Kafa i muštuluk

Premijer Srbije Ivica Dačić svoju je prošlonedjeljnu posjetu Sarajevu finalizirao primjedbom da tokom boravka nije popio pravu bosansku kafu, pošto su mu domaćini uvijek nudili espreso. To se ovdje naveliko citiralo, a jedna od zapaženijih fotografija koje ilustriraju premijerovu posjetu jeste ona koja je ovjekovječila duet sa regionalnom folk veličinom, Halidom Bešlićem. Koincidencija ili ne, i Boris Tadić je, kad je jula 2011. posjetio Sarajevo, na vlastito insistiranje popio kafu baš sa - Bešlićem. VICKASTO A u političkim razgovorima, Dačić je najčešće rabio sintagmu „zajednički interes“ i preporuku: „Prošlost ne možemo izmijeniti, ali možemo budućnost učiniti boljom.“ Obostrano je konstatovana i poneka činjenica, kao na primjer ona da se Međudržavno vijeće za saradnju BiH i Srbije nije sastalo od 2005. Dan nakon srbijanskog, u Sarajevo je stigao i turski premijer. Redžep Tajip Erdogan, po vlastitom tvrđenju, donio je muštuluk, dobru vijest: BiH će u Evropu prije Turske. I podsjetio je da njegova zemlja pedeset godina čeka pred vratima EU. Erdogan, bez sumnje, ima suptilan smisao za humor iako će mu bolji poznavaoci evropskih odnosa zamjeriti na neoriginalnosti. Naime, već godinama je u opticaju anegdota iz Tirane po kojoj će i Turska, u optimističkoj varijanti, ući u EU upravo u vrijeme albanskog predsjedavanja. Erdoganova posjeta nastavljena je u još veselijem tonu: u susretu sa studentima sarajevskog Univerziteta ukazao je na pad ovdašnjeg nataliteta, te preporučio da svaka porodica u Bosni treba imati petoro djece. PONAVLJAČI Obje ove posjete odvijale su se pred lokalne izbore. Pretpostaviti je da je ovdašnja javnost, svikla na domaće političare a lobotomizirana poslijeratnom svakodnevicom, sve doživjela kao vatromet koji, uoči velikih događaja, prigodno obasja grad, nakon čega ovaj opet utone u sivilo. Za lokalne političare ove su posjete dio rituala u kojem naročito uživaju. Tri nas sedmice dijele od izbora i muštuluci jedan drugog sustižu. Kao što loši đaci nekoliko sedmica prije kraja nastave naglašeno počnu da otvaraju udžbenike i napadno zure u nastavnike, tako je i ovdašnja politika u transu predizbornog demonstriranja nabildanog torza. Komentatorima nije promaklo da je nedavno svečano otvaranje deset kilometara autoputa prema Zenici gotovo u dlaku istovjetno sa događajem iz septembra 2002. Tada je na istom autoputu - razlika je tek u dužini - pompezno puštena u promet nova trasa. Punih 11,5 kilometara predizbornog adrenalina. Za ove izbore pokrenuta je i prava policijska akcija, najavljena, ni manje ni više, nego kao najveća u postdejtonskom periodu, i u kojoj je do sada uhapšeno 25 osoba. Terete se za organizovani kriminal i nerazjašnjena ubistva. Poučen ranijim iskustvom, čak i laik u ovdašnjim političkim prilikama skeptično očekuje da će se ovaj spektakl ugasiti prije konačne objave izbornih rezultata. Osim možda kodnog imena akcije: Lutka. Stoga kao realne treba uvažavati sve ozbiljnije procjene da će ovogodišnji bosanski izbori biti u znaku glasačke apstinencije i nevažećih listića. Ovdje pada na um slučaj fra Juraja Dobretića, kojeg spominje i Ivo Andrić. Rođeni Bosanac, životni vijek je proživio u Italiji gdje je stekao zavidnu reputaciju teološkog pisca. Poslije trideset godina stranstvovanja vratio se u Bosnu, ali, objašnjava nam Andrić, „više nije bio u stanju da se uživi u neobične prilike svoje zavičajne zemlje, pa se preko Dubrovnika ponovo vratio u Italiju, gde je 1520. umro kao biskup u Barleti“. Da je nesnađeni Dobretić kojom srećom naišao na kakve znalce kao što su Dačić ili Erdogan - lokalne političare da i ne spominjemo - sve bi mu se jasno kazalo. Preostala bi mu još samo kafa ili duet sa Halidom.