš kao što je kabinet Mirka Cvetkovića udarnički pomogao naprednjacima da postanu najveća stranka u Srbiji. Posle nekoliko meseci talasanja, stranka se iznutra konsoliduje ali iza sebe ima manji procenat birača jer će afere i korupcionaški skandali neminovno naneti štetu, ali i zato što će znatan broj članova, koji su bili uz stranku zbog posla, tendera i drugih interesa, veoma lako promeniti stranu. Tačnije, neće promeniti stranu nego stranku. Đilas sigurno odlazi iz stranke, ali dometi njegove stranke bi zavisili od uspešnosti borbe protiv korupcije novih vlasti i efikasnosti. Scenario 2 Đilas preuzima stranku Priče da nema potrebe za velikom žurbom za sazivanje Glavnog odbora ili Skupštine stranke, u nedeljama kada DS svake nedelje izgubi vlast u dve opštine, samo će pojačati nezadovoljstvo unutar stranke i osnažiti pozicije Đilasa. Neki komedijant slučaj bi se već pobrinuo da bi Đilas, pre preuzimanja stranke ili nakon toga, morao da uradi isto ono što je Tadić uradio 2004. godine - veliko distanciranje od svih spornih saradnika bivšeg predsednika uz obećanje da će lično razrešiti neki slučaj koji bi se umesto Bodrum, recimo zvao Politika. Takva stranka bi morala da bespogovorno podržava borbu protiv kriminala, ali i istovremeno razbije sve sumnje da je zapravo rezervna režimska stranka tako što bi vladu kritikovala za propuste u svim drugim oblastima. Sva je prilika da bi DS, u slučaju da Đilas postane lider, otišla ka centru ili desnom centru i čak kritikovala vlast zbog prevelikih ustupaka Zapadu. Nije nimalo isključeno da bi ta stranka, posle godinu dana, zauzela isti stav prema vladi Ivice Dačića koji je imao Boris Tadić prema vladi Vojislava Koštunice. Što bi značilo da bi se otvorila mogućnost velike koalicije.  Vojvođanski scenario Na pitanje o perspektivama autonomističkog fronta ili pokreta koje je protekle nedelje najavio lider Lige socijaldemokrata Nenad Čanak, visoki funkcioner republičke vlade nedavno je odgovorio da će taj pokret postati značajan samo ako Bojan Pajtić izgubi bitku u Demokratskoj stranci. Tako su previranja u stranci, koja je u protekloj deceniji bila veliki kišobran za vraćanje autonomije Vojvodini, postala neraskidivo povezana sa dometima i snagom novog fronta u staroj Srbiji. Pored zvanične verzije da je zaoštravanje odnosa između Beograda i Novog Sada direktna posledica odluka Ustavnog suda, ta inicijativa se često povezuje sa sve ozbiljnijim preslikavanjem republičke na lokalne vlasti u Vojvodini, od velikog broja manjih opština do Novog Sada, što se doživljava kao ozbiljan udarac za DS i Ligu. Od predstavnika vlasti se može čuti da bi već sledeća velika korupcionaška afera mogla da bude Razvojna banka Vojvodine, zbog čega se u Novom Sadu priprema teren kako bi sve izgledalo kao obračun sa autonomaškom idejom. Vojvođanske demokrate, koje su dosad dopuštale Čanku da radi i promoviše ideje koje intimno podržavaju ali se od njih distanciraju zbog lošeg imidža u Beogradu ili južno od njega, sada su na korak do toga da i same dožive podele koje se dešavaju u centrali stranke. Deo pokrajinskog odbora stranke navodno veruje da bi iz velike bitke Tadića i Đilasa mogla otvoriti vrata da Pajtić bude lider DS-a, posebno ako se ima u vidu da je Tadić u dva navrata saopštavao svojim saradnicima da je umoran od politike i da bi najbolje bilo da DS ode u opoziciju dok će on razmisliti o svojoj budućnosti. Ako se ipak desi da Pajtićeve ideje ili predlozi ostanu u manjini na skupštini DS-a, onda bi Srbija mogla da se pripremi za novu krizu.  Dve stvarnosti | Nebojša Krstić Medijska histerija Unutrašnja pitanja u DS su medijima dobrodošla da premoste onih 100 dana u kojima se nova vlada ne kritikuje Savetnik bivšeg predsednika Srbije i jedan od najbližih saradnika Borisa Tadića, Nebojša Krstić je verovatno jedna od najpopularnijih tema razgovora među novinarima jer svaki njegov javni nastup lako postane predmet žustrih, kreativnih rasprava. O tajnim nastupima se uglavnom ćuti. Tako je i njegov blog u kojem gradonačelnika Beograda Dragana Đilasa pita za sudbinu beogradskih vrabaca, postao pravi šlager u svim salonskim, kafanskim i ostalim intelektualnim raspravama o sudbini Demokratske stranke. Na Krstićev zahtev, intervju je obavljen pisanim putem zbog čega nismo bili u mogućnosti da postavljamo potpitanja ili dodatno razjasnimo neke tvrdnje poput one kojom se demantuje da je Đilas na poslednjem sastanku sa Tadićem zatražio da se ne narednoj skupštini DS ne kandiduje ponovo za predsednika stranke ili da ne zna ništa o privatizaciji Politike i Večernjih novosti. Ovdašnji komentatori su uložili ozbiljan trud da protumače vaš apel Draganu Đilasu da preduzme nešto o pitanju beogradskih vrabaca. Kakvu ste poruku zapravo želeli da pošaljete gradonačelniku Beograda? Šta se nalazi ispod prvog sloja ironije ili druge vrste humora? Neverovatno je šta su sve ljudi uspeli da „pročitaju” u jednoj sasvim bezazlenoj građanskoj inicijativi. One najmaštovitije moram da razočaram, ne radi se ni o basni, ni o hiperboli, niti o metafori, već bukvalno o onome o čemu sam i pisao u tih nekoliko redova. Ako ima trunke ironije, u dramatičnom je naslovu: ”Otvoreno pismo D. Đ.-u”. Ali i to je samo u kontekstu ovog političkog trenutka u kome vas svaki drugi dan neko nepotrebno uznemiri novim otvorenim pismom. Ali tu se šala i završava. Ja zaista mislim da je šteta dozvoliti da beogradski vrapci, koji su realno ugrožena vrsta, nestanu i voleo bih da lokalna vlast nešto preduzme u vezi s tim pitanjem. Siguran sam da bi se mnogi Beograđani rado uključili u akciju za njihovo očuvanje. Uostalom, o tome sam i razgovarao sa gradonačelnikom. On se složio da problem postoji i rekao da će konsultovati stručnjake i tražiti predlog šta je najkorisnije činiti. Bilo bi šteta da se zbog nepotrebne politizacije mog pisma ne desi ništa. Kao što bi bilo šteta da se ne desi ništa jer u državi ima mnogo većih problema, kako su opravdano primetili neki od kritičara moje ideje. Akcija spasavanja vrabaca u Beogradu može nekome delovati nebitnom, besmislenom ili glupom, ali ja sam uveren da ona ima važan ekološki kontekst, a još jači emotivni, koji se ogleda u odnosu svih nas prema gradu, prema svom okruženju, i, ako hoćete, prema sopstvenom životu, u uslovima otuđenja i opterećenosti velikim političkim temama. Kako uopšte tumačite stanje u stranci, u kojoj se dvojica čelnih ljudi Boris Tadić i Dragan Đilas ne viđaju nedeljama, nema sednica Glavnog odbora ili Predsedništva a mediji svakodnevno najavljuju veliku bitku za lidersko mesto, rascep ili stvaranje novih stranaka? Mislim da tu postoje dve stvarnosti. Jedna je stvarnija, to je ona u kojoj stranka prolazi kroz normalnu fazu svog postizbornog konsolidovanja i prilagođavanja novim, opozicionim uslovima rada. Druga je ona medijska „stvarnost” u kojoj se nameću neke teme, neka uzavrelost, i u kojoj se manipuliše „odgovornostima” i „krivicama”. S jedne strane, unutrašnja pitanja u DS su medijima dobrodošla da bi premostila onih 100 dana u kojima se nova vlada ne kritikuje, a verovatno postoje i drugi interesi koji se zadovoljavaju stvaranjem lažnog utiska da je danas najvažnije pitanje u Srbiji ko će činiti rukovodstvo jedne opozicione stranke, a ne recimo činjenica da su nam pre nekoliko dana snizili kreditni rejting, ili da proevropski entuzijazam u Srbiji nikad nije bio na nižim granama. Težak život građana koji grcaju u problemima, kojima se sprema nova školska godina i novi troškovi i potpuno odsustvo bilo kakvog nagoveštaja neke vladine ekonomske inicijative koja bi građanima ulila nekakvu nadu u boljitak, dobro je sakriti naduvavanjem unutrašnjih pitanja DS-a. Što se tiče sednica pojedinih organa DS-a, one se održavaju kao i do sad, po utvrđenom redu, tako da niko ne treba da upada u tu indukovanu histeriju, jer se u takvim okolnostima ne može rešiti nikakav problem, niti se može doneti valjana odluka. Kada se početkom septembra na sednici Glavnog odbora otvori rasprava o odgovornosti za izborni neuspeh ili gubitak vlasti, šta ćete vi reći i iza čijih imena vidite najveću odgovornost? Ako budem imao potrebu da doprinesem diskusiji svakako ću reći svoje mišljenje. Voleo bih da nisam ja taj koji podseća one koji danas vagaju nečiji učinak u DS, šta je Boris Tadić uradio za Srbiju. Ako ničeg drugog, neka se sete njegove uloge u završetku haške agonije i u dobijanju statusa kandidata za članstvo Srbije u EU. Neka se sete koliko je doprineo pomirenju sa susedima i koliko je poboljšao imidž Srbije u svetu. Pretpostavljam da nije teško zaključiti da je sve ono što je Tadić uradio za Srbiju, automatski bilo dobro i za DS. Što se izbora tiče, mislim da je DS na njima ostvario odličan rezultat. S obzirom na uslove najdublje ekonomske krize u kojima je Cvetkovićeva vlada radila, a za koju ta vlada nikako nije odgovorna, s obzirom na ponašanje nekih koalicionih partnera koji se bili u asimetričnom odnosu i praktično stalna opozicija vladi koju su činili, s obzirom i na neke objektivne i kadrovske slabosti, DS je osvojio drugo mesto i bio u poziciji da formira vladu. To se nije desilo nijednoj evropskoj stranci koja je u vreme svetske krize bila na vlasti. Tako da bih ja, za početak, sve posmatrao kroz tu prizmu. Kako su mediji obavešteni od izvora u DS, Tadić i Đilas su se videli poslednji put u prvoj polovini jula kada je Đilas saopštio Tadiću da ne bi trebalo da se ponovo kandiduje za predsednika stranke. Jesu li se videli ovih dana i da li neko pokušava da napravi kompromis unutar stranke? Čini mi se da je tačnije reći, kako su pojedini tabloidi pisali navodno obavešteni od „dobro obaveštenih izvora”...U poslednje vreme pročitao sam popriličan broj neistina u štampi, tako da bismo svi morali da imamo rezervu prema takvim „informacijama”. Teško je i setiti se svih izmišljotina, recimo one kako je Tadić „kupovao” kuću na Visu za cenu za koju bi mogao da se kupi čitav Vis, zajedno sa okolnim ostrvcima i priobaljem. Potpuna besmislica... Mislim da je teško i demantovati sve što se pojavljuje na dnevnoj bazi. Rukovodioci Demokratske stranke normalno komuniciraju među sobom, kao što to čine ljudi iz bilo koje druge stranke, a da pritom ne mora svaki razgovor da se vodi uz kamere i mikrofone. A, svakako, nije moje da tumačim nečije namere ili planove. U kojoj meri na događaje u stranci utiču tajkuni, a u kojoj meri nova vlast? Imaju li oni svoje favorite? Nisam sklon praćenju zakulisnih i kuloarskih političkih aktivnosti, niti oni koje pominjete, ako to rade, rade u mom prisustvu. Neki funkcioneri stranke smatraju da bi stranka morala da se preventivno oslobodi svih funkcionera za koje se može pretpostaviti da će biti junaci ili predmet nekih istraga ili korupcionaških afera. Hoće li istražni organi ili lik i delo Aleksandra Vučića igrati bitnu ulogu u predstojećim stranačkim sporovima ili obračunima? Stav Borisa Tadića oko tog pitanja oduvek je bio jasan kao dan: svako onaj za koga se dokaže da je prekršio zakon treba da odgovara, bez obzira na to iz koje je stranke, organizacije ili institucije. O tom pitanju za njega nikada nije bilo ni povlašćenih, ni zaštićenih. To je, bez dileme, njegov osnovni princip. U tom smislu neka nadležni organi samo rade svoj posao. Neka rade u skladu sa zakonom i neka se ta toliko najavljivana akcija ne dešava da bi se zamaglilo nemanje odgovora na ekonomske probleme zemlje, na nemanje kosovske politike, na nedostatak planova za nastavak evrointegracija. I neka ne bude zloupotrebljena za stranačku borbu i obračun sa političkim neistomišljenicima. Bivši premijer Srbije i zamenik predsednika DS Zoran Živković izjavio je da se sukob u DS može opisati kao sukob dve marketinške agencije, aludirajući na vlasnike moćnih marketinških kuća Srđana Šapera i Dragana Đilasa. Kao neko ko takođe potiče iz te, verovatno jedine uspešne ekonomske grane u Srbiji, kako tumačite tu fascinaciju marketingom u DS? Kada se oduzme marketing i spinovanja, šta će ostati od ciljeva i ideja u DS ? Živković je tu gledao stvari kroz marketinšku prizmu, a možda bi primerenije bilo da je posmatrao kroz vinsku čašu. On je za to stručan, ako se ne varam. Ne bih njegove reči uzimao s preteranom ozbiljnošću. Ako se manemo šale, mogli bismo da konstatujemo nešto što mnogi, svesno ili nesvesno, previđaju. Period vlasti Borisa Tadića je bio prvi period decenijama unazad u kome mediji u kojima država ima vlasnički udeo, nisu zloupotrebljavani za obračun sa političkim protivnicima. A to se nažalost dešavalo u svim ranijim periodima, uključujući i onaj Koštuničin. Tako da je ta priča o „spinovanju” jedno od opštih mesta koja su se primila po principu „mnogo puta izrečena laž pretvara se u istinu”, a na širenju fame o tome dosta se radilo prethodnih godina. Evo, sada ćemo svi gledati kako će se nova vlada ponašati u odnosu na ovo pitanje, sećajući ih se kakvi su bili u ranijim periodima svoje vlasti. Kao dugogodišnji savetnik i prijatelj Borisa Tadića, šta biste mu savetovali da uradi u narednih nekoliko nedelja? Ne bih mu, to je sigurno, ništa savetovao, niti predlagao, preko novina. Niti putem otvorenog pisma. To ne bi bilo primereno, niti profesionalno. Potpredsednik nove vlade Aleksandar Vučić najavio je da će država ispitati privatizaciju dva najstarija dnevna lista, Politike i Večernjih novosti. Znati li, kao bivši medijski savetnik predsednika države, ko je zapravo kupio te medijske kuće? Zaista ne znam. Pitanja privatizacije nisu bila u delokrugu mojih nadležnosti.