Arhiva

Neočekivan spas

Ruža Ćirković | 20. septembar 2023 | 01:00

G 17 PLUS: Može li da opstane i uverljivo vlada vlada čijem je kandidatu narod dao tek nešto više od 13 odsto glasova? Može. Ako predstavnici tog naroda u Narodnoj skupštini tako odluče. Iz čega je svakako prerano, a verovatno i pogrešno, izvući zaključak da bi transformacija Bogoljuba Karića u suprotnom pravcu bila isto tako uspešna.

Dakle, od svih mogućnosti koje pred njim stoje, a prema kojima je navodno apsolutno konsternirano ravnodušan, srpskom premijeru Vojislavu Koštunici oni, čijom je presudnom zaslugom dovde i stigao, predlažu kao najbolju sledeću: da na vanrednoj sednici Narodne skupštine pokrene pitanje poverenja vladi. Tako će joj povratiti potpuno poljuljani kredibilitet, ozbiljnost i uverljivost, a Demokratsku stranku i Borisa Tadića naterati da dokažu ono što sad gromoglasno tvrde da bi ostavka Vojislava Koštunice, pad njegove vlade i vanredni parlamentarni izbori bili katastrofa za Srbiju umornu od izbora i željnu političke stabilnosti. “Evo ja podržavam vladu”, rekao je novinarima Boris Tadić. Ukoliko bi ovaj politički potez uspeo, G17 plus bi ispunio i želju koje se nije odrekao sve vreme boravka u vladi čijih se koalicionih partnera, o parlamentarnoj podršci socijalista da i ne govorimo, da budemo pošteni, stideo i u kojoj se osećao nelagodno. Nelagoda bi svakako sasvim nestala ukoliko bi vladu umesto socijalista na nogama održala Demokratska stranka kojoj bi trebalo da malo bolje napregne vijuge pre nego što odluči da li bi prejaku i previše javno izlaganu čežnju G17 plusovaca bolje mogla da unovči pre ili posle drugog kruga predsedničkih izbora.

Da G17 plus i formalno vezivanje demokrata za vladu smatra jedinim izlazom za sebe i Srbiju, mada više za sebe, svedoče i nezvanične informacije da njeni poslanici upravo nastoje da jedan parlamentarni boravak u Berlinu iskoriste kako bi pridobili Nemce (preko svojih partnera u CDU računaju i na vezu sa evropskim parlamentarnim izborima načetim SDP) da izvrše pritisak na Tadića da sa svojim demokratama uđe u vladu.

Cela vlada Vojislava Koštunice najpre je sa pola srca branila čitavu svoju koalicionu konstrukciju, a njenu najslabiju kariku - socijaliste - najslabije. Na već krhku poziciju, kao so na živu ranu, pala je Labusova izjava da će G17 plus izaći iz vlade ukoliko na predsedničkim izborima pobedi radikal Tomislav Nikolić. Ništa više nije moglo da spreči da predsednički izbori postanu izjašnjavanje o vladi koja još, praktično, nije ni počela da vlada.

Mada je prethodnu vladu Demokratske stranke oborio G17 plus javno iznetim, a još sudskim odlukama nepotvrđenim dokazima o korumpiranosti službenika bliskih vladinom vrhu pri čemu ni aluzije na veze članova vlade s kriminalnim miljeom nisu izostale, to isto štivo istina pomalo nevešto plasirano u saopštenju koje je pročitao nesrećni Dejan Mihajlov naišlo je na najveće nezadovoljstvo u G17 plus. I najzad, objava Labusove bolesti sedam dana pred izbore nije nikako blagotvorno delovala na poziciju Dragana Maršićanina. Mada je Maršićanin sam pokušavao da opravda ovo političko slepilo, na licu mesta ga je podučio Bogoljub Karić: istina je da čovek može da se razboli, ali ne može to i da objavi. I zašto je, na kraju krajeva, bitna bolest jednog potpredsednika vlade? Sem ako njena objava nema neki viši politički cilj. Je li dostignut? Odmah po objavljivanju rezultata prvog kruga, Labus je požurio da poruči: ili Demokratska stranka u vladi ili parlamentarni izbori. Bog zna da li i on sam zna da ovo drugo rešenje za G17 plus znači: nestajanje ili utapanje u DS.

SPO-NS: Krivičnim zakonom nije sankcionisana ni potpuna politička naivnost kandidata koji pred javnošću prizna da ne zna za koga će glasati ni njegova sopstvena žena, ali se u mačističkoj sredini, kakva je još srpska, politički knjiži. Tako ni kao prostodušna izjava šefa Nove Srbije Velimira Ilića da će svakako glasati za Maršićanina, ali da više voli Karića (ili moralno ga podržava) nije učvrstila u dobroj veri potencijalno biračko telo vladinog kandidata. Rezultati Bogoljuba Karića su pokazali: što prostodušnije izjave, to politički efekat veći. Velja Ilić se posle trudio da pokaže kao se samo šalio, ali je pri dočeku u Čačku obezbedio isti domaćinski tretman obojici svojih kandidata. Biračko telo je shvatilo poruku svoga bivšeg dugogodišnjeg gradonačelnika: U Čačku je pobedio Boris Tadić. NJemu se može verovati kad tvrdi da na trgovačku ponudu Bogoljuba Karića neće reagovati, jer je smatra prvom reakcijom jednog biznismena koji će, ako želi da postane političar, morati da pokaže više političke zrelosti o kojoj ne svedoči javna tgrovačka ponuda u ovom kritičnom trenutku za Srbiju. Ali, Karićeva pobeda ne samo da je ojačala i njegovu (za neke sumnjivu) ekonomsku poziciju, ne samo da će demoralisati onaj deo biračkog tela koji veruje da bi država trebalo da svede u zakonske granice delatnosti Karića i sličnih biznismena, nego će ojačati ceo taj biznis-korpus. I u Demokratskoj stranci.

Ni Vlada Srbije ni Demokratska stranka Srbije nisu emitovale javnosti preteranu uverenost u opravdanost kandidature Vuka Draškovića za ministra inostranih poslova Srbije i Crne Gore. Videvši ga bez potpune podrške njegovih koalicionih partnera, na Draškovića se čak sažalio njegov prethodnik na tom važnom ministarskom mestu Goran Svilanović i gotovo mu pružio ruku podrške priznavši ga za naslednika pre nego što su se na to odlučili njegovi koalicioni partneri. Pošto je progutao nekoliko kompromisa u vezi sa svojim nesuđenim dželatom Slobodanom Miloševićem, Drašković se, sledeći Labusovu brzopletost, “osvetio” vladi oročavajući njen životni vek do septembra. Kada će, po njegovoj analitičkoj proceni koja priliči analitičarima, ali ne i članu vlade, biti održani vanredni parlamentarni izbori. SPO koji za razliku od G17 plus i DSS-a može da se pohvali kako koliko-toliko kontroliše svoje biračko telo, podržao je Borisa Tadića u drugom krugu predsedničkih izbora. Pristalice G17 plus ionako bi glasale za njega (kao uostalom i u prvom krugu), a pristalice DSS-a ionako ne bi. Tako da odluka Koštuničine stranke da “sami odluče i prepoznaju koji kandidat se zalaže za evropsku i reformsku Srbiju i glasaju po svojoj savesti”, nema neku preteranu izbornu vrednost.

Aktuelna Vlada Srbije nije imala nikakvu podršku u medijima, političke okolnosti van njene moći nisu joj nikako išle naruku, ali i sama je od samog početka iz sve snage radila na sopstvenoj razgradnji koja je kulminirala prošle nedelje. Pa kad se sve uzme u obzir vlada je sam